Prije 6-7 godina, jedan novinar mi je umalo uništio prednji čeoni režanj natjeravši me da pogledam DVD na kojem je Umjetnik, u spodobi arhetipskog Bošnjaka iz vica, u nekoj štali ojkao nad sudbinom muslimana u kršćanskoj Europi. Kad sam se oporavio, druga novinara sam nazvao i reko mu šta ga ide, DVD dao jednom labradoru da se igra, a Umjetnika raspjevanog u sijenu otpisao kao nebitnu pojavu.

 

 

No, Umjetnik se s DVD-a uskoro preselio na internet, gdje je pokrenuo blog na kojem je guslao sa pozicija pan-bošnjaštva kako ni oba Latića ne bi mogla. Odatle se poput kravljeg ludila proširio na portale, te zasipajući javni prostor svojom pameću, malo-pomalo od sebe načinio činjenicu, sve bitniju pojavu. Malo intervjua za Rijaset ("Objektivnost je odsustvo strasti i ljubavi, odsustvo ukusa, bljutavost. Ko joj teži - đaba (sic!) joj teži i neće se lijepo provesti u tom svijetu".), malo trunjenja o moralnom objektivizmu koji je čas "pervertirano sredstvo bijega od objektivnosti u relativizam", čas ključ razumijevanja državnosti, i eto ti ga alternativni ministar. Mini Star. Genijalno. Da ti se pupak razveže od smijeha. 

 

 

Umjetnik nije samo esteta, on također promišlja društvenu i et(n)ičku zbilju. Angažman nije Marvelov superheroj, već krvav posao. Valja promisliti Bošnjake, Bosance i Hercegovce, muslimane, urbanlije, Sarajlije, papke, radničku klasu, obrazovanu i poduzetnu građansku klasu, elitu, valja se svima njima obratiti, dopasti, umiliti, opaliti po njihovim neprijateljima. Mnoštvo se tu silnica isprepliće i križa, ne zna čovjek kamo da okrene cijevi, a Umjetnik mora znati gdje leži moć, tj. čiji senzibiliteti su prioritet. Stoga desant na mozak valja obavljati iz zatvorene umjetničke galerije, a ne iz zatvorene fabrike, jer narod je ipak gomila filistara u kojoj dominiraju papci. Ali narod je, prije svega bošnjački, ugrožen, i moralna je obaveza Umjetnika stati u njegovu zaštitu. Šta da se radi? 

 

 

Umjetnik je dužan dati svoj obol u uvjetima socijalnih previranja, pa se ovih dana, naoružan svojom kamericom, razletio na sve strane, da objasni, da najoštrije osudi, da podigne svoj glas. Sve stvari, pa i događanja naroda, moraju imati jasnu strukturu. Ovim nemirima i demonstracijama mora upravljati neka politička partija, a ako takve nema: "[M]i moramo da je izmislimo, mi moramo da je stvorimo, mi moramo da je rodimo". Tako se Umjetnik zaputio na Plenum građana i građanki Sarajeva, gdje se nadao da će svjedočiti rađanju partije, a dočekao ga dogođeni narod. Jednu gospođu bole leđa, trebaju joj voltareni. Jedan gospodin je preživio logore, ogorčen je i tužan jer nije stigao reći šta ga tišti. Drugi gospodin barata općim mjestima i nekakvim grafikonima. Svi žele reći šta ih tišti, a promatra ih sveprisutno oko Umjetnikove kamere, i u kadru on, Umjetnik, krevelji im se ispod sadamskih brkova kao kepec iz Grand Guignola, ruga se neartikuliranoj masi i nedostatku objektivizma u potresnim svjedočanstvima, sve vrijeme po ustima prevrćući žvaku kao konj žvalu ("Rooodeeooo! Dobrodošli na rooodeeeooo"!), e da bi istakao koliko je iznad situacije, a opet opušten i ležeran, narodski čovjek. 

 

:

 

 

Dva-tri dana kasnije, u Umjetniku Bošnjaku budi se Umjetnik Pojedinac: "Mi ne želimo ni državu, niti radna mjesta u javnom sektoru koja služe za zbrinjavanje socijalnih slučajeva: mi želimo mogućnost da sami radimo i sami sebi zaradimo, da privređujemo sebi i zajednici. Mi želimo da se država skloni s puta ako nam već ne želi olakšati i stvoriti uslove za rad i proizvodnju. Država se neće pobrinuti za nas niti se ovakva država treba brinuti za nas. Mi se moramo pobrinuti za sebe. Mi ćemo se pobrinuti za sebe, a tako ćemo se pobrinuti i za državu," veli Umjetnik. Je li ovo negiranje države sa pozicija liberalizma i/ili libertarijanstva, ili sam ja pervertirano utekao od objektivnosti u relativizam? Odmah zatim budi se i Umjetnik Marksist i poziva na klasno osvještenje i klasnu borbu: "Ali ako smo se prepoznali i pobunili kao klasa - onda da se klasno osvjestimo, da se osvjestimo u vezi svojih klasnih interesa i da politički artikulišemo našu klasnu borbu u obliku jedne partije koja će zastupati interes ove klase društva." Svjedočimo li genezi liberalnog marksizma, suhe vode, drvenog željeza?

 

 

 

Jasno je da bi Umjetnik koji djeluje u uvjetima opće nesigurnosti i prezasićenja kontradiktornim, međusobno isključivim aspektima objektivne stvarnosti morao imati beneficirani radni staž. Kao što kopanje u rudniku izlaže djelatnika česticama prašine, tako i rovarenje po idejama na braniku države i naroda Umjetnika izlaže kognitivnoj, moralnoj i svakoj drugoj disonanci. Kako pomiriti svetu državu majčicu, žrtvu mrskih negatora, i državu-maćehu, koja nam smeta, ne brine se za nas niti bi trebala, i neće da nam se skloni s puta kako bismo se sami za sebe pobrinuli? Koja od te dvije države jest objektivna činjenica? Je li država kao takva objektivno šizofrena, ili je pak rascjep subjektivan, nastao u umu Umjetnika kao neka vrsta ozljede na radu?      

 

 

Kad treba braniti neupitnu, aksiomatsku državnost matere domovine te upirati prstom i iznositi neoborive moralne sudove ("Licemjeri! Licemjeri!"), dobar je objektivizam. Kad se na minderu raspreda o identitetu, našosti, našoj duši, stanju nacije i naroda, tu već treba pribjeći subjektivizmu. Evo ideje za performans: sluđeni umjetnik pokušava naći izlaz iz paklenog labirinta filozofskih koncepata, dok ga snima vlastita, privatna kamera kao simbol njegovog dioničarskog udjela u sveopćem panoptikonu, a u pozadini svira numera If I wasn't an Artist. Neka gospodin Soroš blagoizvoli razvezati kesu! 

 

U masi "licemjera" i "prodavača certifikata" koja se gurala u i oko ACCESS-a stiskali su se između ostalog i isti oni muslimani za čiji hatar je Umjetnik snimio najiritantnije uprizorenje bošnjačkomuslimanskog žrtvoslovnog mitopoezisa, uradak zbog kojeg bi se BiH ambasador pri UN-u trebao svako jutro izvinjavati svijetu, do kraja vremena. Sada mu više ne valjaju. Dobri su mu samo u svojstvu žrtava kršćanske Europe, Amerike, zapada, a kada ih gazi poredak kojem Umjetnik hizmeti (dakle produkt te iste eurokršćanske civilizacije) onda su dostojni tek njegove sofisticirane, konceptualne poruge. Aferim, rekli bi Bošnjaci i muslimani. 

 

"Pleeenum, pleeeenum," mekeće Umjetnik. Jeste, druže Umjetniče, plenum. To vam je kao Ajvatovica. Samo ni nalik.