Još prije više od stoljeća se najavljuje redovno vodosnabdijevanje Sarajeva, a obećanja o investicijama traju do danas.

Prvi vodovod u Sarajevu je u 15. stoljeću dao izgraditi Isa-beg Ishaković, navodi na svojoj web stranici sarajevsko javno preduzeće Vodovod i kanalizacija, a onda su mu se pridružile brojne bogatije Sarajlije u to vrijeme. Vodovodi su bili gravitacioni, građeni od glinenih i drvenih cijevi, a do kraja turske vladavine u Sarajevu je bilo 156 javnih česmi i 68 raznih vodovoda, dužine 55 kilometara.

Sarajevski list od 2. jula 1889. godine obavještava svoje čitaoce da će Sarajevo dobiti valjan vodovod. U članku još možemo pročitati da je tadašnja gradska opština usvojila nacrt za izgradnju vodovoda. Vodovod je izgrađen od potoka Mošćanice prema Sarajevu. Voda je prvo potekla na javnim česmama, a plan je bio da se prema potrebi uvede i u privatne kuće. Izgradnja 30 kilometara vodovoda koštala je 600.000 forinti.

U Kalendaru Bošnjak iz 1895. godine pronalazimo podatake da je iz pomenutog vodovoda u Sarajevo stizalo 46.400 hl dnevno ili 160 litara vode za svakog stanovnika. Autor teksta izračunao je da će kapaciteti vodovoda biti dovoljni i za idućih 50 godina.

Teško je hronološki ustanoviti kada su, tačno, počeli problemi sa snabdijevanjem vodom Sarajeva. Novinske arhive nas upućuju na tekstove koji ukazuju da vodosnabdijevanje Sarajeva nije problem od jučer nego da traje decenijama unazad. Sarajevsko Oslobođenje od 11. avgusta 1970. godine donosi tekst pod nazivom „Štednja zbog suše?“.

J. Ajvazović piše da „već danima stanari viših spratova sarajevskih nebodera, kao i oni koji stanuju na periferiji trpe oskudicu vodom. U „Vodovodu“ tvrde da pritisak vode opada u cijevima samo noću i to tek od ponoći do jutra, ali Sarajlije nestašicu vode osjećaju i u drugim periodima dana. Osim toga, nisu uvijek oštećeni samo stanari viših spratova. Vode nema i u nižim zgradama. Ljetos se, eto, ponavlja situacija iz zimskog perioda kada su, kako su nam govorili u „Vodovodu“ , suše i suvomrazice uslovile nedostatak vode u izvorištima. Mi vodu reduciramo noću da bi stvorili zalihe u rezervoarima i izvorištima za potrošnju narednog dana.

Šta je problem sa snabdijevanjem Sarajeva vodom? Sudeći prema izjavi Đevada Koldže za portal Klix, akumulirana količina vode nije sigurno. Vode ima dovoljno da se snabdije grad sa blizu dva miliona stanovnika. Postoje dva problema koja su evidentna. Prvi problem predstavljaju dotrajale vodovodne i kanalizacione instalacije, a drugi loše poslovanje i upravljanje preduzećem KJKP Vodovod i kanalizacija. Kada govorimo o prvom problemu, on je postojao i prije rata.

Oslobođenje od 9. avgusta 1975. godine piše da je „radnički savjet ovog preduzeća donio odluku o zaduženju kod Međunarodne banke za obnovu i razvoj za potrebe rekonstrukcije 60 kilometara sadašnje i izgradnju 30 kilometara nove mreže, kao i to da je na ušću Miljacke u Bosnu planirano postavljanje najvećeg uređaja za prečišćavanje otpadnih voda u tadašnjoj Jugoslaviji“.

Preduzeće Vodovod i kanalizacija je pomoću kredita pokušavalo da riješi problem snabdijevanja grada vodom ali čini se bezuspješno. Gdje su poslijeratni problemi KJKP Vodovoda i kanalizacije detaljnije saznajemo u članku u Dnevnom avazu (25.6.2010.). Jovo Andrić, sekretar Ministarstva prostornog uređenja i okoliša KS, iznio je tri ključna problema sa kojima se javno preduzeće Vodovod i kanalizacija susreću: a) Treba obnoviti 1.040 kilometara vodovodne mreže, a 350 kilometara urgentno, b) Više od 30 godina u cijenu odvodnje nisu uključeni troškovi amortizacije koji godišnje iznose oko 26 miliona KM, c) Za najnužnije investicije potrebno je 324.961.820 KM?!

Godinu dana kasnije, u razgovoru za Oslobođenje (16.2.2011.), nekadašnji direktor Fahrudin Pilavdžić potvrdio je da u obnovu vodovodnog i kanalizacionog sistema treba uložiti 325 miliona KM. Količinu novca kojom licitiraju u Vodovodu nije jednostavno pronaći pa je problem ostao do danas, a direktora Pilavdžića je Upravni odbor KJKP Vodovoda i kanalizacija pred kraj 2011. godine smijenio zbog nesavjesnog poslovanja.

Ali, da sutra ujutro kada se probudite KJKP Vodovod i kanalizacija objavi da su uspjeli pribaviti fantastičnih 350 miliona KM i da obnova ili zamjena 1.040 kilometara vodovodne mreže kreće odmah i da se ona odvija dinamikom, recimo, 200 kilometara godišnje - građani Sarajeva bi se mogli nadati urednom snabdijevanju vode krajem 2022. godine.

Premijer Kantona Sarajevo, Elmedin Konaković, u izjavi za Dnevni avaz iz juna ove godine potvrdio je navode Jove Andrića iz 2010. godine da KJKP Vodovod ima problem sa dotrajalim instalacijama te obećao da će Kanton Sarajevo za vrijeme njegovog mandata pokušati da ih riješi. Konaković u svojoj izjavi kaže da Vodovod građanima isporuči sto miliona kubika vode godišnje, ali samo 25 miliona naplati, a da se ostalih 75 miliona izgubi u sistemu. Plan Vlade Kantona je bio, kako je rekao tada, da problem riješi kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u iznosu od 50 miliona KM.

Konaković je mnogo puta najavljivao rješenje problema vodosnabdijevanja glavnog grada BiH, a na društvenim mrežama se posljednjih dana s podsmijehom podsjeća na obećanja skorog rješenja. 

Klix (27.4.2016.)                                                            Klix (11.9.2017.)

Drugi veliki problem o kojem se manje pisalo, pa ga je javnost izgubila iz vida, predstavlja loše poslovanje preduzeća KJKP Vodovod. Gubici u poslovanju te kompanije su grandiozni.

U arhivu štampe pronašli smo sljedeće članke:

Dnevni avaz, 7. novembar 2014. godine

  Dnevni avaz, 3. august 2015. godine

Klix, 31. juli, 2017. godine

Da komunalna preduzeća mogu da posluju pozitivno nalazimo u primjeru zeničkog Vodovoda koji je 2015. godinu zaključio sa dobitkom od 2.1 milion KM. 

Ne smijemo zaboraviti da loše poslovanje i gubici KJKP Vodovod nisu uzrokovani investiranjem u obnovu i rekonstrukciju mreže nego nekim posve drugim razlozima. Obnovu i rekonstruciju vodovodne mreže pomagali su drugi.

Pretražujući online novinski arhiv Infobiro, možemo jednostavno pronaći podatke o tome da je KJKP Vodovod i kanalizacija dobijalo sredstva za obnovu mreže i zamjenu starih cijevi za nove. Naravno, nije moguće pobrojati sve na takav način, ali se vidi dugogodišnji kontinuitet u doniranju i ulaganju za obnovu vodovodne mreže. Još za vrijeme rata i opsade grada donacije za obnovu vodovodne i kanalizacione infrastrukture su počele da dolaze.

Sarajevsko Oslobođenje u svom broju od 2. augusta 1995. godine objavilo je vijest da je Francuska vlada odobrila pet miliona francuskih franaka za sanaciju vodovodne mreže u gradu, a tekst od 12. novembra 1995. godine govori o tome kako je Austrijska vlada donirala milion dolara u tehničkoj pomoći i materijalima potrebnim za obnovu vodovodne mreže. Agencija Onasa (28. maj 1997.) donosi sljedeću vijest: „Danas je trebalo da počne prvi organizovani projekat rekonstrukcije pod nazivom "Evropa za Sarajevo", kojim treba da se izvrši analiza stanja vodovodne mreže, međutim izgleda da će taj posao biti prolongiran, zbog toga što još nije potpisan Memorandum o sporazumijevanju sa Komisijom Evropske unije (EU), rekao je direktor Vodovoda i kanalizacije Fahrudin Pilavdžić. Pilavdžić je na današnjoj konferenciji za novinare u Sarajevu rekao da je EU Sarajevu donirala 6,5 miliona ekija (oko 13 miliona njemačkih maraka) za sanaciju vodovodnog sistema u okviru kojeg je predviđeno da se uradi analiza stanja vodovodne mreže (vrijednost dva miliona maraka), rekonstrukcija izvorišta Bačevo (vrijednost 3,4 miliona maraka), rehabilitacija sarajevske vodovodne mreže (vrijednost 6,8 miliona maraka) i deminiranje prostora oko Bačeva (800.000 maraka)”.

Nakon što su “stranci” prestali donirati sredstva za obnovu vodovoda, odgovornost je prešla na domaće vlasti. U svrhu ukidanja redukcije tokom 1998. godine izgrađena je vodovodna struktura na dionici od izvorišta u Sokolovićima do rezervoara na Mojmilu. Vrijednost radova bila je 2.124.000 miliona KM, a sredstva je obezbijedila Vlada Kantona Sarajevo. U članku objavljenom u Oslobođenju (3. augusta 2004.) vidljivo je da je Vlada Kantona Sarajevo izdvojila 1.270.000 KM za obnovu i rekonstrukciju vodovodne mreže u Kantonu Sarajevo. Na svečanoj sjednici (08. decembra 2004.) u povodu 115 godina postojanja Vodovoda i kanalizacije, Zlatko Petrović, ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša KS, rekao je da će 2005. godina biti borba za smanjenje velikih gubitaka vode. U tu svrhu će Kanton Sarajevo odobriti 20.000 KM jer je cilj da pitka voda bude dostupna svakom građaninu...

Za zamjenu azbest-cementnih cijevi Kanton Sarajevo je u 2008. godini obezbijedio 4.700.000 KM. Pored Kantona i sarajevske opštine finansirale su obnovu vodovodne mreže. U članku koji je objavilo Oslobođenje (19. aprila 2005.) možemo pročitati kako je Opština Novo Sarajevo izdvojila 1.274.000 KM za obnovu vodovodne i kanalizacione mreže na području te opštine. Opština Centar je 2008. godine za sanaciju, rekonstrukciju i izgradnju vodovodnog sistema uložila 1.700.000 KM. Premijer Konaković je potvrdio da je 2016. godine Vlada Kantona Sarajevo uložila oko 6.3 miliona KM u obnovu mreže, nabavku opreme i mašina. I opet ništa. Opet redukcije vode.