Moramo cijeniti vrijeme naših čitatelja

Moramo cijeniti vrijeme naših čitatelja

Intervju sa Harisom Ališićem, analitičarem novih medija na web portalu Al Jazeera Balkans koji svojim čitateljima nudi zanimljive infografike za vizualizaciju novinarskih priča.

Na web portalu Al Jeezere Balkans objavljena je u lipnju 2012. kao dio uredničkog sadržaja infografika Emisija ugljen dioksida.  Koja je bila motivacija za objavu vijesti u ovom formatu i planirate li i u nastavku prenositi vizualne priče temeljene na podacima?

Kao mediju, naša prva dužnost je ona prema našim čitateljima i gledateljima. To znači da se moramo potruditi da im sadržaje prezentiramo na najbolji mogući način ali i da, cijeneći njihovo dragocjeno vrijeme, ponudimo materijal koji je lako pregledati i razumjeti. Infografike i drugi grafički elementi su izvrstan način da se nešto kompleksno i apstraktno učini konkretnim i lakim za razumjeti. Osim toga, novinski članci su proizvodi i kao takve ih treba i tretirati. Za jedan prozivod nije dovoljno da je kvalitetan nego mora biti odgovarajuće upakiran i prezentiran kako bi privukao pažnju kupaca, a u ovom slučaju kupci su čitatelji. Ovo je posebno istina u svijetu on-line novinarstva, gdje broj portala koji nude informacije raste vrtoglavom brzinom. Na našem portalu vizualne priče se plasiraju kontinuirano, od prvog dana našeg rada jer je to jednostavno sastavni dio rada Al Jazeere. Kao jedan od globalnih medijskih lidera učestvujemo u postavljanju novih standarda, a infografike su odavno dio svakodnevice na Al Jazeeri.
  
Jeste li upoznati s nekim ranijim primjerima vizualnog novinarstva u regiji kao što su karte, grafovi, dijagrami ili njihove kombinacije kako bi poboljšali naraciju? Kakvi oblici vizualnog novinarstva postoje u ovom trenutku u regiji? 
 
Sigurno je da postoje i neki drugi koji u određenoj mjeri koriste infografike. Nisam dovoljno upućen u rad drugih medija u regiji na tom polju. Međutim, ono što smo mi dosad radili, osim uobičajenih urednički produciranih grafika, jeste kombinacija infografike, stvarne lokacije i građanskog novinarstva, kad smo u nekoliko navrata lansirali interaktivne mape. Prva takva situacija bila je u februaru ove godine kada je regiju zahvatilo snježno nevrijeme, a mapu možete naci ovdje. Sličnu mapu koristili smo i prilikom obilježavanja 20 godina od početka opsade Sarajeva.

 
Koja je bi prema vašem mišljenju trebala biti uloga novinara i urednika u kreiranju efektivne infografike i vizualizacije podataka?
 
Novinari trebaju uvijek imati u vidu svoje čitatelje te dok rade na svom prilogu razmišljati o tome kako će neko ko to čita na najbolji, najbrži i najlakši način biti u stanju konzumirati napisano. Također, potrebno je mijenjati kulturu "štampe" koja je u mnogim organizacijama još uvijek prisutna i gdje se on-line platforme, čak i onda kad postoje, koriste samo kao replika printanih izdanja. Na taj način se gube sve prednosti koje on-line medij nudi, pa samim tim i grafičke i interaktivne komponente. Konkurencija je ogromna i ne treba zaboraviti da je čitateljima dovoljan jedan jedini klik da napuste naš portal i nekome drugom posvete svoje dragocjeno vrijeme. U biti, riječ je o osnovnom poštovanju čitatelja i zahvalnosti na tome što su odlučili da dio vremena provedu s nama. Tu zahvalnost moramo, između ostalog, pokazati i prezentirajući informacije na kreativan i nadasve svrsishodan način.
 
Smatrate li potrebnim ulaganja domaćih medija u inovaciju kao što su primjerice multimedijalne priče te vizualizacije podatka kako bi se pružila dodatnu vrijednost priči? I kakve bi trebale biti promjene u redakcijama u kontekstu osoblja, ulaganja i alata kako bi se mogle kreirati kvalitetne vizualizacije podataka?
 
Jesu li ulaganja potrebna najbolje znaju oni koji na tim medijima rade. Ono što je jasno jeste da on-line medij pruža ogromne mogućnosti, da publika traži infografike i da se ne može kopirati način rada printa koji je ograničen medij i prenositi na on-line koji nudi puno više mogućnosti. Promjene u redakcijama su itekako potrebne i to prije svega u mentalitetu i onom što se na engleskom zove "corporate culture". Nerijetko se dešava da određene firme pošalju svoj personal na obuku, a da ovi, kad se vrate, nastave raditi po starom, potpuno ignorirajući naučeno. Ljudi prirodno ne vole promjene, jer promjene stvaraju nesigurnost te mora postojati jaka volja menadžmenta, moraju biti alocirani resursi i svim uposlenicima se mora omogućiti da budu dio promjene, da u njoj učestvuju i formiraraju je. Ovim se savladava otpor i promjena biva uspješna. O ovome postoji i cijela nauka koja se zove "change management".