Moramo se držati solidarno jaki i jednostavno uvjeriti javnost koliko je i zašto novinarstvo važno. U poplavi informacija sa brojnih društvenih mreža u kojem svako može dijeliti i širiti informacije, pokazalo se zbog čega su novinari i novinarstvo važni, kaže u intervjuu za Mediacentar Sarajevo Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara (EFJ).

 

EFJ je najveća novinarska organizacija u Evropi koja predstavlja više od 320.000 novinara u 72 novinarske organizacije iz 45 zemalja, a Sever je na tu funkciju izabrana na izbornoj skupštini organizacije koja je održana 13. i 14. juna 2022. u Izmiru. Predsjednica Sindikata Hrvatske je prva predsjednica u historiji EFJ-a.

 

U intervjuu za Mediacentar podsjeća na važnost jačanja nezavisnog, transparentnog finansiranja medija po profesionalnim kriterijima, s ciljem služenja javnom interesu, ali i boljeg okvira i mehanizama zaštite novinarki i novinara i od napada, ali i u ostvarivanju radničkih i socijalnih prava. 

 

 

Pa da, ali nažalost vijesti nisu dobre, jer znamo da u profesijama u kojima je sve više žena, te profesije su uvijek slabije plaćene od onih u kojima su većina muškarci. Nažalost statistike su takve, ali nema veze, treba okrenuti to na priču da su žene hrabre odlučne i da znaju zbog čega je novinarstvo važno i značajno za svako društvo i demokraciju.

 

 

Malo po malo. Jednostavno ne može drugačije. Promijenilo se medijsko okruženje, promijenila su se društva. Moramo se držati solidarno jaki i jednostavno uvjeriti javnost koliko je i zašto novinarstvo važno. U poplavi informacija sa brojnih društvenih mreža u kojem svako može dijeliti i širiti informacije, pokazalo se zbog čega su novinari i novinarstvo važni, kao ljudi koji su educirani, kojima je to posao, koji znaju provjeravati informacije. Naš posao je da novinare i novinarke jačamo u provjeri informacija, njihovom radu i jačanju njihovih kapaciteta.

 

Jako je važna zaštita radničkih prava. Jer dok vi ne znate hoćete li skrpati do kraja mjeseca i za kredit i za račune, ne možete biti slobodni. Ne možete slobodno, hrabro i odvažno pisati pa i o onima koji na ovaj ili onaj način možda čak i financiraju ili su financirali vaš medij dok radnička prava nisu zaštićena. Kod nas je to veliki problem zbog nedostatka kolektivnih ugovora i uopće svijesti o organiziranju radnika i u medijima. 

 

 

Osigurati financiranje uz koje će mediji moći da slobodno rade. Mi u Hrvatskoj imamo primjer, a mislim da nažalost i vi imate povezanosti lokalnih političkih autoriteta sa financiranjem lokalnih medija. Normalno je da onda i ti lokalni politički autoriteti očekuju od medija da će pisati i raditi njihovu političku propagandu. Dakle, jačanje neovisnog, transparentnog financiranja medija po profesionalnim kriterijima s ciljem služenja javnom interesu, ne nekoj političkoj strukturi. 

 

Onda imamo istu tu povezanost s oglašivačima. Nisam jednom čula kako su mediji pisali o “marifetlucima u toj i toj firmi” i nakon toga je stigao mail da se povlači oglas iz tog medija. Dakle, ta “lakoucjenjivost” je izuzetno problematična.

 

Osigurati fondove, osigurati sredstva da se finaciranjem podrži neovisan rad. Žene  - svi pokazatelji kažu da imamo taj jaz u plaćama u kojem i dalje radimo za manje plaće od naših muških kolega. “Stakleni strop”, statistike kažu da i dalje ne možemo napredovati dovoljno brzo i dovoljno po našim zaslugama kao naše muške kolege. I onda nažalost ponovo statistike, ne moj ili vaš dojam, žene su uvijek više izložene napadima, online zlostavljanju i vrijeđanjima.

 

 

To je ono što ja pokušavam i nadam se da ću uspjeti i na ovoj sada poziciji na kojoj jesam, objasniti što jednostavnije zbog čega je važna ta naša solidarnost i zajednička borba i to ne samo novinara, nego i ljudi koji su medijski stručnjaci koji su pravni stručnjaci. Dakle, vi i ja znamo kako je to na terenu. Mi znamo i osjećamo kakva nam je zaštita potrebna. U mojim daljim aktivnostima i kroz Sindikat novinara Hrvatske i sada u Evropskoj federaciji novinara u suradnji sa drugim ljudima koji imaju medijskih profesionalnih, stručnih pravnih znanja, mi moramo izgraditi okvir koji će se onda implementirati i kod vas i kod mene. Ideja je da se kroz taj okvir kada vas neko napadne možete brzo tražiti zaštitu i da će vam ta zaštita biti pružena, da nećete morati da čekate odgovor od nadležnih institucija dva mjeseca što se u našim zemljama događa, nego jednostavno neka uspostava čvrstog mehanizma zaštite naše sigurnosti, nažalost ne samo od online zlostavljanja.

 

Na tome se zaista radi i to su jedni od prioriteta koji su naglašeni na skupštini Evropske federacije novinara. 

 

 

Iskreno vjerujem da je izbor mene za predsjednicu znak da žele i da je znak da nam žele pokazati da smo jednaki. Razgovarali smo i mi radimo i surađujemo. Imamo grupu na kojoj pokušavamo pružiti konkretnu dnevnu podršku ljudima sa ovog područja u jačanju te neke sindikalne borbe za radnička prava. Znam koliko su oni otvoreni, ali i ja sam najdosadnija osoba na svijetu, meni nije problem u šest ujutro poslati mail i moliti. Ti ljudi su uvijek imali vremena da mi odgovore da mi pomognu, da me spoje, da mi daju podršku i mislim da većina ljudi koji surađuju, koji jesu u toj organizaciji, to osjećaju.

 

Moja odluka da se kandidiram je zaista djelom podržana i motivirana tom podrškom. Doživljavam je kao znak da nastavljamo i jačamo podršku i pomoć i u ovom dijelu Evrope. Da, ja sam sada predsjednica cijele Evropske federacije novinara i mene zanimaju i problemi u Danskoj, mene zanima Assange (Julian) - odluka da ga se izruči, ali isto tako mislim da sam u ovih nekoliko dana zaista na raspolaganju da svakom od vas, svakom vašem mediju, pošaljem poruku: idemo se dalje boriti. Mislim da je to i njihova poruka. 

 

Ono što je još jedna stvar koju ja stvarno mislim da predstavljam, a oni su se odlučili kao takvu me podržati – ja sam stvarno žena sa terena. Ostajem u novinarstvu. Radim pola radnog vremena kao reprezentativni sidikalac, jer to je  volonterska funkcija, nisam se ja tamo zaposlila i ostajem raditi kod Stankovića (Nedjeljom u 2). Sa Stankovićem pokrivam cijelu regiju. Dakle ja ostajem na terenu i ta nekakva povezanost i taj nekakav direktni dodir s ljudima koji zaista rade i znaju te probleme mislim da je to isto dosta važno. 

 

 

Ovo je tek početak te borbe, početak tog procesa, na tome se tek počinje raditi. Naš cilj je probati jednostavno surađivati, predložiti, upozoriti na one konkretne važne stvari i probleme u tom cijelom procesu stvaranja tog zakona i iskoristiti sve moguće alate da sudjelujemo i pridonosimo raspravi. 

 

Ono što mi je drago je da se mišljenja uvijek traže i od ljudi sa terena. Znam, jer smo surađivali na tom mehanizmu koji se zove Rule of law pa smo isto puno raspravljali o tome šta konkretno muči ljude na terenu, šta je to u vašem zakonodavstvu, šta je u praktičnom dnevnom radu i onda se to diže na tu razinu konkretnih prijedloga u raspravi o evropskom zakonu. Krajnji cilj je općenito imati pravni okvir za bolju zaštitu slobodnog, neovisnog i profesionalnog novinarstva u cijeloj Europi. Naravno, smatram kao što je i nas u Hrvatskoj svaki put to oplahnulo dok smo se još trudili da uđemo u EU, da će se isto tako proširiti na zemlje koje jesu na evropskom putu.