Gospodin Hodžić kaže kako su „korupcija, kriminal, socijalni problemi, nezaposlenost, nezadovoljstvo i protesti građana stare teme“.  Pri tome nije jasno zašto gospodin profesor ove teme naziva starima, niti nam kaže po čemu su stare? Možda po tome jer su već desetljećima prisutne kod svjesnih i samosvjesnih građana i građanki, ali stalno odsutne iz prakse političkih oligarhija i ucijenjenih intelektualnih elita, koje su, budimo načisto, uvijek za šaku dolara prodavale narod. To je, čini se i ovdje slučaj. Bio bi to promašaj prvi.

 

Nova tema za profesora su plenumi. Dalje, gospodin profesor govori o Plenumima kao „tzv.“ plenumima, upravo u trenutku kada su oni tu, kada postoje, događaju se i odvijaju u prostoru i vremenu, kada rade i djeluju na principu samoorganizacije građana i građanki. Gospodin profesor dakle odbacuje fenomen koji bi mu kao znanstveniku trebao biti jako zanimljiv jer predstavlja rupturu unutar registra političkog posljednjih nekoliko desetljeća, kod nas a i šire. To svakako nije najveći propust. Najveći propust je to što gospodin Hodžić nije prisustvovao niti jednom Plenumu građana i građanki, ali o tome zato uredno ima svoje mišljenje. Plenum nije nikakvo revolucionarno tijelo niti je u revolucionarnom zanosu, a da je profesor došao, to bi i sam vidio, jer zanosa ima samo utoliko što ljudi uživaju, nakon toliko godina, slušajući jedni druge. Nije jasno kako profesor dolazi do zaključka da je Plenum usmjeren na revolucionarno djelovanje u smislu, valjda, rušenja ustavno-pravnog poretka. Ostaje misteriozno šta je uporište te profesorove„teze“: kako Plenum koji traži promjene na nivou mjera unutar ustavno-pravnog poretka, koji se zalaže za nenasilje ispada - revolucionaran i u čemu se to ogleda, kada je revolucija upravo sve suprotno od toga?

 

Ono u čemu Plenum jeste revolucionaran - profesor ne vidi. To je ujedno i propust treći.  On naime, miješa pojmove: direktna i predstavnička demokracija. Zbog toga  pogrešno misli, a u javnost ciljano plasira lažnu vijest da Plenum ima  „mentore“,  takozvane intelektualce. Pri tome ne razumije da je Plenum mjesto direktne demokracije sa izrazitom deliberativnom namjerom, što će reći prostor u kojemu svako ima pravo iznijeti svoje mišljenje i svoj stav ili zahtjev. Svaki građanin i građanka, u svoje ime i za sebe. Budući da Plenum građana i građanki nema vođe, budući da svako govori u svoje ime, budući da poštuje princip direktne demokracije,  u Plenumu nema nasilja, nema zabrana,  nema plašenja, zastrašivanja, budući da je sve otvoreno i transparentno, što podrazumijeva odgovornost za sve izrečeno - gospodin profesor Hodžić upravo u tome vidi golemi problem, kao da valjda samo 'odabrani' imaju pravo govoriti u ime svih nas. Profesor je začuđen, doduše ne dovoljno da bi pitao i svojim očima gledao, odakle sve ovo, kao da nije očigledno da ''sve ovo'' dolazi od totalne delegitimizacije političkog predstavljanja usljed koalicionih akrobatika bez veze s propagiranim stranačkim programima, obećanjima, ideologijama. Otud plenum – ne iz demokratskoga deficita, no iz autodiskreditacije i autodelegitimizacije predstavničke demokratije, te zakrčenosti kanala od javnosti prema vlastima.

 

Usljed nerazumijevanja, profesor Hodžić nalazi za shodno da patronizira ljude s akademske pozicije iako sam ne razumije o čemu govori.  On opasno spekulira s pozicije koja upućuje na zastrašujući prezir ovdašnje akademije spram otvorenosti javnog prostora. Primjer dociranja očituje se u profesorovom očekivanju da se npr. i u Banovićima „pojavi neki Plenum koji će smijeniti novoizabranog načelnika“. Profesor ovdje cinično uzima za primjer Banoviće, ismijavajući zapravo mogućnost da ljudi u Banovićima imaju kognitivne sposobnosti da sami kažu i artikuliraju ono što bi voljeli promijeniti i ono čime nisu zadovoljni. To upućuje na strah gospodina profesora. Njega je naime strah otvorenosti javnog prostora, demokracije koja nije ukalupljena i koja ne dopušta hegemoniju misli.

 

 

Gospodin  profesor posredno, u funkciji očuvanja vlastite pozicije, najprije govori o nekom ekstatičnom „prekretničkom potencijalu nezadovoljstva velikog dijela građana“, zatim diskvalificira ljude koji su svaki dan na ulicama, kaže kako je riječ o „izrazito malim grupama“ (čime implicira njihovu nemoć), a zatim trijumfalno zaključuje kako će „prekretnički potencijal osujetiti upravo plenumi građana“ (i –građanki, da se čovjek zapita nad otvorenim akademskim duhom profesora s obzirom na tu, nadajmo se, omašku op.a!). Gospodin profesor tako nesvjesno poručuje da su oni koje on proglašava narodnim neprijateljima zapravo politički događaj koji ne odgovara niti njemu, niti političkim elitama, niti režimskim i sistemskim intelektualcima. Gospodin profesor građane i građanke koji žele sudjelovati u kreiranju vlastite budućnosti i budućnosti svoje djece i unuka naziva teroristima. Štoviše, koristi retoriku u maniri pravog huškača kada piše da demonstranti i demonstrantice „zauzimaju“ raskrsnice u gradu. Gospodine profesore, ako niste znali, nije '92. i nije rat. Nema zauzimanja, osim što smo našim tijelima u javnom prostoru, zauzimamo ga glasom, te javno, jasno, glasno i otvoreno iznosimo svoje legitimne, demokratske i krajnje nužne zahtjeve.

 

Otvorenost, neposrednost, javnost – sve to gospodinu profesoru daje materijala da  bez oklijevanja Plenum okvalificira kao „lijevu Al-Qaidu“. Ovo je po sebi veoma  indikativno te sadrži elemente dovoljne za tužbu (Napominjem kako zakon o zaštiti od klevete FBiH - član 6. kaže: (1) Svako lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja neistinite činjenice, identificirajući to pravno odnosno fizičko lice trećem licu, odgovorno je za klevetu. (2) Za klevetu izenesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni su autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.) Dakle, gospodinu profesoru je jako stalo da Plenum diskreditira tako što će ga po provjerenom receptu prikazati kao neku radikalnu, terorističku i  ljevičarsku zavjeru, komunističku prijetnju i bauk koji kruži iznad Federacije. Samo što ovaj put kao dodatak imamo ni manje ni više nego Al-Qaidu samu! Ovaj put tu perverznu  zavjeru „ljevice i Al-Qaide“, prema gospodinu profesoru Hodžiću kuju građani i građanke Bosne i Hercegovine, suverene, samostalne i međunarodno priznate države, a sve to pod „mentorstvom“ nekih fiktivnih intelaktualaca. Prosto je iracionalno da gospodin profesor Hodžić baš u tome, u toj po prvi puta u BiH viđenoj, eksplicitno demokratskoj pojavi,  vidi neobjašnjivu simbiozu „ljevice i Al-Qaide“.

 

Kako to da nisu teroristi oni koji su dvadeset godina sustavno ovu zemlju i sve koji u njoj žive pljačkali, pokradali, ponižavali? Kako to da nisu teroristi svi oni ratni zločinci i zlotvori, svi oni koji su nama i našoj djeci oduzeli budućnost? Svi oni koji su nas doveli ovdje gdje jesmo, oni koji su nas odredili isključivo kao Bošnjake, Hrvate, Srbe i Ostale? Zar to nije teroristički čin, gnusno pristajanje na logiku kapitala koja producira etničke umobolne zajednice, izluđene krvlju i tlom? Da li to akademija poručuje studentima i studenticama?

 

Dvadeset i kusur godina laganja, ponižavanja, osiromašenja i  izgladnjivanja naroda i više je nego dovoljno da narod odgovori: NE. I da to eskalira, i da  dođe do erupcije nasilja. Da ste malo upućeniji u teorije društvenih grupa, profesore, ovo biste znali. Osim toga, empirijska potvrda je već tu - to su svi socijalni nemiri koji su se događali u modernoj historiji, a nedavno i unutar zemalja članica EU-a. Gospodine profesore, zašto nastavljate sa huškačkom nacionalističkom retorikom u trenutku kada su protesti izrazito klasne prirode? U čije ime Vi Plenume nazivate „lijevom Al-Qaidom“, u čije ime ciljano proizvodite paranoju i strah? Plenum smo mi, politički osviješteni i aktivni građani i građanke, neucijenjeni, ne bojimo se, želimo da koristimo svoje legitimno i demokratsko pravo da vlast konačno obavlja posao za koji je masno plaćena. Da, svi mi smo Plenum, Plenum je svako ko želi promijeniti socijalnu mapu BiH i početi misliti na budućnost ove zemlje koju ste nam ukrali upravo vi, ucijenjene intelektualne elite i političari. Ukrali ste je, ali mi vam je ne damo!

 

 

Narod je preumoran i previše puta prevaren, prijeti nam se, zastrašuje nas se, ne smijemo se buniti, ne smijemo štrajkati, ne smijemo javno progovoriti, ušutkuje nas se. Uprkos kupljenoj i ucijenjenoj građanskoj inteligenciji, unatoč svemu, uspjeli smo pokazati da smo solidarni. Pokazali smo da niste uspjeli u nama ubiti socijalno tkivo koje nas povezuje. Proizvodeći ljudski otpad, proizvedena je nuspojava, višak koji čak ni u državi „permanentnog iznimnog stanja“ nije izgubio svoju nit.

 

Insinuacije na neku lijevu Al-Qaidu su sramotan i bijedan pokušaj klasične obmane i skretanja pažnje sa pravog pitanja. Ono je klasno. Dvadeset i nešto godina sistemskog zaglupljivanja, laganja, ucjena, prodaja i krađa života, oduzetog rada, oduzetih prava i skrbi nije uspjelo u potpunosti zatrti našu suštinu: ljudi znaju da jedni o drugima ovise, profesore, jer mi smo  suštinski politička, a ne stranačka bića.