Mladi novinari i novinarke bez ranijeg profesionalnog iskustva iskoristili su prilike koje su im bile ponuđene tokom pandemije.

foto: Adna Serdarević/Mediacentar Sarajevo

Krizu izazvanu pandemijom koronavirusa mladi novinari i novinarke vidjeli su kao šansu za dodatnim edukacijama i sticanjem prvih iskustava u novinarstvu. Iako su mediji u regionu, pogotovo na početku pandemije, bili finansijski pogođeni krizom izazvanom pandemijom, zbog čega je bilo i otpuštanja u brojnim redakcijama, u proteklih godinu su stvorene nove šanse koje su novinarima i novinarkama u Bosni i  Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji, omogućile da po završetku formalnog obrazovanja, unaprijede svoja znanja i dođu do prvih angažmana u struci.

Kao studentica završne godine master studija komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Marija Ćosić nije imala novinarskog radnog iskusktva kada je odlučila da se prijavi na konkurs Udruženja građana “Zašto ne” u okviru kojeg djeluje portal Raskrinkavanje.ba.

Kako je ispričala za Media.ba, iz navedene organizacije su, između ostalog, tokom pandemije tražili studente koji će raditi praksu odnosno tromjesečni, plaćeni internship, nakon čega joj je ponuđeno da nastavi raditi kao novinarka na Rakrinkavanju.

Jedini praktični susret s novinarstvom koji je imala prije toga je, kako kaže, bila praksa u sklopu istoimenog predmeta koju je obavljala na trećoj godini dodiplomskog studija, na BHRT-u. Kaže da je tokom internshipa i kasnijeg radnog angažmana bila adekvatno plaćena u Raskrinkavanju što smatra izuzetno važnim budući da, koliko zna iz iskustava svojih kolegica i kolega, medijske kuće inače nude mogućnost “volonterskog ili slabo plaćenog honorarnog angažmana za koji je neizvjesno da li će i kada prerasti u trajnije i stabilnije zaposlenje”.  

“Mišljenja sam da je pandemija dodatno otežala svakako ni najmanje jednostavnu poziciju novinara i novinarki na početku karijere. U mom slučaju, ipak, otvorila je nove mogućnosti budući da je zbog porasta dezinformacija u javnom prostoru porasla i potreba fact-checking platforme Raskrinkavanje za angažmanom novog kadra”, priča Ćosić.

Dodaje da je umjesto praktičnog iskustva, svoja znanja dodatno nastojala unaprijediti neformalanim obrazovanjem, odnosno prisustvovanjem brojnim treninzima, seminarima i programima koji su tokom pandemije “postali dostupniji svima jer je za učešće bilo dovoljno posjedovati elektronski uređaj sa kojim se možete priključiti na Zoom ili neku sličnu platformu”.

Novinarsku dvomjesečnu praksu na javnom servisu, odnosno BHRT-u, je prošao i Mašo Karavdić, koji je nakon toga odlučio ostati u redakciji i volontirati naredna četiri mjeseca gdje je, kako kaže, “ostvario ključna poznanstva” što je rezultiralo zaposlenjem na Televiziji Sarajevo (TVSA) iz koje je dobio poziv na osnovu preporuka.

Za Media.ba govori kako se sve to dešavalo nakon završetka prvog ciklusa studija novinarstva i upisivanja master studija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ali i na samom početku pandemije koronavirusa što je zahtijevalo dodatni napor na početku novinarske karijere.

“Sve se to dešavalo nekoliko dana prije prvog slučaja zaraze u BiH, pa moje neiskustvo u TV novinarstvu se brzo moralo prevazići s obzirom na nove uvjete koje je postavila pandemija. Ipak, činjenica je da nisam upoznao ono klasično novinarstvo, nego tempo je od početka bio jako brz, sa mnogo pritiska od samog straha od zaraze, ali i obaveze da se objave što tačnije informacije u periodu kada niko ništa ne može reći sa sigurnošću”, kaže Karavdić.

Ističe da je na BHRT-u volontirao bez novčane naknade, ali je stekao neprocjenjiva iskustva, a nakon probnog rada na TVSA za svoj rad dobija i prvi novac, “prvu platu od sopstvenog rada u struci koju sam izabrao”.

Po njegovom mišljenju, pandemija je otvorila mnoge mogućnosti medijima, a rad u toj kriznoj situaciji predstavlja jedinstveno iskustvo koje iziskuje “konstantnu skoncentrisanost i snagu” za koju je uvjeren da posjeduju njegovi vršnjaci.

“Mislim da su mnoge mlade kolege pronašle svoju šansu upravo u pandemiji jer su donijeli svježinu u cijeli taj sistem”, kaže Karavdić i ističe da je i dalje veliki broj kolegica i kolega po završetku studija novinarstva “primoran da pronađe posao iz drugog sektora”.

Trenutna studentica treće godine dodiplomskog studija novinarstva na Fakultetu političkih nauka Adna Serdarević kaže kako je pandemija koronavirusa donijela probleme pri realizaciji i obavljanju jedine formalne prakse tokom tog studija, jer su zbog loše epidemiološke situcije studenti imali manje prilika da posjete novinarske redakcije.

Serdarević kaže da su se uprkos tom nedostatku otvorile nove mogućnosti da svoja znanja i vještine studenti razvijaju putem interneta i, na taj način, da pokušaju “savladati prve prepreke u novinarskom radu”.

“U prvoj godini pandemije otkrila sam svijet webinara, pa sam tako učestvovala na nekoliko webinara o dezinformacijama, političkom govoru, debatiranju i osnaživanju žena”, kaže ona.

Po završetku edukativnog programa “Slobodni glasovi” Serdarević se, kako kaže, imala priliku upoznati sa radom Centra za istraživačko novinarsvo, a po završetku projekta joj se otvorila mogućnost da u tom mediju radi internship.

“Iako nisam imala iskustva u istraživačkom novinarstvu ponudili su mi mogućnost da učim, a sve to uz adekvatnu naknadu, što je rijetkost za mlade novinare i kada nije pandemija”, priča Serdarević.

Za dalji rad u Centru za istraživačko novinarstvo i profesionalno usavršavanje, Serdarević tvrdi da je presudan bio navedeni edukativni program gdje je unatoč pandemiji uspjela upoznati neke od najboljih novinara i novinarki iz BiH. Zbog velikog broja studenata koji završe novinarstvo, i priče o tome kako je teško “upasti negdje” se, kako kaže Serdarević, javila se i doza straha za ono što je očekuje u budućnosti.

“Taj strah je djelovao kao motivacija i upozorio me na to koliko ću morati raditi i učiti kako bih dostigla svoje profesionalne ciljeve. Ono što sam primijetila jeste da, iako ima veliki broj studenata novinarstva, također postoji veliki broj različitih interesa, pa je, barem u teoriji, moguće da svi pronađemo odgovarajuće mjesto u svijetu medija”, kaže Serdarević.

Prilika za stipendiranje sa mogućnošću zaposlenja ukazala se još jednoj studentici treće godine studija novinarstva Fakulteta političkih nauka, Sari Delić. Delić je za Media.ba ispričala kako je od više od 50 osoba sa njene godine, po preporuci asistentice tog fakulteta, započela prvi radni angažman na Hayat televiziji koja je, prema njenim riječima, bila u potrazi za dvoje mladih novinara tokom pandemije.

“Primljena sam na probni rad, te ako zadovoljim uslove dobijam ugovor o stipendiranju te mogućnost stalnog zaposlenja po završetku studija”, kaže Delić koja kao stipendistica na pomenutoj televiziji radi već četiri mjeseca.

Za stipendiju koju prima u vidu novčane naknade za rad od nekoliko dana u sedmici, kaže da je sasvim pristojna, i da je osim toga, veoma značajna i količina znanja koje joj prenose starije kolege i kolegice.

Delić ističe da joj je takva prilika od izuzetnog značaja budući da dolazi iz malog industrijskog grada Zavidovići u kojem su mogućnosti po završetku studija novinarstva “i više nego ograničene” jer u tom gradu, kaže da postoji “samo jedan portal i jedna radijska stanica” što je bio razlog više da se dodatno edukuje iako je vrijeme pandemije.

“Moje kolege i mene je pandemija zadesila nekako usred studija. Tek smo krenuli u četvrti semestar, kada je sve stalo i prebačeno u online format. Međutim to me nije spriječilo da nastavim biti aktivna”, priča Delić i kaže da se odlučila prijaviti za učešće na Novinarskoj akademiji 2020. koja se održavala na Boračkom jezeru gdje je upoznala mnogo kvalitetnih predavača i novinara i novinarki sa dugogodišnjim iskustvima tokom koje je usvojila nova znanja i vještine. Dodatno je prisustvovala i raznim online radionicama iz oblasti novinarstva čiji se broj tokom pandemije, kako kaže, dodatno povećao.

Sistemski put u sticanju prvog radnog iskustva

Osim preporuka, edukativnih programa, novinarskih praksi i drugih načina kojima je moguće doći do prvog zaposlenja u struci, postoji mogućnost sistemskih programa podrške, odnosno sufinasiranja javnih institucija za pripravnički staž u BiH. Takvu opciju je, po završetku žurnalistike Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, razmatrala i novinarka Belma Kasumović koja kaže kako u Tuzlanskom kantonu konkurse za pripravnički staž raspisuje Ministarstvo za boračka pitanja tog kantona.

Sve se to, kako objašnjava Kasumović, dešavalo tokom 2020. i pandemije koronavirusa u BiH koja ju je zadesila za vrijeme posljednjeg semestra studija novinarstva, što je stvaralo dodatne brige ne samo po pitanju zaposlenja, nego i generalno šta će se dešavati po završetku studija.

“Tada sam bila svjesna da ja pokušavam naći posao u vrijeme kada većina ljudi zbog pandemije ostaje bez istog. Naravno, očekivanja nisu bila velika. Postojala je opcija odrađivanja pripravničkog staža u mojoj općini (Banovići) u periodu od 6-12 mjeseci”, za Media.ba priča Kasumovuć.

Čekajući da se raspišu konkursi za obavljanje pripravničkog staža, aplicirala je za posao na nekoliko mjesta i čekala reakcije a u međuvremenu je, kako kaže, “Federalni zavod za zapošljavanje objavio konkurs za sufinansiranje zapošljavanja prema kome poslodavci traže kandidate za zaposlenje, a Zavod izdvaja određena sredstva za sufinansiranje. Taj konkurs je imao više kategorija i jedna od njih, na moju sreću, je bila za osobe na birou bez radnog iskustva odnosno kojima bi to bilo prvo zaposlenje”.

Tada je, kako priča Kasumović, Radiotelevizija Slon odlučila zaposliti nekoga preko tog konkursa.

“Stupila sam u kontakt s njima, došla na razgovor, zatim odradila 15 dana probnog rada nakon čega su mi saopćili da su zadovoljni mojim angažmanom i da ću, u skladu sa konkursom Zavoda, biti primljena na 12 mjeseci, uz potencijalnu mogućnost ostanka na poziciji”, kaže Kasumović i dodaje da za svoj rad dobija mjesečnu novčanu naknadu.

Kasumović je vjerovala da će joj olakšavajuća okolonost u potrazi za poslom biti iskustvo u neformalnom obrazovanju koje joj je “pružilo mogućnosti i za poneki honorarni angažman tokom studija”, kao i znanja nakon završenih brojnih kurseva, edukacija i treninga o novinarskim temama, ali da je na početku, ipak bilo teško što je zahtijevalo i dosta pripreme.

U šest mjeseci koliko već traje njen angažman, Kasumović, između ostalog, radi na pripremi materijala za informativnu emisiju, na web portal, a vodi i sedmičnu emisiju kulturno-zabavnog karaktera.

“Mogu reći da sam odmah ‘bačena u vatru’, tako da prođem više segmenata profesije koja je, ionako, sama po sebi, prilično stresna i još uvijek ne znam šta mogu očekivati i od sebe i od posla”, kaže Kasumović i dodaje da, bez obzira na pandemiju, situacija nije jednostavna za one koji su “tek dobili diplomu”.

Većina mladih novinara i novinarki, prema njenim saznanjima, radi uglavnom honorarno i obično u online medijima, budući da je do većih medijskih kuća “teško doći”, naročito tokom pandemije.

Veliki broj nezaposlenih medijskih radnika tokom i prije pandemije

Uprkos navedenim pozitivnim primjerima, situacija po pitanju zaposlenja po završetka fakulteta i bez prethodnog radnog iskustva, u novinarstvu i dalje nije zadovoljavajuća o čemu, između ostalog, svjedoči i veliki broj medijskih radnika koji se nalaze na listama nezaposlenih zavoda za zapošljavanje širom BiH.

Upiti o tim brojkama su za potrebe pisanja ovog teksta poslani na adrese Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, Zavoda za zapošljavanje Brčko distrikta, kao i Federalnom zavodu za zapošljavanje iz kojeg su u odgovoru za Media.ba naveli da “ne postoji centralizovana evidencija nezaposlenih, nego se evidencija vodi po kantonima” i da odgovore trebamo potražiti u kantonalnim službama za zapošljavanje, što je, prema njihovim uputama, urađeno.

Do trenutka objavljivanja ovog teksta na adresu Mediacentra Sarajevo stigli traženi podaci za dvije sarajevske opštine prema kojima se na evidenciji biroa za zapošljavanje u opštini Stari Grad nalazi 50 novinara, osam magistara i 32 dipomirana novinara, dok je u opštini Novi Grad evidentirano 98 novinara od čega četiri magistra i 35 komunikologa od kojih je 19 magistara komunikologije.

Osim toga, odgovor su poslali i iz Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvantskog kantona koja u svojoj evidenciji nezaposlenih broji 100 osoba sa zanimanjem “novinar” od čega je, kako su naveli, dvoje sa višom stručnom spremom, 20 prvostupnika, 35 sa visokom stručnom spremom po “starom” obrazovnom sistemu i 43 magistranta. Iz te službe su naveli i da se prema njihovoj evidenciji istovremeno nalaze 82 osobe sa zvanjem “komunikolog” od čega je 55 prvostupnika, 15 sa visokom stručnom spremom po “starom” obrazovnom sistemu i 12 magistranata.

Prema evidenciji Službe za zapošljavanje Bosansko-podrinjskog kantona se, kako su naveli u odgovoru za Media.ba, sa zanimanjem “novinar” nalazi ukupno pet osoba i to, četiri diplomirana novinara i jedan magistar žurnalistike.

Prema podacima Službe za zapošljavanje Srednjobosanskog kantona nezaposlenih je 25 novinara, 13 sa bachelor diplomama novinarstva i 12 magistara novinarstva, dok su iz Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona evidentirali 122 diplomirana novinara od kojih je, kako su naveli, jedan magistar.

Iz Županijskog zavoda za upošljavanje Livno kažu da je u Kantonu 10 ukupno osam nezaposlenih novinara, odnosno četiri magistra novinarsva, po jedan diplomirani novinar i bachelor komunikologije i dva bachelora novinarstva. Iz nadležne službe za zapošljavanje iz Zapadnohercegovačkog kantona su naveli da se u njihovoj evidenciji nezaposlenih nalazi 25 nezaposlenih novinara od čega je osam diplomiranih novinara, jedan diplomirani komunikolog i 16 magistara novinarstva.

Prema podacima Zavoda za zapošljavenje Brčko distrikta nezaposleno je, kako su naveli u odgovoru za Media.ba, šest bachelor žurnalista, te po jedan diplomirani novinar, magistar novinarstva, diplomirani komunikolog i diplomirani politokolog žurnalistike i komunikologije.

Na evidenciji Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona se, kako su naveli, u tom kantonu nalazi 48 nezaposlenih osoba sa zanimanjem "novinar", od tog broja pet je magistara, dok na evidenciji Službe za zapošljavanje Usko-sanskog kantona u svom odgovoru navode da u tom kantonu nema nezaposlenih novinara.

Iz ostalih navedenih službi do trenutka objavljiavanja ovog teksta, nisu odgovorili na novinarski upit, stoga ne možemo precizirati trenutno stanje o ukupnom broju nezaposlenih medijskih radnika u BiH.

Ipak, ranije istraživanje Mediacentra Sarajevo iz 2017. godine pokazalo je da je na biroima za zapošljavanje u BiH zaposlenje u struci tražilo i čekalo najmanje 1.168 medijskih radnika, od čega 1.128 novinara i komunikologa, i još 40 kandidata za posao u srodnim medijskim oblastima kao što su menadžeri sa odnose s javnošću i medije, savjetnici za odnose s javnošću i menadžeri poslovnih komunikacija.

Na birou za zapošljavanje se trenutno nalazi i mladi novinar Salih Lenjinac koji je, kako za Media.ba kaže, prije dva mjeseca diplomirao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i dodaje da je po završetku studija poslao svoj CV i kratku molbu brojnim medijima u Sarajevu i da nije dobio niti jedan odgovor.

“Pokušao sam i da se informišem preko kolega koji su zaposleni u određenim medijskim kućama i njihov odgovor je bio da skoro niko ne nudi opcije stažiranja, a kamoli zaposlenja, zbog situacije sa koronavirusom. Moj prvi korak jeste bio upis na biro za zapošljavanje, ali proces je predug i dan danas strpljivo čekam njihov poziv”, ističe Lenjinac.

Dodao je i da iako je prednost što u Sarajevu postoji veliki broj medija, ipak smatra “da je pandemija koronavirusa dodatno pogoršala već nezahvalnu situaciju kada je u pitanju zaposlenje”, posebno za nekog ko nema prethodnog radnog iskustva.

Slična situacija i u drugim zemljama Zapadnog Balkana

Osim medijskih radnika iz BiH, sa poteškoćama pri prvom zaposlenju se susreću i u Crnoj Gori, Kosovu i Srbiji, za Media.ba tvrde mlade novinarke iz tih zemalja.

Novinarka portala Espreso.rs iz Srbije Ana Petrović objašnjava da situacija za osobe koje se žele baviti novinarstvom u Srbiji generalno “nije sjajna” kao i da studenti koji završavaju studije novinarstva u toj zemlji, nemaju velike mogućnosti izbora i da mnoge njene kolege i kolegice nisu došle do zaposlenja.

“Mislim da su oni u startu obeshrabreni zbog priča koje slušaju od drugih i zbog toga i ne traže posao aktivno, a iz istog razloga i prolongiraju studije. Doduše, poznajem par kolega koje su baš za vreme pandemije našle posao u struci, tako da nije ni to nemoguće”, kaže Petrović i objašnjava da je pandemija pomogla u tome da se shvati da se novinarstvom moguće baviti “na daljinu a da posao ne trpi”.

Petrović je studije novinarstva u septembru 2019. završila na Filozofskom fakultetu u Nišu, a iako je početkom oktobra te godine počela da sa šalje svoj CV raznim medijima, od njih nije dobijala “nikakav feedback”. Objašnjava da joj u početku nije bilo važno da li će raditi samo praksu ili će to biti stalno, plaćeno zaposlenje, bilo joj je važno da stekne iskustvo.

“Već početkom naredne godine sam počela da odustajem i planirala da krenem sa držanjem online časova engleskog. Dok sam bila u tom procesu ‘vaganja’, stigao mi je poziv za razgovor od Adria media grupe” u sklopu koje postoji portal Espreso gdje je počela raditi kao novinarka na webu. Posao je dobila nakon dvije sedmice prakse, a godinu nakon toga je sa pozicije novinarke dospjela na poziciju zamjenice urednika rubrike Vijesti.

“Shvatila sam krizni period kao šansu koju ne smem propustiti. Zapravo, čini mi se da smo za vreme vanrednog stanja radili više nego ikada. Ljudi su se oslanjali isključivo na medije, naša uloga je bila, i još uvek je, ogromna u borbi protiv COVID-a. Morali smo da budemo posebno oprezni – da objavljujemo isključivo proverene informacije, da ne širimo paniku, a da u isto vreme apelujemo na ljude da poštuju mere”, kaže Petrović.

Jeta Selmanaj, novinarka ATV televizije sa Kosova objašnjava da je po završetka novinarskih studija u toj zemlji generalno veoma teško doći do zaposlenja u šta se i sama uvjerila 2018. godine po završetku novinarskih studija na AAB koledžu. Tada je, kako kaže, bila razočarana jer je bezuspješno aplicirala za posao u mnogim medijima na Kosovu zbog čega je počela raditi u call centru jedne kompanije. Iako kaže da je pandemija koronavirusa negativno uticala i po tom pitanju, te da su mnogi medijski radnici dobili otkaze, njoj su se otvorile nove mogućnosti.

Kako kaže, dobila je poziv sa AAB koledža da počne raditi na televiziji koju su pokrenuli baš u vrijeme pandemije što je za Selmanaj bila “odlična prilika” i od tada, kaže da u posljednjih sedam mjeseci “svakodnevno izvještava o situacijama prouzrokovanim koronavirusom na Kosovu i Balkanu”.

Osim toga, pandemija je pozitivno uticala po pitanju dodatne edukacije, budući da su razni edukativni programi, kursevi i radionice zbog širenja virusa prebačeni u online prostor što Selmanaj vidi kao super priliku jer, kako kaže, nije sigurna da bi u “normalnim uslovima” imala priliku da prisustvuje brojnim regionalnim programima u kojima je učestvovala tokom pandemije ili čak, ne bi znala da postoje.

Novinarka crnogorske Pobjede Željka Zvicer smatra da upravo edukativni programi mogu pomoći mladim novinarima da dođu do posla, što je nju, kao mladu novinarku, dovelo do dva poslovna angažmana, a prvi se desio na početku pandemije koronavirusa kada je počela raditi na portalu i radiju Antena M.

“Moj prvi radni dan bio je i prvi dan lockdowna, što je otežalo moje početke, ali mi i pokazalo da zaista želim da se bavim poslom novinarke”, kaže Zvicer i dodaje da u to vrijeme, nije bila u mogućnosti da radi iz redakcije zbog uvedenih mjera u cilju sprečavanja širenja zaraze koronavirusom i da se zbog toga u prva dva mjeseca svog rada nije “upoznala ni sa kolegama ni sa urednikom”.

Do drugog posla je došla, kako kaže, nakon treninga koji je osnovao Institut za medije Crne Gore gdje je dobila priliku da stažira u dnevnim novinama Pobjeda, gdje je po završetku stažiranja dobila priliku zaposlenja.

Za prilike koje su joj se ukazale kaže da nisu bile povezane sa epidemiološkim mjerama nego sa projektima nevladinog sektora, stranih ambasada i Evropske unije, te da je pandemija generalno “otežala položaj novinara i novinarki”.

Mladi novinari i novinarke iz zemalja Zapadnog Balkana su u razgovorima za Media.ba, budućim kolegama i kolegicama poručili da nikada ne trebaju odustati od novinarstva, pa čak ni onda kada se desi krizna situacija poput pandemije koronavirusa jer svaka nova pojava donosi dodatne mogućnosti makar u smislu dodatne edukacije i programa prakse koje generalno nedostaje na fakultetima novinarstva na kojima su studirali ili još uvijek studiraju.

___