Sprega Dnevnog Avaza i SBB-a, političkog čeda Fahrudina Radončića, je interesantan medijski fenomen još od samog osnivanja stranke. 

Sprega Dnevnog Avaza i SBB-a, političkog čeda Fahrudina Radončića, je interesantan medijski fenomen još od samog osnivanja stranke. Istovremeno, Dnevni Avaz je Radončićevo najubojitije političko oružje kojim doseže znatno veći broj ljudi nego što bi to bilo moguće uobičajenim političkim kampanjama. Pri tom, Dnevni Avaz ima dvije glavne strategije: Blaćenje političkih suparnika i hiperbolizacija svega što Radončić uradi.

Nezaustavljiva sila koja hrli u bolju budućnost

Pri izvještavanju o Radončićevim uspjesima, redovito uokvirenim u sve vrste ovacija, Dnevni Avaz se prvenstveno služi različitim klišejima iz arsenala populističke propagande. Na svečanosti podjele članskih kartica novim članovima Saveza za bolju budućnost, održanoj u Bugojnu 10. septembra 2014, prvo se ističe da je u stranku primljeno 126 novih članova, dok je čitav spektakl pratilo još čitavih 500 simpatizera. Fokusiranje na broj prisutnih nam, naravno, sugerira konstantni rast stranke tako da čitatelj/ čitateljica dobijaju sliku stranke kao masovnog narodnog pokreta, nezaustavljive prirodne sile koja hrli u bolju budućnost.

Sam naslov članka je zanimljiv. SBB ima moćan ekonomski program za izlazak BiH iz krize. Nije sasvim jasno iz koje od kriza će BIH izaći tako što će ljudi glasati za SBB, ali se ukazuje na to da je ekonomija rješenje za baš sve. U sintagmi moćan ekonomski program, možemo zamijetiti da se ekonomski program SBB-a ne karakterizira kao dobar, kvalitetan, provodiv, optimističan, već kao moćan, čime se ukazuje na potentnost finansijski uspješnog maskuliniteta, na Radončića kao otjelotvorenje ekonomskog arhetipa self-made man.

Foto: Screenshot Avaz.ba

U samom članku, slovima koja jedva izbjegavaju ovacije i trans, ističe se, po ko zna koji put, sudbonosna važnost dolazećih izbora, te se fokusira, sasvim očekivano, na simplicističku dihotomiju - oni koji su na vlasti su lopovi i neuspješni – mi koji trebamo na vlast smo pošteni i uspješni. Suštinski, u ovoj dihotomiji je sadržan sav predizborni program SBB-a. U članku se, tako, uprkos pompeznom naslovu, uopće ne govori o nekom ekonomskom program koji bi trebao "spasiti" BIH. Ne postoji, dakle, nikakva konkretizacija SBB-ove politike, već se predstavljanje same politike svodi na jednostavne binarizme, ne toliko različite od SDA narativa o tome ko je odbranio BIH a ko nije.

Najbesmisleniji slogan

Slogani, koji najviše svjedoče o tome da neko s kim SBB surađuje na polju političkog marketinga, radi jako loš posao, su ovaj put osobito problematični i glase: : Uz narod te Cunami pravednosti i ekonomskog razvoja. Dok je prvi standardna prepozicijska vježba oblikovana oko famoznog kolektiviteta NAROD, koja, u principu, ne znači ama baš ništa, druga parola je, vjerovatno, najbesmisleniji slogan u istoriji mlade države Bosne i Hercegovine, prebogate besmislom. Koncept cunamija bi ovdje, možemo pretpostaviti, trebao biti povezan sa onim ’moćan’ iz naslova i dočaravati glasačima i glasačicama sliku nezaustavljive prirodne sile koja valja sve pred sobom. Pored činjenice da je globalna ekonomija u vrlo kompliciranom stanju koje baš ne stvara uvjete za eksplozivni ekonomski razvoj bilo koje države, a kamoli Bosne i Hercegovine, riječ cunami ima zapravo i negativnu konotaciju označavajući prirodnu kataklizmu, što stvara pomalo komičan efekat. Riječ pravednost je ovdje centralna i ukazuje na to da Radončić strateški okupira moralnu poziciju, što opet, nema ama baš nikakve veze sa izlaganjem ekonomskog programa. Na kraju članka, kao šlag na tortu, dolazi, ničim izazvana, izjava Dževada Poturka, svjetskog prvaka u K-1, čime se ističe kontinuitet poznatih bosanskohercegovačkih ličnosti koje simpatiziraju SBB, još od Abdulaha Sidrana, Ismete Dervoz (kasnije vrlo istaknute članice stranke), te nedavno glumice Zane Marjanović koja se učlanila u SBB.

Foto: Screenshot Avaz.ba

Ekonomski program kojeg nema

U samom Radončićevom govoru, i reakcijama na njega, se na priloženom videu može osjetiti djelić vrlo specifične atmosfere na SBB skupovima, koja, ponekad, podsjeća na sektaške izljeve emocija. Nakon brzog izlaganja poznatih ekonomskih podataka o lošem stanju u BIH, i populističkog naglašavanja da je on sam radničko dijete, Radončić konkretizira statistički pregled slikovitim podatkom da svaki šesti stanovnik BIH legne gladan.Tu počinje prvi aplauz, predviđena reakcija na tako tužnu sliku koja kao da je uzeta iz okrutnih bajki Hansa Christiana Andersena. Nakon toga slijedi očekivana aproprijacija i instrumentalizacija pobune 7. februara, potez koji SBB ponavlja već nekoliko puta od samih protesta. Slijedi standardno nabrajanje poplava, donatora koji ne vjeruju postojećoj vlasti, nedavne pogibije rudara, i famoznih evropskih vrijednosti da bi se Radončićev verbalni trajektorij završio na, naravno, Bošnjacima. Ovdje se specificiraju problemi u Federaciji, pri čemu se ističe da su plate, po prvi put, veće u RS-u nego u Federaciji. Mora se priznati, ovakav način korištenja RS odstupa od uobičajenog narativa mnogih drugih stranaka o RS-u kao vječnom i neprijateljskom Drugom. Kraj Radončićevog govora, pak, ponovo pada u polje dramskog klišeja upotrebom sintagme nismo svi isti, nakon čega dolazi i završni napad na ujedinjene SDA i SDP, stranke koje, kako Radončić tvrdi, nemaju ništa zajedničko osim ekonomskog tala. SBB, zato, mora biti prvi na izborima, ”ne zbog nas, već zbog naroda” finišira čovjek iz naroda, Bošnjak iz radničke klase, poštenjačina među vukovima i biznismen koji uporno izbjegava govoriti o ekonomskom programu stranke.