Jake Lynch: Dajmo šansu miru

Jake Lynch intervju

Jake Lynch: Dajmo šansu miru

Jake Lynch, britanski novinar sa dugogodišnjim iskustvom u izvještavanju o konfliktnim situacijama za BBC, Sky News i The Independent, medijski trener, profesor i direktor Centra za studije mira i konflikta na Univerzitetu u Sidneyu, jedan je od trenera predstojeće radionice o mirovnom novinarstvu koja će se 15. I 16.9.2014. održati u Mediacentru Sarajevo. Za MCOnline govori o konceptu mirovnog novinarstva i načinu na koji ovakva praksa izvještavanja utječe na publiku.
 
1. Kako definirate mirovno novinarstvo? 
 
Mirovno novinarstvo je kada urednici i novinari donose odluke o čemu izvještavaju i na koji način, tako da čitateljima i gledaocima omoguće da razmotre vrijednost nenasilnih odgovora na konflikt. 
 
2. Šta je cilj takve vrste izvještavanja? Na šta novinari trebaju obratiti pažnju kada žele izvještavati u skladu sa mirovnim novinarstvom? 
 
Cilj je da se miru pruži šansa, što je izazov budući da uobičajeni obrasci izvještavanja proizlaze iz strukture i interesa medijske industrije.  Klasičan primjer je preovladavajuće izvještavanje o događaju radije nego o procesu – o konfliktima se izvještava kao o vijestima, kao o seriji eksplozivnih događaja, uz nedovoljno ili nimalo objašnjenja. Način na koji ove konvencije izvještavanja funkcionišu dovodi do dominacije tzv. ratnog novinarstva, što legitimizira nasilje i/li nas navikava na stalno prisustvo nepravde. Mirovno novinarstvo je potrebno da bi se ovo ispravilo. Ono se može primijeniti u mainstream medijima ali i u rastućem sektoru nezavisnih i digitalnih medija, gdje su strukture i interesi drugačiji. 
 
3. Koje su razlike između ratnog i mirovnog novinarstva? Koje od njih, po vašem mišljenju, ima veći utjecaj na publiku? 
 
Jednostavna lista karakteristika mirovnog novinarstva dolazi iz studije koju je na ovom polju sproveo Dov Shinar. Mirovno novinarstvo se prepoznaje po tome što: 
 
a. Istražuje pozadinu i kontekst nastanka konflikta, predstavlja uzroke i opcije na svim stranama s ciljem realističnog predstavljanja konflikta, na način koji je transparentan prema publici 
b. Daje glas svim uključenim rivalima, ne samo vođama dvaju antagonističkih „strana“
c. Objavljuje kreativne ideje o razrješenju konflikta, razvoju, stvaranju mira i njegovom održavanju iz raznih izvora 
d. Razotkriva laži, pokušaje prikrivanja i krivce na svim stranama, otkriva počinjeno i pretrpljeno na svim stranama 
e. Obraća pažnju na mirovne priče i postratna dešavanja
 
Moje istraživanje je pokazalo da mirovno novinarstvo može imati značajan utjecaj na reakciju publike. Moja partnerica, Annabel McGoldrick, i ja smo posjetili četiri zemlje – Australiju, Filipine, Južnu Afriku i Meksiko – i kreirali, u svakoj od njih, dvije verzije poznatih priča iz televizijskih vijesti. Jedna verzija je kreirana po strategiji ratnog, a druga mirovnog novinarstva, uključujući neke ili sve karakteristike nabrojane iznad. 
 
Ove dvije verzije su zatim puštene različitim grupama gledaoca koji su popunili upitnike o promjenama u svom emocionalnom doživljaju, napisali narativne odgovore u formi bilješki o odgledanom i učestvovali u diskusijama fokus grupa. Gledaoci izloženi verziji vijesti kreiranih po principima mirovnog novinarstva su pokazali viši nivo nade i empatije, poznavanja strukture problema i favoriziranja nenasilnih načina razrješenja konflikta. 
 
Efekti su bili najjači u slučajevima kada je priča ispričana iz "neelitne" pozicije kao što su npr. Afganistanac koji je dobio azil u Australiji, predstavnik komunističke vojske sa Filipina, reformirani silovatelj koji danas vodi kampanju protiv rodno uvjetovanog nasilja u Južnoj Africi, ožalošćeni otac koji sada u Meksiku vodi kampanju za regulaciju trgovine drogom.
 
Dakle, mirovno novinarstvo može utjecati na to kako gledaoci doživljavaju konfliktne situacije. Ono može pružiti šansu miru.
 
 
Jake Lynch je autor knjige „Globalni standardi izvještavanja o konfliktima“, u kojoj se detaljnije obrazlažu principi i praksa mirovnog novinarstva.

Ovaj tekst je objavljen uz podršku američkog naroda preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.