Novine koje su birale istinu umjesto tišine – kako je The New York Times oblikovao historiju i postao svjetski novinarski autoritet.

foto: Grigorii Shcheglov / Unsplash

Naš moto je prenositi vijesti nepristrano, bez straha i bez favorizovanja, nezavisno od političkih, vjerskih ili drugih interesa – Adolph S. Ochs, osnivač modernog The New York Timesa, 18. august 1896.

Prvi broj novina pod nazivom New York Daily Times pojavio se na ulicama New Yorka 18. septembra 1851. godine. Iza ideje stajali su Henry Jarvis Raymond i George Jones, odlučni da naprave list drugačiji od tadašnjih novina. Cijena izdanja bila je samo jedan cent. Zbog ozbiljnog, konzervativnog tona, izbjegavanja senzacionalizma, novine su dobile nadimak „The Gray Lady“ (Siva dama). Kasnije su ih čitaoci, iz praktičnih razloga, jednostavno počeli zvati „The Times“.

U knjizi The History of The New York Times 1851-1921, objavljenoj povodom 70 godina izlaženja lista, autor i tadašnji urednik Elmar Davis podsjetio je na prve dane novina. On piše da je prvi broj, koji se pojavio na ulicama, sadržavao i uvodnik Henryja J. Raymonda pod naslovom „A Word About“.

„Danas objavljujemo prvi broj The New York Daily Timesa i namjeravamo ga izdavati svakog jutra (osim nedjeljom) neograničen broj godina“, napisao je Raymond i dao obećanje: „Ne namjeravamo pisati kao da smo bijesni, osim kada to zaista budemo; a potrudit ćemo se da se što rjeđe dovodimo u stanje bijesa. Vrlo je malo stvari na ovom svijetu zbog kojih se vrijedi ljutiti; a upravo su to one stvari na koje ljutnja neće imati nikakav dobar učinak“.

Nakon 45 godina izlaženja, novine je preuzeo Adolph S. Ochs, što se smatra početkom nove ere za The New York Times. Ubrzo se u lijevom uglu naslovnice pojavio moto: „All the News That's fit to print“ što bi u slobodnom prijevodu moglo da bude: „Sve vijesti koje vrijedi znati“, odnosno sve vijesti koje su objavljene su u interesu čitaoca. Ochs je insistirao da naslovnica ostane čista od komercijalnih oglasa. Komunikologinja Lejla Turčilo u knjizi Zaradi pa vladaj: politika-mediji-biznis u globalnom društvu i u Bosni i Hercegovini podsjeća na Ochsovu odluku da New York Times na naslovnicama ne objavljuje komercijalne oglase. To je bio način da se očuva nezavisnost od bilo kakvog uticaja i trajalo je sve do januara 2008. godine. Tada je i The New York Times poklekao i po prvi put u svojoj historiji objavio komercijalni oglas na naslovnoj stranici – jednostavno nije izdržao ono na šta su se vlasnici, urednici i novinari zavjetovali nekada davno.

Priča o hrabrosti i istini

Prenositi istinu bez straha i favorizovanja bila je „zakletva“ uredništva The New York Timesa kada je u ljeto 1971. godine odlučilo da objavi sadržaj dokumenata koji će kasnije dobiti naziv „The Pentagon Papers“.

Novinar Neil Sheehan je od Daniela Ellsberga, tadašnjeg vojnog analitičara, na čitanje dobio dokument od 7.000 stranica koji je predstavljao tajni izvještaj o vojnim aktivnostima SAD-a u Vijetnamu. Sheehan je brzo shvatio šta mu je u rukama i, suprotno dogovoru između njih dvojice, dokument iskopirao i odnio u redakciju. Dokument je bio povjerljiv, sadržavao je činjenice o tome da je administracija predsjednika Lyndona B. Johnsona sistemski lagala javnost o američkim aktivnostima u Vijetnamu. Uprkos riziku, uredništvo je odlučilo da priča mora izaći.

Prvi tekst iz serije „Pentagon Papers“ objavljen je 13. juna 1971. godine i tog dana su Amerikanci saznali istinu. Vlada je pokušala zaustaviti nastavak objavljivanja u The New York Timesu i privremeno u tome i uspjela. Posao objavljivanja sa motivom novinarske solidarnosti, preuzele su druge novine, između ostalih i The Washington Post. (Film pod nazivom The Post se detaljno bavi ovom temom.) Rezultat „utakmice“ između novina i države završio je u korist novina.

Na naslovnici The New York Timesa od 1. jula 1971. godine osvanuo je slavodobitni naslov: „Vrhovni sud sa 6:3 je presudio da novine mogu da nastave da objavljuju sadržaj Pentagon Pepersa, nakon 15 dana prekida“. Ukratko, Vrhovni sud je presudio da je pravo novina da izvještavaju i da je pravo javnosti da bude informisana važnije od političke tajne. Odluka Vrhovnog suda SAD-a ostat će zapamćena kao jedna časna, hrabra odluka Suda da stane na stranu novina kontra države. U današnjoj Americi je ovaku odluku teško i zamisliti.

Za ovu hrabrost Sheehan i redakcija nagrađeni su Pulitzerovom nagradom. To je samo jedan od brojnih trenutaka kada je The New York Times pomjerao granice novinarstva. Na zvaničnoj stranici lista dostupan je popis novinara i novinarki „The Timesa“ koji su dobitnici Pulitzerove nagrade. Podaci dostupni na internetu ukazuju da je riječ o 135 novinara (više na ovoj stranici). Nakon što je novinski izdavač Joseph Pulitzer uspostavio ovu nagradu 1917. godine, već naredne godine je redakcija The New York Timesa ju je dobila.

Za 1993. godinu nagradu je dobio John F. Burns, za izvještavanje o razaranju Sarajeva i zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ta nagrada izazvala je različite reakcije. Tako je, primjerice, uredništvo lista Krajiški vojnik, glasila Prvog Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, izrazilo sumnju u objektivnost procesa dodjele nagrada i odluka žirija (više o tome u arhivi Infobiro).

Historija ispisana na naslovnicama

Knjigu The New York Times – Page One čine izabrane naslovnice u periodu od 1851. do 2002. godine. Uredništvo knjige odabralo je stotine naslovnica koje su u periodu od vijeka i po zabilježile najveće događaje svijeta – od prvog broja (u kojem se na jednom mjestu na naslovnici, u agencijskoj vijesti o jednoj diplomatsko-sigurnosnoj krizi u tadašnjoj Evropi, spominje i bosanski ustanak), preko kraja Drugog svjetskog rata i atentata na Kennedyja, do trenutka kada je čovjek kročio na Mjesec.

Prostor Balkana zastupljen je kroz nekoliko naslovnica. Prva odabrana je iz juna 1914. godine i prikazuje izvještaj o atentatu u Sarajevu. Uredništvo se zatim fokusiralo na događaje poput potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i svrgavanja Slobodana Miloševića u oktobru 2000. godine. Milošević se na naslovnici pojavljuje još dva puta – kada je uhapšen i transportovan u Hag, te kada mu je počelo suđenje.

Pretraživanje online arhiva sadržaja tekstova The New York Timesa predstavlja pravo zadovoljstvo i iskrenu radost za ljubitelje „starih vijesti“. Kada u pretraživač ukucamo „Bosnia“ prvi tekst, odnosno onaj najstariji, je od 15. januara 1853. godine. Riječ je o zbiru vijesti, a jedna se odnosi na „Obrazovanje u Bosni“. Pretragom teksta jednostavno je ustanoviti da se, osim u naslovu, nigdje dalje ne pominje Bosna, odnosno Bosnia, ali imamo Crnu Goru i Hercegovinu.

„Crna Gora i Hercegovina, u zapadnoj Turskoj, bacaju prilično tmurne oblake na taj dio našeg horizonta“, piše u tekstu. „Reforme uvedene u sjeverozapadnu provinciju Turske prošle godine, i vlada, nakon što je time pripremila teren, odlučna je da osvajanje bude i plodonosno i trajno [...] odlučeno da se uspostave reformisane škole u osam gradova. Nastavnici, obrazovani u školi u glavnom gradu, poslani su da nadgledaju škole u svakom od tih gradova, a četiri osobe sa zvanjem profesora također su dobile zadatak da otvore Akademiju u glavnom gradu provincije. Vlada je, kao znak svoje očinske brige, donirala 11.500 udžbenika na turskom jeziku, kao početak“.

Na kraju, jednu činjenicu nikako ne smijemo da zaboravimo kada je historija bosanskohercegovačkog novinarstva u pitanju. Henry Jarvis Raymond i George Jones su New York Daily Times pokrenuli 1851. godine. Novine su se održale i postale jedne od najuticajnijih u svijetu. Bosanac fra Ivan Frano Jukić pod neuporedivo težim oklonostima je 1850. godine pokrenuo časopis sa najljepšim imenom u historiji bh. novinarstva – Bosanski prijatelj. Jednu godinu prije.

___