Za novinara koji prijavi prijetnju ili napad, proces se često ne završava odlaskom iz policijske stanice, nego može potrajati i godinama

foto: Magnific / Ilustracija

*Članak u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti za zločine nad novinarima

Kada je redakcija eTrafike 2022. godine počela dobijati uznemirujuće prijetnje putem Facebook stranice, glavna urednica portala Vanja Stokić nije ih prijavila samo jednom. Policiji se obraćala tri puta te godine, svaki put donoseći nove poruke koje su bile upućene cijeloj redakciji.

Nakon treće prijave policijski inspektor kontaktirao je policiju u Gradišci, gdje je živio muškarac kojeg je Stokić prijavila. On je negirao da je slao prijetnje, tvrdeći da je riječ o lažnom profilu. Međutim, nakon što je saznao da je prijavljen i ko je novinarka koja je to učinila, počeo joj je slati direktne poruke i objavljivati tvrdnje kojima je pokušavao narušiti njen ugled. Predmet je proslijeđen Okružnom javnom tužilaštvu, koje je sredinom 2023. godine podiglo optužnicu. Osnovni sud u Banjoj Luci potvrdio je optužnicu, ali je, prema iskazu Stokić, nakon toga uslijedilo gotovo trogodišnje čekanje na početak suđenja.

Ročišta su počela sredinom 2026. godine, ali se optuženi dva puta nije pojavio. Sud je nakon toga izdao naredbu za njegovo privođenje. Prema riječima Stokić, trebalo je skoro tri mjeseca da bude pronađen i uhapšen, iako je u tom periodu bio aktivan na društvenim mrežama i javno objavljivao gdje se nalazi. Stokić kaže da su ona, njena advokatica i aktivisti više puta pokušavali upozoriti policiju u Gradišci i Livnu, kao i tužilaštvo, da je optuženi i dalje aktivan. Prisjeća se i odgovora jednog policijskog službenika da policija traga za stotinu osoba po potjernicama, a da je prijavljeni „mala riba“.

Muškarac je uhapšen sredinom septembra 2026. godine, a 5. oktobra osuđen je na novčanu kaznu od 2.000 konvertibilnih maraka i obavezno ambulantno psihijatrijsko liječenje, uz obavezni psihosocijalni tretman. Prema riječima Stokić, optuženi je priznao krivicu i izvinio se na sudu.

Vanja Stokić

Iako je postupak formalno dobio sudski epilog, Stokić smatra da kazna ne predstavlja dovoljnu zaštitu. Navodi da zbog vremena provedenog u pritvoru očekuje da novčana kazna neće biti naplaćena, te izražava sumnju da će obavezni tretmani biti provedeni. Prijetnje su, kaže, promijenile svakodnevni rad cijele redakcije. Novinari su radili od kuće, a ona je izbjegavala odlazak u kancelariju, mijenjala rute kretanja i nosila suzavac.

Od prijave do prekršajnog naloga

Iskustvo Vanje Stokić nije jedini primjer u kojem novinari nakon prijave napada ne dobiju brzu i jasnu informaciju o tome šta se dalje događa. Slučajevi novinarki Sanje Vasković i Suade Mujdanović pokazuju i drugačiji put kroz institucije.

Novinarka portala Spin Info Sanja Vasković napadnuta je u februaru 2026. godine dok je snimala prilog o sječi stabala na gradilištu. Nakon napada pokušala je telefonom dobiti policiju, ali je, kako navodi, prvo dobila policijsku službu u Sarajevu, odakle je upućena na policijsku stanicu u Istočnom Sarajevu. Na njen poziv tamo se niko nije javljao, pa je zamolila drugu osobu da pokuša kontaktirati policiju. Policajci koji su kasnije došli na mjesto događaja bili su, prema njenim riječima, korektni, ali je nezadovoljna ukupnim postupanjem institucija. Smatra da je reakcija policijskog glasnogovornika uslijedila tek nakon medijskog pritiska.

Sanja Vasković

Prema njenom iskazu, policija je napadaču izdala prekršajni nalog, nakon čega se postupanje za nju završilo. Razmišljala je o podnošenju krivične prijave, ali je odustala zbog iscrpljenosti prethodnim prijetnjama, pritiscima i sudskim postupcima kroz koje je ranije prolazila.

Zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić navela je slučaj Sanje Vasković kao primjer nedovoljne zaštite novinara. Prema njenim informacijama, lokalno uticajna osoba ju je vrijeđala i oštetila joj telefon, a tužilac je procijenio da nema elemenata krivičnog djela.

Novinarka Federalne televizije Suada Mujdanović iz Brčkog prijavila je policiji verbalni napad u martu 2026. godine. Policija je izašla na teren i izdala prekršajni nalog. Pošto je prijavljeni negirao da ju je vrijeđao, Mujdanović je pozvana da svjedoči pred sudom. Postupak je u vrijeme davanja izjave još bio u toku.

Suada Mujdanović

Mujdanović smatra da nije dovoljno da policija izađe na teren i sačini zapisnik, a da novinari nakon toga ne znaju šta će se dogoditi s njihovim prijavama. Upozorava da blage sankcije mogu ohrabriti ponavljanje napada. Ističe i da mediji trebaju pratiti slučajeve i nakon što prođe početna pažnja javnosti, jer je važno znati kakav je njihov konačni ishod.

Gdje se prekida put do pravne zaštite?

Advokat Ahmet Efendić, koji pred sudovima u Bosni i Hercegovini često zastupa novinare, kaže da je problem djelotvorne pravne zaštite prisutan u različitim vrstama napada.

„Iako se ti napadi razlikuju po obliku i intenzitetu od verbalnih prijetnji i uznemiravanja na internetu do fizičkih napada, zajednički problem je to što novinari često teško ostvaruju djelotvornu pravnu zaštitu, a postupci nerijetko traju godinama ili se okončavaju bez odgovarajućeg institucionalnog epiloga“, navodi Efendić.

Prvi zastoj, prema njegovom iskustvu, nastaje već u policiji.

„Novinari prijave napad, ali u slučajevima verbalnih prijetnji i online nasilja nerijetko se sve završi evidentiranjem događaja, bez daljnjeg konkretnog postupanja koje bi moglo dovesti do identifikacije počinioca i utvrđivanja njegove odgovornosti“, kaže Efendić.

Ipak upozorava da se ne može svaka uvreda ili neprimjeren komentar tretirati kao krivično djelo.

„Naravno, nije svaka uvreda ili neprimjeren komentar krivično djelo, ali to ne znači da prijave treba unaprijed tretirati kao beznačajne. Potrebno je procijeniti konkretan sadržaj, kontekst, ozbiljnost prijetnje i njen mogući uticaj na sigurnost novinara, a zatim poduzeti odgovarajuće mjere u okviru zakonskih ovlaštenja“, ističe Efendić.

Drugi, a prema njegovom iskustvu često i ključni zastoj, nastaje u tužilaštvima.

„U velikom broju predmeta koji se odnose na verbalne i online prijetnje postupak se završava odlukom da se istraga neće provoditi, uz obrazloženje da u prijavljenom ponašanju nema obilježja krivičnog djela“, navodi advokat Efendić.

Ahmet Efendić

Problem je, smatra, i u tome što se ponekad nedovoljno uzimaju u obzir specifičnosti novinarskog posla.

„Činjenica da prijetnja može biti usmjerena ne samo prema pojedincu, nego i prema njegovom profesionalnom djelovanju, kao i širi kontekst u kojem takvo ponašanje može proizvesti zastrašujući učinak na novinara i njegov budući rad“, kaže Efendić.

Posebno ukazuje na potrebu poznavanja međunarodnih standarda prava koji se odnose na pozitivne obaveze države da osigura djelotvornu zaštitu novinara i provede efikasnu istragu kada za to postoje odgovarajući pravni i činjenični uslovi.

Broj prijava ne govori cijelu priču

Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković također upozorava na problem početne pravne kvalifikacije napada. Prema njegovom iskustvu, policija ponekad ublažava ozbiljnost događaja i slučajeve koji bi mogli imati obilježja krivičnog djela tretira kao prekršaje.

Ukazuje i na teškoće u sudskom razumijevanju javnog interesa i specifičnosti novinarskog posla. Smatra da sudovi često imaju problem prihvatiti da novinari imaju pravo procjenjivati šta je u javnom interesu, što, prema njegovoj ocjeni, stvara dodatne poteškoće u njihovom radu. Upozorava i na SLAPP tužbe kao jedan od oblika pritiska na novinare i medije.

Podaci BH novinara za period od 1. januara 2022. do 31. oktobra 2024. pokazuju da je pravosudnim institucijama prijavljeno 49 slučajeva prijetnji i ugrožavanja sigurnosti novinara. Prema dostavljenoj evidenciji, pet slučajeva okončano je osuđujućim presudama protiv napadača, u pet su podignute optužnice i čekao se ishod suđenja, dok su četiri prijave odbačene kao neosnovane.

Za preostalih 35 slučajeva u dostavljenoj evidenciji nisu navedeni ishodi, zbog čega nije moguće utvrditi da li su postupci još trajali, završeni na drugi način ili nisu dobili sudski epilog. U policijskim i tužilačkim strukturama uspostavljena je mreža kontakt-osoba za sigurnost novinara. Njihova uloga zamišljena je kao podrška komunikaciji i koordinaciji između novinara i institucija.

Advokat Efendić smatra da je njihovo imenovanje važan iskorak, ali upozorava da samo postojanje mreže ne garantuje i djelotvorniju zaštitu.

„Njihova uloga je značajna jer omogućava bolju komunikaciju, koordinaciju i praćenje predmeta. Međutim, samo imenovanje kontakt-osoba nije dovoljno. Njihova funkcija mora se odraziti na stvarno kvalitetnije postupanje, pravovremenu razmjenu informacija, praćenje trajanja predmeta i otklanjanje zastoja.“

Upozorava da bi, u suprotnom, ovaj mehanizam mogao ostati bez vidljivog uticaja na konkretne ishode.

„Postoji opasnost da mehanizam koji je zamišljen kao instrument efikasnije zaštite ostane prvenstveno koordinacijski, bez dovoljno vidljivog uticaja na konkretne ishode.“

Duška Jurišić

Duška Jurišić također dovodi u pitanje stvarni domet kontakt-osoba. Prema njenim riječima, ako kontakt-osoba u tužilaštvu nije dežurni tužilac, njena uloga može biti ograničena na komunikaciju, bez mogućnosti da neposredno utiče na postupanje u predmetu. Smatra da bi njihov rad morao biti podložan izvještavanju i odgovornosti prema novinarima, medijskim organizacijama i udruženjima.

Ocjenjuje da su određeni pomaci vidljivi u Brčko distriktu i Federaciji BiH, dok je situacija u Republici Srpskoj, prema njenom mišljenju, nepovoljnija. Takve ocjene zahtijevaju poređenje službenih podataka i konkretnih ishoda predmeta u različitim jurisdikcijama.

Efendić upozorava da nedostatak kadrovskih i tehničkih kapaciteta ne može opravdati neograničeno čekanje na postupanje instituciji, problem vidi i u dugotrajnosti sudskih postupaka.

„Efikasna zaštita podrazumijeva ne samo mogućnost podnošenja prijave nego i ozbiljno istraživanje, utvrđivanje odgovornosti kada su za to ispunjeni zakonski uslovi i pravovremenu sudsku odluku.“

Slučajevi novinarki koje su govorile o svojim iskustvima pokazuju različite ishode od optužnice i višegodišnjeg čekanja na suđenje, preko prekršajnog postupanja, do odustajanja od daljeg pravnog puta zbog iscrpljenosti.

Za novinara koji prijavi prijetnju ili napad, proces se često ne završava odlaskom iz policijske stanice. On mora čekati, tražiti informacije, ponovo kontaktirati institucije i pratiti šta se događa s njegovim predmetom. Ponekad se, kao u slučaju Vanje Stokić, postupak proteže godinama.

Članak je nastao u okviru projekta Transnacionalno zagovaranje u oblasti slobode izražavanja i informisanja na Zapadnom Balkanu, koji Fondacija Mediacentar realizuje u partnerstvu sa Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa i Kosovo Journalists' Association, uz podršku Italijanskog ministarstva vanjskih poslova i internacionalne saradnje.

___