U okviru WARM Festivala održan panel “Izvještavanje o Gazi i izvan nje”, koji je moderirala Nidžara Ahmetašević.

foto: Ahmed Avdagić

Postoji li objektivnost u novinarstvu bilo je jedno od ključnih pitanja jučerašnje panel diskusije u kojoj su učestvovali izraelska novinarka Amira Hass i velško-irski novinar Ed Vulliamy, u sklopu WARM Festivala.

Hass i Vulliamy su u panelu “Izvještavanje o Gazi i izvan nje” u razgovoru sa moderatoricom, sarajevskom novinarkom Nidžarom Ahmetašević govorili o novinarstvu i odgovornosti, objektivnosti u odabiru tema i izvora, o odlukama da nešto objave ali i izostave.

Panel je počeo sjećanjem na Snježanu Mulić-Softić, književnicu, dokumentaristicu te urednicu i novinarku Al Jazeere Balkans, koja je preminula prije dva dana u Sarajevu. “Naučila me je da pišem, naučila me kako da razgovaram sa ljudima, kako da putujem po post-ratnim zemljama”, rekla je Ahmetašević.

Mulić-Softić je bila među prvim lokalnim novinarima koji su prešli nevidljivu granicu između Sarajeva i Istočnog Sarajeva, rekla je Ahmetašević, te pročitala njenu kratku priču o čituljama.

Amira Hass je također prelazila granice i više puta ulazila u Gazu. Na panelu je ispričala da izraelskim novinarima nije dozvoljeno da uđu u Gazu od 2006. godine. Ona je od te godine uspjela ući u Gazu tri puta. Jednom ju je Hamas izbacio, drugi put je bila 2009. i ostala je tu pet mjeseci. Još jednom nakon toga, kako je rekla, uspjela je da uđe kratko.

Iz tog razloga izjave iz Gaze uzima telefonski a to, kako je naglasila, nije dovoljno. Vijesti pravi tako što spaja svjedočenja prijatelja preko telefona ili njihova pisana svjedočenja, a onda to kombinuje sa onim što vidi na ekranu.

“Shvatila sam da moram da pišem iako je osjećaj neuspjeha ogroman jer sam na neki način pisala 30 godina da bih spriječila ovo što se sada dešava jer ono što je Izrael i ono što je svijet dozvolio da se desi u posljednjih 30 godina, ovo je potpuna izolacija Gaze, odvajanje Gaze od cijelog palestinskog projekta, nacionalnog projekta”, rekla je Hass.

Javnost o strahotama koje se dešavaju u Gazi od 7. oktobra informacije dobija od palestinskih novinara, jer stranim novinarima nije dozvoljeno da uđu u Gazu. U kampanju ukazivanja na stradanja u Gazi uključili su se ljudi iz cijelog svijeta i putem organizovanja demonstracija. Hass kaže da takvi videi sa društvenih mreža koji pokazuju demonstracije protiv rata u Gazi pokazuje da su ljudi vidjeli da se zlo događa i da protestuju protiv, kako je rekla, normalizacije zla.

“Imate stotine hiljada ljudi koncentrisanih na uskom mjestu bez vode, bez pranja, bez hrane, koje bombarduju. Mogu to opisati jer znam da moji prijatelji i njihove porodice i ljudi koje sam toliko cijenila tokom toliko godina žive u paklu već deset mjeseci”, kazala je Hass.

“Ne bi trebalo da pričamo o danu poslije, treba da pričamo o tome da to zaustavimo sada”, naglasila je.

No, kako je dodala, iako izvještava o Gazi za list Haaretz, suočena je sa publikom koja takvim izvještajima ne vjeruje. “Ti onda pratiš vijesti koje Izraelci ne žele da vide”, rekla je.

“To je psihološki mehanizam kada ljudi koji trebaju znati ne znaju i ne znaju jer ne žele da znaju”, govori.

Kaže da ljudi koji ne žele znati i dalje žive u datumu od 7. oktobru 2023. i misle da 7. oktobar nema nikakve veze sa onim što se dešavalo u proteklih 30 godina. “A što je još gore od ovoga je da kada to vide, mnogi od njih bi mogli reći da ih je briga ili da to zaslužuju”, kaže Hass.

Objektivnost i neutralnost

Odgovarajući na pitanje moderatorice o objektivnosti i neutralnosti, Hass i Vulliamy imaju drugačije mišljenje. Za Vulliamyja su objektivnost i neutralnost dva različita pojma, a Hass smatra da novinarstvo ne može biti objektivno zbog ideoloških odrednica. Kada je počela da radi, Hass kaže da nije bila objektivna jer je bila ljevičarka. “Svi su znali da sam protiv okupacije, tako da ne mogu biti objektivna”, govori Hass.

Vulliamy po pitanju objektivnosti nema dileme, te je naglasio da je jasno na strani žrtava, na strani djece u bolnici koja su bombardovana u Kijevu i na strani djece bombardovane u Gazi, a ne na strani onih koji bombarduju. Rekao je da priča mora biti objektivna i činjenično tačna, ali ne i neutralna u takvim situacijama. 

Vulliamy je govorio i o svojim svjedočenjima na suđenjima za ratne zločine, na koja se odlučio bez dileme, a zbog moralne dužnosti. On je svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). U korist Tužilaštva se pred sudom u Hagu pojavio više puta, uključujući suđenja za zločine počinjene u Prijedoru, suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Razočaran je radom suda ali pozitivnim smatra to što je sud omogućio osobama kojima je naneseno zlo da ispričaju svoje priče i za njih govori da su pravi heroji.

“Moje svjedočenje je samo strpalo mnogo ratnih zločinaca u luksuzne zatvore gdje mogu igrati tenis protiv svojih starih rivala i gledati televizijske kanale”, rekao je Vulliamy.

Hass je istakla da je novinarstvo složenije od pisanja o činjenicama koje novinari vide. Nedostatak objektivnosti, prema Hass, se ogleda i u odabiru tema i činjenica u tekstovima, o čemu jedan novinar bira da izvještava. Nekada se odlučivala da ne objavljuje određene dijelove priča smatrajući da se mogu zloupotrijebiti protiv Palestinaca.

“Za mene pisanje podrazumijeva poštovanje pravila, iskrenost, nikad ne lagati, ući u suštinu problema, postavljati neugodna pitanja. Ja imam svrhu koja je iznad ove istine u novinarstvu a to je biti dio pokreta promjene. Biti dio pokreta protiv ovog ogromnog, ogromnog nedjela koje Izrael čini toliko godina”, naglasila je.

Iako joj je nakon svih godina teško vjerovati u promjene, rekla je da kao ljevičarka mora da vjeruje u njih, jer su one ne samo nužne, već i neizbježne.

Ono što odvaja profesionalno novinarstvo jeste postavljanje teških pitanja, dodala je.

“Tako često kada sam u ljevičarskim krugovima, propalestinskim ili čak palestinskim, pozvana da govorim, neki ljudi ne vole da me čuju kako govorim jer bi moja pitanja bila o Hamasu, ne samo o Izraelu... Dovoljno je napisano protiv izraelske politike, ali također moram da postavim pitanja koja ne volimo da čujemo”, naglasila je.

Zbog toga, kaže, postoji mogućnost da bi strani novinari u Gazi bili slobodniji da postavljaju pitanja o Hamasu. Izostanak veličanja rata i ratnih heroja u kratkim filmovima o životu u Gazi Ground Zero, koji su prikazani u ponedjeljak na festivalu, jasno govore da su ljudi u Gazi siti Hamasa, rekla je Hass.

Vulliamy je kritikovao strane ratne reportere koji zbog herojstva i dokazivanja idu da izvještavaju iz ratom pogođenih područja, ali je i naglasio važnost pojedinih, poput Johna Lee Andersona, koji su igrali ključnu ulogu u izvještavanju o konfliktima. Iako je Vulliamy pokrivao već broj konflikta, naglasio je on nije ratni novinar, već novinar protiv rata. 

Pored panela, jučer je održano i predavanje pisca Davida Rieffa, premijera filma o elektronskoj muzičkoj sceni Istanbula i slobodi koju brojni iranski i sirijski DJ-jevi pronalaze u Istanbulu “Vibe Istanbul” i otvaranje izložbe iranske umjetnice Newshe Tavakolian “A smijali su mi se”.

___