Građani nemaju povjerenja u institucije, što se odražava i na medije, ali novinari i dalje uživaju veći kredibilitet u očima društva u odnosu na druge institucionalne aktere

foto: Jasmin Brutus / Ilustracija

Veliki broj stanovnika Bosne i Hercegovine opaža novinare kao sluge vlasti, kaže Srđan Puhalo, psiholog i politički analitičar. Prema njegovim riječima, građani generalno nemaju povjerenja u institucije, što se odražava i na medije, ali novinari i dalje uživaju veći kredibilitet u očima društva u odnosu na druge institucionalne aktere.

Taj stav potvrđuje i nedavno prezentirano istraživanje Udruženja BH novinari i Fondacije Friedrich Ebert, pod naslovom Sloboda medija u BiH iz perspektive građana/ki, čiji rezultati pokazuju da 70,5 posto stanovništva najveće povjerenje iskazuje novinarima. Problematičnim se čini što većina građana smatra kako političari imaju najveći utjecaj na rad medija, prepoznajući ih kao najveću prepreku medijskih sloboda.

Profesija pod lupom

Prema međunarodnim organizacijama za istraživanje javnog mnijenja, novinarstvo se često pozicionira kao profesija kojoj građani ukazuju najmanje povjerenja. Nerijetko se na ljestvicama nalazi uz političare i lidere u poslovanju, pri čemu ispitanici smatraju da ih mediji i obmanjuju.

„Takva percepcija se nije stvorila preko noći“, ističe novinarka Azra Husarić-Omerović, navodeći da se dojam o profesiji dugo urušavao te ga je potrebno mijenjati. Lošoj slici o novinarima, dodaje, doprinosi i uvjerenje da novinarska priča ne može promijeniti neki problem u društvu.

Istraživački novinari nisu mnogo draži javnosti od novinara dnevnih medija, kaže Husarić-Omerović. Iako ne nailaze na veliko povjerenje, smatra da se nalaze u povoljnijoj poziciji jer nisu u svakodnevnoj potrebi za informacijama, imajući slobodu dužeg rada na pričama.

Ko je narušio ugled novinara?

Poseban doprinos urušavanju pozitivne slike novinarstva pružaju politički pritisci i napadi, nakon kojih izostaje institucionalna reakcija. Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari, navodi kako kontinuirano nesankcioniranje kršenja novinarskih prava i sloboda stvara atmosferu nekažnjivosti i kulturu prihvatanja nasilja kao društveno poželjne pojave, „stvarajući u bosanskohercegovačkoj javnosti sliku o novinarima kao lošim osobama“.

Napominje kako, osim političkog uplitanja u rad medija, odgovornost za narušen imidž profesije leži i unutar novinarske zajednice.

„Unutar novinarske zajednice trebali bismo češće otvarati pitanje javne odgovornosti novinara i medija na bazi novinarske solidarnosti i otvorenog dijaloga, problematizirati pitanja novinarskog ispunjavanja sopstvene javne funkcije, kao i kvalitete njihovog rada te usklađenosti sa kodeksom novinarske etike“, kaže Rudić. Upozorava i kako je tog dijaloga sve manje jer novinari ne žele razgovarati o svojim greškama. Istovremeno, medijske kuće bi trebale, zajedno sa novinarima i urednicima, analizirati primjenu kodeksa novinarske etike, sa ciljem jačanja povjerenja u medije i novinare i njihovog ugleda, dodaje Rudić.

S tim stavom slaže se i Husarić-Omerović, tvrdeći da je i način izvještavanja pojedinih medija dodatno produbio skepsu društva prema novinarima. Objašnjava kako se odbojnost javnosti osjeti i na terenu.

„Na određenim terenima građani, odnosno sagovornici odbijaju govoriti za određene priče zato što se plaše poslodavaca, društva, vlasti i, s druge strane, zato što ne vjeruju da će medij objektivno, istinito i tačno izvještavati, odnosno da iza njih ne stoji određena politika ili politička volja za izvjesnim načinom izvještavanja“.  

Utjecaj nepovoljne slike profesije na mentalno zdravlje novinara

Okruženje nepovjerenja utječe na sliku novinara o sebi, tvrdi Puhalo, upozoravajući da je potrebno izbjegavati generalizacije „svi su oni isti“ – jer nisu. Prema njegovim riječima, izloženost ucjenama, prijetnjama te cenzuri i autocenzuri dovodi do narušavanja mentalnog zdravlja novinara, a dominantno se ističu dva problema.

„To je sagorijevanje na poslu, odnosno psihičko stanje gdje pokušavate raditi svoj posao samo onoliko koliko je potrebno da ne bi svoje mentalno zdravlje ugrozili“, kaže Puhalo. Kao drugi ključni problem ističe mobing, koji se izražava kroz nepoštivanje prava medijskih radnika. U takvoj situaciji, navodi, „trpe pojedinac i njegova porodica, ali i njegov rad“

Prema istraživanju o mentalnom zdravlju novinara iz prošle godine, svaki deseti novinar ima dijagnostifikovan mentalni poremećaj, a najčešći su anksioznost, depresija i panični napadi. Navodi se da je više od 57,9 posto njih nekoliko puta doživjelo sindrom sagorijevanja, na koji je ukazao i Puhalo.

Poljuljani ugled novinara u javnosti prepoznat je kao problem u profesionalnim krugovima. Ipak, Husarić-Omerović naglašava da „novinarstvo nije izgubljeno“, pozivajući pritom na pridržavanje profesionalnih standarda.

„Svi smo dužni da kroz etično, profesionalno i korektno izvještavanje pokušamo izmijeniti tu percepciju kako bismo usmjerili javnost da nam ponovo vjeruje i kako bismo mi mogli etičnije i profesionalnije izvještavati“, zaključuje.

___