Težnja neovisnim medijima stara je koliko i sami prvi mediji. Kao, uostalom, i težnja politike, odnosno, političara da utječu na medije zbog njihovog značaja u formiranju mišljenja javnosti - njihovih potencijalnih birača, pa samim time i dolaska na vlast.

Razni pritisci politike na medije i novinare u BiH, i to ne samo u BiH, nisu ništa novo. Jedan od takvih je i novac kao sredstvo pritiska na medije, ‘ucjene s razlogom’: novcem se kupuje medijska naklonost, novac je jamac ‘šutnje’.

Još je Thomas Jefferson 1787. napisao: “Budući da je mišljenje naroda/ljudi temelj našeg sustava vladavine, očuvanje tog prava trebao bi biti naš primarni cilj; i kad bih ja morao odlučivati o tome trebamo li imati vladu bez novina ili novine bez vlade, ni trenutka ne bih oklijevao da izaberem ovo drugo. Ali bih podrazumijevao da te novine svaki čovjek može primati i biti sposoban ih pročitati”.

Međutim, kako stvari stoje u BiH po ovom pitanju? Kako se može vidjeti - nije nikako sjajno. Naime, na rang listi nevladine organizacije Freedom House, BiH je tek na 104. mjestu, od 156. europskih zemalja po slobodi medija. Ovo godišnje izvješće sveukupna je analiza na temelju pravnih, političkih i ekonomskih faktora koji utječu na pristup vijesti i informacija.

Pitanja koja se nameću su brojna: zašto mediji nisu slobodni, zašto često dopuštaju ispreplitanje politike, zašto su političari usko povezani s vlasnicima medija ili su i sami vlasnici, suvlasnici ili čak i tajni vlasnici medija.

Prisjetimo se samo bivšeg talijanskog predsjednika Silvia Berlusconija koji je bio vlasnik TV i radijske postaje i novina, premijer susjedne Republike Srbije Aleksandar Vučić također se dovodi u vezu s nekoliko tiskanih i elektronskih medija, bivši premijer Hrvatske Ivo Sanader izdašno je financirao pojedine medije, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić i bivši državni ministar sigurnosti službeno je bivši vlasnik tiskanog i elektronskog medija, no neslužbeno stvari stoje znatno drukčije, poznata je i bliska veza pokojnog vlasnika Nacionala Ive Pukanića s osobama iz vrha hrvatske politike itd.

Stalno tražimo odgovor na ova pitanja iako, zapravo, odgovor na njih već znamo ili ga prešućujemo jer je i dalje (a, i bit će i ubuduće) problem kazati - car je gol! U neovisnom radu medija veliku ulogu ima - novac.

Novac je potreban da se plaćaju novinari, frekvencije, tiskare, domene, administratori, montažeri, snimatelji, studiji, telefoni, struja itd. i to je često nemoguća misija opstanka medija u nemilosrdnoj životnoj oluji i klimavoj demokraciji. Upravo ovo iskorištava politika koja treba moć, a uz moć ‘ide’ i novac. I tu se često, i to ne samo u BiH nego i u svim zemljama okruženja, zatvara krug ovisnosti medija i politike.

U suprotnom, preostaje novinarski entuzijazam i pitanje koliko će on trajati ako sam novinar nije osigurao neka dodatna primanja, a ljubav prema novinarstvu pretvorio u omiljeni hobi. Kao zanimljiv osvrt, a vezan uz ovo, možda je dobar primjer financiranje web portala.

Oglašivačke agencije za svoje klijente traže što više ‘klikova’, masovno koriste društvene mreže, što je i razumljivo jer posjećenija stranica jamči da će njihov oglas biti bolje predstavljen, a samim tim i ono što se putem njega pokušava prodati. No, visoka posjećenost web stranice uvijek i ne znači kvalitetu sadržaja, barem ne informiran i kritički pristup prema događajima i njihovo profesionalno (i odgovorno) prezentiranje čitateljima. Zamislite, veću posjećenost često bilježe web stranice s ‘trash’ tematikom nego ozbiljan i kritički ‘site’. U ovom natjecanju za web oglašivače gube i vrlo utjecajni, kvalitetni i u samim medijima često citirani portali. Njihova sudbina je neizvjesna.

Koliko god je neizvjesno njihovo daljnje djelovanje, toliko je činjenica da brojni novinari u BiH danas rade za jedva 500 KM. S obzirom na to i dalje će biti pravi biser svaka ekskluzivna istraživačka priča, otkrivanje korupcije u najvišim sferama političkog života, novinarska kreativnost i hrabrost naspram često šturih, agencijskih vijesti kojim je često preplavljena bh. medijska scena.

Na žalost, za BiH će biti potrebno još puno vremena da se nađe barem u prvoj polovici ljestvice FreedomHouse-a. Na radost bh. političara željnih vlasti.

Ovaj tekst je originalno objavljen u novembarskom biltenu Udruženja BH Novinari, posvećenom vlasništvu nad medijima i ekonomskim i političkim pritiscima na medije u BiH. Elektronsku verziju biltena možete preuzeti ovdje.