Svi oblici uticaja na medije, direktni ili indirektni, mogu se smatrati suzavanjem javnog prostora i medijskog prostora za javnu raspravu ili shrinking spaceom. Zato je važno prepoznati te uticaje i oduprijeti im se, a za novinare taj tzv. shrinking space se dešava upravo u njihovim redakcijama.

Publikacija „Mediji i Shrinking Space – utišani alternativni glasovi“, autorica Lejle Turčilo i Belme Buljubašić, dotakla se osam najvažnijih aspekata rada medija. Medijski profesionalci koji su razgovarali sa autoricama, dali su živu sliku poteškoća s kojima se novinarstvo suočava danas u Bosni i Hercegovini. Kratak pregled svakog od tih osam poglavlja dao je suštinu izazova koje mediji imaju i uokvirio ono o čemu je naročito važno pričati, bez prestanka, a to je suzavanje prostora u medijima za alternativne glasove, one glasove koji su slobodni od uticaja – političkih, ekonomskih ili etno-nacionalnih.

Iako u BiH imamo stotine medija (146 radio, 46 televizija, sedam dnevnih, 184 drugih printanih izdanja i osam agencija), pluralizam medija ne znači i pluralizam sadržaja. Mediji su podijeljeni, po etničkim, stranačkim i drugim interesnim razlikama. U uskom prostoru koji postoji, malo je prilike za ozbiljan istraživački i analitički rad novinara u privatnim i javnim medijima. Oni koji to uspijevaju, čine neopisive napore.

Zakoni su dobri, ali se ne provode, kao i uopšte u ovoj državi, gdje se ne poštuje ni dokument koji nazivamo ustavom. Ipak, nedostaju zakoni u oblasti medija: o transparentnosti vlasništva nad medijima, o oglašivačkoj industriji i o finansiranju medija.

Politički pritisci postali su svakodnevnica za bh. novinare. Živimo jednu brutalnu realnost gdje novinari i novinarke dobijaju prijetnje i uvrede zbog posla koji obavljaju i to su obično vladajuće stranke. Istraživanja su pokazala da i građani nisu izričito protiv takvog odnosa prema novinarima, pa ima i onih koji smatraju da novinare treba tući. Ako pojedinci iz vladajućih struktura i institucija smatraju da imaju komotnu poziciju iz koje mogu da vrijeđaju novinare bez sankcija, šta onda očekivati od građana koji to vide kao nešto legitimno upravo jer dolazi iz institucija. Ali, naravno da ne možemo generalizirati.

Publikacija govori i o ekonomskim pritiscima na medije. Dignitet medija i novinara je uništen, jer opstanak većine medija ovisi od javnih kompanija i institucija kojima upravljaju političke stranke koje očito ne zanimaju slobodni i kritični mediji.

Brojni su problemi koji postoje i unutar medija, gdje leži i odgovornost za neke od njih. Stavljanje kvantiteta ispred kvaliteta, zapošljavanje nestručnog kadra zbog smanjenja troškova, loše uredničke odluke, sve to doprinosi nepovoljnom položaju novinara. A uslovljeno, i opet se vraćamo, na finansijsku ovisnost. I upravo zato postoji tzv. politika nezamjeranja.

Dodatno, ne možemo se osloniti ni na sistem javnog emitiranja koji je sistematski urušavan godinama i sada služi kao poligon za stranačka potkusurivanja. Umjesto, kao što navodi publikacija, da javni servisi budu protuotrov ovakvoj stvarnosti, upravo su neki njegovi dijelovi nažalost otrovni.

Iako je bitno razumjeti poziciju u kojoj se nalaze novinari, bitno je kao novinar i prihvatiti dio odgovornosti za loše stanje profesije. Teško je, ali to smo izabrali. Niko na fakultetima novinarstva ne priča bajke o tome kako ova profesija ima idealne uslove. Ali ova profesija jeste prelijepa, i to ne treba da ispuštamo iz vida nijednog dana. Daje nam moć da pitamo i saznamo šta se dešava oko nas, i šta se stvarno dešava s našim životima. Tu moć novinari, nažalost, ne koriste dovoljno nego dopuštaju instrumentalizaciju medija. Nije im lako i zato je bitno da oni koji to mogu, a to su nevladine organizacije i međunarodne organizacije i institucije, da ih ohrabre da se odupru tim pritiscima.

Kao što je potrebno ohrabriti medijske profesionalnce, tako je potrebno ohrabriti i javnost da na nasjeda na sve što im se servira u medijima. U Bosni i Hercegovini ne postoji sistemski pristup razvoju medijske pismenosti niti interes obrazovnih vlasti za primjenu formalnih i neformalnih programa medijskog obrazovanja. Upravo bi medijsko opismenjavanje građana i jačanje njihovog kritičkog odnosa spram medija i medijskih sadržaja ugrozilo postojeće odnose moći u trouglu politika-mediji-javnost, odnosno pomoglo da građani bolje razumiju mehanizme uticaja medija i na medije.

Fondacija Heinrich Böll predstavila je studiju "Mediji i shrinking space u BiH: utišani alternativni glasovi" autorica prof. dr. Lejle Turčilo i doc. dr. Belme Buljubašić koje predstavlja svojevrsni nastavak prošlogodišnje publikacije Shrinking Spaces in the Western Balkans, koja govori o globalnom fenomenu sužavanja prostora djelovanja aktera civilnog društva. Ovaj tekst je komentar urednice Media.ba, Elvire Jukić-Mujkić na promociji publikacije.