Virtualna stvarnost kao tehnika pripovijedanja
Virtualna stvarnost kao tehnika pripovijedanja
25/08/2016
Foto: Eldin Alimanović/Networks
O virtualnoj stvarnosti još uvijek ne znamo mnogo. Tehnologija koja omogućava iskustvo uranjanja u virtualni svijet još uvijek se brzo mijenja i teško je predvidjeti kuda će ići i kakvo će mjesto imati u svakodnevnici, umjetnosti i medijima budućnosti.
Simon Wilkinson, britanski umjetnik koji se u svom radu fokusira na trasmedijalno pripovijedanje i objavljuje pod pseudonimom Circa 69, jedan je od rijetkih koji se bave kreiranjem virtualnih svjetova, iako još uvijek ne postoji pravilnik kako kreirati priče koristeći tu tehnologiju.
Wilkinson je, kao gost Sarajevo film festivala, prošle sedmice u sarajevskom Networksu održao predavanje na temu kreiranja priča u virtualnoj stvarnosti i prisutnima omogućio da urone u svijet koji je kreirao u svojim djelima „The Cube“ i „How Can I Ease Your Mind Without Lying“.
Izvorno muzičar i režiser, Wilkinson je uvijek težio da poništi „ugovor“ između stvaratelja i gledatelja, ugovor kojim je dogovoreno da je ono na platnu fikcija, a ono u dvorani stvarnost. Baveći se eksperimentalnim formama filma uranjanja i talijanskog autoteatra, Wilkinson je naišao na formu koja je odgovarala njegovim idejama interakcije umjetnika i gledaoca.
“Pokušavao sam pronaći način da iznenadim publiku. Kreirali smo projekcije gdje bi se lik u filmu obraćao pojedincima u publici, izlazio iz ekrana i razgovarao s njima. To tada nisam znao, ali to je u suštini bilo transmedijalno pripovijedanje, bavio sam se time a da nisam znao da taj termin i postoji. Za mene je to bio način da se publici pruži iskustvo koje je dublje od jednostavnog gledanja filma, koje završava kada se svjetla ponovo upale“, kaže Wilkinson.
„Nakon toga sam upoznao neke umjetnike iz Italije i sa njima počeo eksperimentirati sa tzv. autoteatrom, gdje bismo koristili rezultate psiholoških eksperimenata da utječemo na doživljaj publike. Stvari koje sada radim direktno su povezane s tim radovima. Predstava, zvala se 'And the birds fell from the sky', je bila jako uspješna i prevedena je na desetak jezika. U trenutku kada smo prestali surađivati na njoj, stigla je virtualna stvarnost”.
Wilkinsonov “The Cube”, koji je publika u Sarajevu imala priliku isprobati i koji je na svjetskoj turneji do sada vidjelo hiljade ljudi, gledaoca uranja u virtualni svijet baziran na priči o masovnom nestanku učenika koji se desio 1959. godine u američkoj državi Idaho.
Putem VR seta Occulus Rift, osoba preuzima ulogu jednog od učenika i njegov glas čuje kao svoj, nakon čega na određene poticaje svako reaguje na svoj način, dotičuči predmete oko sebe i krećući se kroz virutalno okruženje. Ono što priču čini transmedijalnom je činjenica da se ona, nakon virtualnog iskustva, nastavlja na drugim platformama.
“Transmedijalno pripovijedanje danas znači pričati priču koristeći više platformi u isto vrijeme. Web sajt ima određene snage i karakteristike i priča jedan dio priče, iskustvo virtualne stvarnosti daje neke druge informacije, film, YouTube klip, članak u novinama, intervju sa novinarom koji misli da me intervjuiše a zapravo mi daje priliku da ispričam svoju priču…sve su to različite platforme koje pričaju dijelove priče, neki otvoreno, neki više sakriveno. Znamo, naprimjer, da 63 posto ljudi nakon što iskuse 'The Cube' ode online u potrazi za dodatnim informacijama. Jedan od web sajtova koji smo pripremili u tu svrhu hakovan je čak četiri puta, u potrazi za dodatnim sadržajem”.
Umjetnički i medijski radovi koji koriste virtualnu stvarnost sve su brojniji. Medijske kuće poput New York Times-a, koji je svim svojim pretplatnicima besplatno podijelio Google Cardboard setove za gledanje VR snimaka, kreiraju virtualna iskustva koja gledaoca transportuju na hodočašće u Meki, na vrh 1 World Trade Centra i u iračke ratne zone.
Wilkinson od impresivnih projekata iz ovog područja posebno izdvaja Projekat Černobil VR, koji gledaoca vodi u i dalje opasnu zonu koju ne bi mogao posjetiti u stvarnosti, gradeći priču na nizu vremenskih slojeva, kroz koje se moguće kretati.
„U početku, upozoravali su nas da virtualna realnost nije dobar medij za pričanje priča budući da je samo iskustvo toliko intenzivno da osoba prestane pratiti samu priču. No, to se nije desilo, ispostavilo se da su virtualni sadržaji zapravo odličan način pričanja priča, ali nelinearnih priča, priča koje ne prate jedan zadati pravac", kaže Wilkinson.
Interes za kreiranje sadržaja virtualne stvarnosti također je u porastu. "Kada sam gostovao u Venecueli, tražili su da organizujem trodnevnu radionicu o transmedijalnom pripovijedanju i pojavilo se 75 ljudi. Znamo da 60 posto ljudi koristi drugi ekran kada gledaju televiziju, oni u isto vrijeme gledaju u svoj pametni telefon ili tablet, i da je za te ljude potrebno kreirati dodatni sadržaj. Ovo u današnje doba postaje neophodnost“, smatra Wilkinson.
Kako kreirati virtualne sadržaje? Setovi za VR srednje kategorije, kao što je Occulus Rift koji koristi Wilkinson, ili nešto napredniji HTC Vive koštaju oko 1000 dolara, no neki od programa za kreiranje doživaljaja virtualne stvarnosti dostupni su besplatno: platforme Steam i Unity omogućavaju biranje i kombinovanje predložaka za čije korištenje nije potrebno znanje programiranja.
Setovi poput Google Cardboarda i Samsung Gear-a dostupni su šire, ali ne nude potpuno iskustvo potapanja u virtualnu stvarnost i doživljaj uveliko zavisi od kvaliteta animacije na aplikaciji.
Iako je korištenje i kreiranje virtualnih sadržaja još uvijek u začetku i nema jedinstvenog priručnika kako kreirati virtualne doživaljje, iskustvo je pokazalo: idealna dužina virtualnog doživljaja je do osam minuta, nakon čega osoba postane nesigurna i nervozna u vezi onoga što se događa izvan svijeta u kojem se trenutno nalazi.
Oni koji se bave promatranjem reakcija na VR primijetili su i da je uloga ruku veoma bitna i da će budući uređaji to morati uzeti u obzir. Ono što je sigurno je da će se tehnologija u narednih nekoliko godina nastaviti brzo razvijati i da pravac u kojem će ići još uvijek je nemoguće predvidjeti.
A šta možemo očekivati od Simona Wilkinsona? On će se svakako vratiti u Sarajevo, budući da je jedan od projekata na kojima radi u suradnji sa lokalnim timom.
"Radi se o projektu virtualne stvarnosti koji će podići nivo učešća, u kojem osoba može hodati okolo, podizati stvari, otvarati ladice i tako dalje. Drugi projekat na kojem radim je koncert elektronske muzike u kojem će gledaoci putem svojih mobilnih telefona moći dobiti novi sloj informacija o onome što vide. Ovo se zasniva na tehnologiji tzv. augmentirane stvarnosti, kao što ste mogli vidjeti sa Pokemon Go igricom", najavljuje Wilkinson.