Internet jeste korisno i zabavno mjesto, ali je i izvor raznih opasnosti i rizika, posebno za one koji su u to 'more' uskočili preko noći, bez ikakvih priprema i obuka

foto: Pixabay / Ilustracija

Pažljiviji čitači komentara na društvenim mrežama primijetiće da ispod oglasa za prodaju koječega (ljekovitih pripravaka, posuđa, čarobnih krpa i slično...) pojedini naručitelji i pojedine naručiteljice ponekad u javnom ili svima vidljivom komentaru uz narudžbu ostave ime i prezime, adresu, broj telefona, pa čak tačno opišu gdje se na tabli sa zvonima nalazi njihovo ime. Cilj naručitelja i naručiteljica je da dostavljačima olakšaju posao, ali u svojoj dobronamjernosti (ili naivnosti) ne razmišljaju o tome ko sve može vidjeti te podatke i zloupotrijebiti ih. Ti dobronamjerni naručioci su najčešće osobe treće dobi, iako ne samo oni.

Internet jeste korisno i zabavno mjesto, ali je i izvor raznih opasnosti i rizika, posebno za one koji su u to „more“ uskočili preko noći, bez ikakvih priprema i obuka, pa je tekst koji slijedi namijenjen upravo njima i onima kojima je stalo do njih ili brinu za nekog od srebrnih surfera, kako ponegdje zovu osobe treće dobi koje se služe internetom. Riječ je, dakle, o sigurnosti na internetu, jer klik na neki link ne bi smio uništiti nečiji život, duševni mir ili ušteđevinu.

Pojašnjenja radi, agencije koje se bave istraživanjem sigurnosti na internetu procjenjuju da je ukupan iznos internet prevara u svijetu 2024. godine iznosio 16,6 milijardi dolara, da je prijavljena tek svaka 44-ta prevara, ali i da su najugroženije osobe one starije od 60 godina, iako su među njima velike razlike u medijskoj pismenosti.

Opasnosti koje donose društvene mreže

Kako god, 90 posto mlađih od 20 godina svakodnevno na društvenim mrežama provodi od osam do 10 sati, pa se, isto tako, može pretpostaviti i da veliki broj naših sugrađana u trećoj životnoj dobi dosta vremena provede u bespućima interneta, posebno na društvenim mrežama. Tamo su prijatelji, familija, djeca, fotografije, mnogo priča iz života, mediji, najave, objave, informacije.... ma, milina za „ubiti vrijeme“. No, sve to je previše dobro da bi bilo istinito jer iz te naizgled lijepe zabave prijete mnoge opasnosti.

Prije svega, valja voditi računa o lažnim informacijama koje zlonamjerni postavljaju namjerno, a radoznali slučajno, o sadržajima koje kreira vještačka inteligencija i slično, a takvih je zaista mnogo. Njihov cilj je da zabave, ali i da zbune, navedu na pogrešne odluke, potaknu da nikom ne vjerujete, ali i navedu na trošak ili kupovinu i dovedu do mjesta prevare, pa čak i otimačine ili pljačke. Najčešći takav sadržaj su različiti pokloni i prodaje – vode vas od poziva da preuzmete poklon (besplatan, a kakav drugo bi mogao biti) i to su često vrlo poznate i popularne trgovine koje nude poklone ili pakete s otpisanom robom, pa korak po korak, s linka na link do mjesta gdje traže da uplatite određeni novac za dostavu i upišete broj svoje kreditne kartice. Mnogi se do tog mjesta zabave toliko da zaborave da su krenuli od ponude da preuzmu poklon, a jednom upisan broj računa ili kartice može trajno ostati u tim internetskim prostorima i nikada ne znate ko ih i kako može upotrijebiti. Dakle, takve ponude je najbolje ignorisati.

Druga opasnost je uspostavljanje prijateljstva na društvenim mrežama: odjednom vam se javi neko ko kaže da je sretan što vas je našao ili našla jer se niste vidjeli 30 godina. U prvi tren niste baš sigurni da poznajete tu osobu, ali to „prije 30 godina“ je zaista bilo davno i moguće da se zaboravilo. Prihvatate zahtjev za prijateljstvo, dopisujete se – divno je, svakako ste usamljeni, a taj neko je tako duhovit ili duhovita i zabavan ili zabavna da vrijeme brzo prođe. Dan po dan, priča po priča, jedna po jedna informacija o životu, problemima, bolestima, djeci i onda odjednom molba da posudite 20 ili 50 maraka ili eura, vratiće čim bude penzija ili čim stignu pare koje su djeca iz inostranstva poslala. Ne morate izlaziti iz kuće, kaže, možete preko banke. Možda prva pozajmica bude i vraćena, možda i druga... Ali to je često put da se stekne povjerenje i zatraži veći iznos, a prijatelj / prijateljica netragom nestane.

Da biste se zaštitili od zlonamjernika, najlakše je da kada dobijete zahtjev za prijateljstvo sebi postavite nekoliko pitanja za provjeru: da li poznajem tu osobu, da li je poznaje neko koga poznajem, ko su nam zajednički prijatelji i koliko ih je, šta objavljuje, kakav jezik koristi, od kada ima profil. Osim toga, treba provjeriti podatke o vlasniku / vlasnici profila i ako su svi odgovori negativni ili sporni – blokirati profil, prijaviti Facebooku ili jednostavno ignorisati.

Među porukama koje dobivate na društvenim mrežama mogu se naći i ponude za proricanje budućnosti, pozivi za učešće u humanitarnim akcijama i slično. Takve poruke je najbolje ignorisati i brisati – budućnost je lijepa samo dok se čeka, a u humanitarne akcije se bolje uključiti na drugi način. Ako vas je neka humanitarna akcija baš zainteresovala, najbolje je provjeriti na internetu, na zvaničnim informativnim portalima (koji imaju impresum i urednike) da li je osoba kojoj je potrebna pomoć još negdje evidentirana.

A ako sami nešto dijelite ili objavljujete, obratite pažnju dijelite li to samo s prijateljima ili sa cjelokupnom javnošću. Nemojte pretjerivati, jer objava na društvenoj mreži o planovima za odmor može biti poziv za provalnika da u to vrijeme posjeti vašu kuću; nemojte bez potrebe javno dijeliti i otkrivati svoju trenutnu lokaciju; razgovarajte sa svojom djecom ako namjeravate objaviti njihove fotografije ili fotografije unuka; kada pročitate neku zanimljivu ili alarmantnu informaciju koju je vaš prijatelj podijelio na Facebooku nemojte je podijeliti prije nego što razmislite je li ona stvarno tačna jer kada podijelite takvu informaciju i vi postajete širitelj laži; nemojte se uključivati u žučne rasprave i svađe na društvenim mrežama jer to nema nikakvoga smisla i pažljivo komentarišite.

Viber i WhatsApp – tako dragocjeni i tako opasni

Viber i WhatsApp, dva servisa za komuniciranje, tako su dragocjena jer se za čas čujemo s onima koje volimo bez obzira na to koliko su daleko, ali takođe kriju određene opasnosti. Naime, lako se može desiti da vas pozove sasvim nepoznata osoba i predstavi se kao neko vaš kome hitno treba novac ili kao neko koga je neko vaš u nevolji zamolio da vas zamoli... ali i kao osoba iz policije, banke, ambulante ili osiguranja i tražiti vaše lične podatke. U Njemačkoj su, na primjer, hapšene cijele bande koje su pljačkale ljude na način da ih pozovu, zatraže adresu jer su iz nekog vladinog ureda ili službe i onda dođu na vrata i pokušaju da uđu u stan ili kuću radi pljačke. Treba biti oprezan s pozivima koji dolaze od nepoznatih ljudi.

Ovo se najlakše rješava instalacijom aplikacije za prepoznavanje brojeva ili nejavljanjem na nepoznate brojeve ili pak uzvratnim pozivom nakon nekog vremena da, kao, provjerite ko je zvao. U međuvremenu čak možete pokušati provjeriti broj kod telefonskih službi namijenjenih za to, a uz obrazloženje da vas je neko zvao i da želite provjeriti broj.

Na WhatsApp, pak, može doći poruka koja je kao od Facebooka kao neki vid podrške ili upozorenja u kojoj se traže vaše lozinke, pozivi za pridruživanje različitim grupama, ponude za brzu zaradu, oglasi za posao, šestocifreni kod koji niste očekivali, ponuda da instalirate WhatsApp Gold… Ništa ne prihvatajte i uvijek imajte na umu da lažni pozivi za investicije i ponude brze zarade uvijek zvuče predobro da bi bili istiniti.

Ako neku poruku želite da provjerite, WhatsApp funkcija triple alert daje informacije o grupi, ko vas je dodao u neku grupu, kada je grupa stvorena i ko je njen osnivač što omogućava bolju zaštitu.

Prevare putem e-maila

Iako e-mail komunikacija možda nosi najmanje rizika, nikako nije bez njih.

Možda najpoznatija e-mail prevara je pismo advokata iz neke udaljene zemlje koji ima nasljedstvo za vas od nepoznate osobe, ali treba da mu / joj pošaljete nekoliko stotina dolara da može da završi administrativne poslove u banci. Svi su barem jednom dobili takav e-mail.

Zlonamjernici putem e-maila šalju viruse ili lažne poruke u kojima vam traže određene lične podatke, najčešće bankovne, predstavljajući se kao banka. U poruci može pisati i da će „vaš račun biti blokiran ako ne kliknete na link“ ili slično, ali budite oprezni i ne klikćite na prvu. Prva stvar koju je važno znati – same banke često objavljuju informacije da one od svojih klijenata podatke poput broja računa ili lozinki nikada ne traže putem maila. Dakle, banka nije.

Ako se u mailu nalazi neki link i poziv da ga otvorite da bi se nešto desilo, da biste nešto vidjeli, da nikada ništa čudnije / smješnije vidjeli ili pročitali... ne klikćite ni za živu glavu jer to može biti virus koji „uđe“ u računar i uzima podatke ili nudi nešto za šta će vam na kraju opet tražiti broj računa u banci.

Možda neka e-mail adresa djeluje uvjerljivo kao pismo iz banke ili osiguranja ili ambulante, ali opet pogledajte tri puta. Ako je to neka neobična domena umjesto zvanične adrese banke ili institucije – ne otvarajte. Obratite pažnju i na slovne greške ili čudan stil pisanja – sve su to upozorenja da takav mail obrišete jer linkovi ili prilozi (attachments) mogu sadržavati viruse i agresivne programe.

Putem maila (ali i na društvenim mrežama) vam može doći i poruka od nekog naizgled poznatog, ali i nepoznatog, a sa subjektom „Da li je ovo tvoja slika?“ i onda neki link – ni to ne otvarajte, jer poruke mogu sadržavati linkove koji vode na lažne stranice koje izgledaju kao originalne, do virusa, do prevara…

Online prodaja donosi najveći rizik

Online prodaja sa sobom nosi najveći rizik – svašta lijepog se nudi, cijene sitnica, dostava na kućna vrata, samo treba platiti unaprijed, karticom, bez ikakvog napora i izlaženja iz kuće i stajanja u redovima. Privlačno, zar ne?

Iza tih privlačnih ponuda često se kriju lažne internet prodavnice i lažne reklame, a među porukama i komentarima zadovoljnih kupaca i korisnika često se nalaze poruke robota i lažni profili. Iza reklama za neke proizvode, najčešće lijekove, često su cijele web-stranice s izmišljenim doktorima, korisnicima, lažnim imenima, poznatim licima koja pričaju o svojim pozitivnim iskustvima s ponuđenim proizvodom… Ne vjerujete u to? Eno, Senad Hadžifejzović ili Emela Burdžović silne borbe vode da dokažu da nikada nisu reklamirali ništa od onog što, kao, promovišu na internetu.

I ne plaćajte nikada ništa unaprijed, osim ako prodavac nije provjeren, bez obzira na to koliko je ponuda privlačna, a cijena dobra. Kažu da kad god je nešto toliko dobro da djeluje nestvarno – sigurno je nestvarno.

Ako baš želite nešto kupiti pitajte prijatelje znaju li nešto o tom prodavcu ili obratite pažnju da li na web-stranici postoje kompletni kontakt podaci (fizička adresa, broj telefona i e-mail podrške); da li postoje potpuni i jasni uslovi kupovine i objašnjenje o povratu robe i reklamacijama; da li web-stranica djeluje profesionalno na način da ima lijepe i kvalitetne fotografije, linkove koji rade, da nema pravopisnih grešaka... Potražite zvaničnu web-stranicu ponuđača i usporedite dizajn i cijene. Ako kupujete, tražite plaćanje pouzećem ili poštom, ne unositi podatke s kartice ili od banke tražite karticu na kojoj ćete imati mali iznos ili pak od banke tražite uslugu da svako plaćanje iznad određenog iznosa mora biti odobreno od banke ili s bankom uspostavite protokol povjerljivog kontakta gdje banka automatski obavještava člana porodice prije odobrenja sumnjive transakcije. I najvažnije, a već rečeno na početku – ne objavljujte podatke za dostavu u komentarima na društvenim mrežama.

Ako ste baš odlučni da nešto kupite, a niste sigurni u web-stranicu, probajte analizu bezbjednosti sajtova Google Transparency Report. Ako vam je neka reklama baš privlačna, provucite fotografiju osobe koja promoviše kroz Google pretragu fotografije – odete na Google i u prozoru u koji upisujete termin za pretragu kliknite na kvadratić pored mikrofona i onda samo učitajte fotografiju sa svog računara ili telefona. (S obzirom na to da se najčešće radi o lijekovima, ako Google kaže da je to taj doktor koji je i u reklami onda je možda i istina, ali još uvijek je najbolje da se savjetujete sa ljekarom ili farmaceutom.) Ilustracije radi, pripremajući ovaj tekst ispostavilo se da je jedna cijela web-stranica koja reklamira besplatnu aplikaciju za sigurnost starijih osoba na internetu najvjerovatnije lažna – prikuplja podatke za prevare.

Na kraju, kada imate malo više vremena posjetite platformu Raskrinkavanje jer oni odlično dekonstruišu lažne sadržaje, a iz toga naučite na koji način prevaranti rade.

I da rezimiramo

Da biste se koliko-toliko zaštitili na internetu potrebne su vam jaka lozinka i dvostruka autentifikacija; ažuriranje softvera i antivirusnih programa; oprezno dijeljenje ličnih podataka; provjera sumnjive adrese koju je najlakše uraditi upisivanjem u Google (prave firme i institucije koriste zvanične domene (npr. @bih.net.ba ili @gov.ba)); ne otvarati sumnjive linkove ili priloge (attachments) u nepoznatim e-mailovima – uvijek ih provjerite prije nego što ih otvorite; oprez sa sumnjivim porukama – najbolje je kontaktirati instituciju (npr. banku) da provjerite da li su vam oni zaista pisali; vrlo pažljiva provjera svih onih koji u poruci traže lozinku ili broj kartice.

Uz to, trudite se da nikada ne kliknete na bilo kakve linkove prije nego provjerite vjerodostojnost poruke ili pošiljatelja / pošiljateljicu; ako je poruka stigla od osobe s kojom obično ne komunicirate preko mreža ili s kim baš dugo niste komunicirali – ignorišite poruku; ako je poruka stigla od prijatelja s kojim komunicirate, prije nego otvorite link pitajte „Kakav je ovo link?“, „Šta si mi ovo poslao / poslala?“, „Šta ti je ovo?“... I otvarajte tek poslije potvrde da je to zaista prijatelj / prijateljica poslao / poslala s namjerom da vam pruži neke informacije ili da vas zabavi.

Još nešto: obratite pažnju da li u vašoj blizini neko nudi edukaciju za starije osobe za korištenje interneta, takozvano digitalno opismenjavanje – edukacija je ipak najbolji oblik zaštite. Ili pak pitajte u svom Centru za zdravo starenje mogu li oni organizovati edukacije jer neke organizacije, poput Mediacentra, dolaze na teren.

I da se razumije: osobe u trećoj dobi niko ne smatra nekorisnim ili smetalima. Uostalom, Voja Čolanović ih je u knjizi Zebnja na rasklapanje opisao kao tigrove trećeg doba koji spremaju revoluciju, samo je jasno da im s novim alatima i izazovima koji dolaze i mijenjaju se nevjerovatnom brzinom treba mala pomoć (koja dolazi s ljubavlju).

Tekst je nastao u okviru projekta „Osnaživanje starijih: Putovanje kroz medijsku pismenost od zemalja Višegradske grupe do Balkana“, koji predvodi organizacija Transitions, a finansira Nacionalna fondacija za demokratiju (NED). Projekt je dvogodišnja inicijativa sa ciljem unapređenja medijske pismenosti među starijim osobama u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i Crnoj Gori.

___