Krajem januara ove godine, u Sarajevu je boravila grupa od 10 aktivista, uključujući novinare, predstavnike humanitarnih organizacija i državnih institucija iz Ukrajine. Tokom svog boravka u Sarajevu, učesnici trening programa USAID-a, koji je implementirala Fondacija Mirovna akademija, imali su priliku da se upoznaju sa iskustvima civilnog sektora, medija i ostalih ključnih aktera na polju izgradnje mira i transformacije konflikta u Bosni i Hercegovini. 

 

Tom prilikom, razgovarali smo sa predstavnicom medija, novinarkom Tetianom Kalenychenko, koja za MC Online govori aktuelnoj medijskoj situaciji u Ukrajini.

 

 

Pored mene, u okviru naše grupe koja gostuje u Sarajevu predstavnice medija čine Svitlana Samoylenko, novinarka Espreso TV-a, trenutno najpopularnije televizijske stanice u Ukrajini koja je pokrivala i izvještavala o svim dešavanjima sa Maidana, te Svitlana Odarenko, novinarka televizije 5 Channel koja je u vlasništvu ukrajinskog predsjednika Petra Poroshenka.

 

 

U našoj zemlji je rat. Nije riječ o antiterorističkim operacijima kao što se to pokušava prikazati široj javnosti. Na teritoriji istočne Ukrajine nalazi se veliki broj pripadnika ruske vojske, koji potpomognuti proruskim pobunjenicima žele formirati novu republiku. Veliki problem je i što Ukrajina ne posjeduje vojnu silu koja bi mogla da pruži otpor ruskim snagama. Također, trenutna dešavanja u Ukrajini se ne smiju okarakterisati kao sukub ili građanski rat, jer svakodnevno svjedočimo artiljerijskim dejstvovanjima ruskih snaga na području istočne Ukrajine.

 

 

Na području južne i istočne Ukrajine emitiraju se isključivo ruski televizijski kanali. U najvećoj mjeri, sadržaji na tim televizijama su subjektivni i kreiranini sa ciljem da se sva odgovornost za ubistva civila, uključujući i djecu, prebaci na pripadnike ukrajinskih vojnih snaga. Primjerice, ruski novinari idu i do te mjere da objavljuju snimke i fotografije ubijenih civila iz oružanih sukoba diljem svijeta, optužujući ukrajinsku vojsku za te zločine. Mi novinari zaista ne razumijemo naše ruske kolege, jer nas i pored svih činjenica i dokaza koje imamo o dešavanjima u Ukrajini, kontinuirano sprječavaju da iste pokažemo ostatku Evrope i svijeta. Prvih dana nemira u Kijevu, svjedočila sam hakerskom napadu na redakciju političkog lista za koji sam pisala. Napad je rezultirao objavljivanjem proruskih vijesti na oficijelnoj stranici našeg magazina što je izazvalo veliku pometnju među čitateljima. Novinari u Ukrajini se nalaze pred velikim izazovom. Mi ne želimo da se bavimo propagandnim aktivnostima. Želimo da nastavimo raditi vodeći se osnovnim novinarskim načelima. Iz tih razloga, unija studenata i profesora novinarstva pokrenula je sajt za verificiranje vijesti StopFake, kojem se svakodnevno pridružuje sve veći broj novinara i volontera, jer je neophodno da svijetu prikažemo pravu istinu. Ono što me je posebno šokiralo je da iz Sarajeva nismo mogli pristupiti video sadržajima koje smo prethodno postavili na YouTube. Jednostavno, cenzurirani su.

 

 

Kada je izvršen hakerski napad na našu redakciju, svi smo se organizirali oko društvenih mreža i koristili ih kao sredstvo informisanja. Postoje i organizirane grupe volontera i aktivista na Facebook-u, koje pomažu ljudima u nevolji, djeci, pa čak i vojsci. Mogu reći da je Facebook naša primarna platforma, kako za komuniciranje, tako i za informiranje.

 

 

S obzirom na trenutno stanje u zemlji, zaista ne mogu reći da egzistira više od jedne ili dvije nezavisne televizijske stanice. Naravno, postoji nekolicina nezavisnih internetskih stranica čiji honorarci informiraju  javnost koja ih ujedno i finansira. Naši mediji su podjeljeni na ukrajinske i proruske, što je i glavna karakteristika medijske situacije u Ukrajini. Najbolji primjer oslikavaju dnevne novine Vesti u vlasništvu političara Viktora Medvedchuka, koje se štampaju u velikim tiražima i dijele se besplatno. Radi se o proruskim novinama koje finansijski potpomaže i sam Putin. Međutim, sadržaji Vesti su takvi da ne možete odmah prepoznati da je riječ ruskoj propagandi. Prije bih te sadržaje okarakterisala kao blaži oblik manipuliranja ili kontrole uma jer imaju veliki uticaj na mišljenje i podjelu javnosti.

 

 

Prije svega, interesiraju me iskustva vaših novinara koji su izvještavali tokom i poslije rata, jer je to potpuno novo iskustvo za nas. Nikada nismo izvještavali sa ratnih područja, niti smo se susretali sa vojnicima, a sada trebamo biti spremni da se suočimo sa tim. Također, želimo naučiti izvještavati na način koji će dati doprinos rješavanju konflikta, te pomirenja u konačnici. Pored novinarskog posla, radim i kao medijator u religijskim organizacijama, i želim da naučim kako izgraditi konstruktivan dijalog koji će doprinijeti pomirenju među ljudima i religijskim organizacijama.