Vlada Republike Srpske je na sjednici održanoj 21. marta u tajnosti utvrdila Prijedlog zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija i uputila ga na dalje usvajanje u Narodnu skupštinu Republike Srpke. O prijedlogu ovog zakona, koji je objavljen u medijima, piše advokatica Jovana Kisin Zagajac.

Foto: Jovana Kisin/X

U svakodnevnoj komunikaciji u našem društvu nerijetko možemo čuti razne optužbe, psovke, kletve i uvrede.  Ako bismo nekad organizovali takmičenje „najoptužbe“ i zapitali se koja bi od njih ponijela titulu najštetnije, vjerujem da bi to svakako bilo „domaći izdajnik – strani plaćenik“. Vrlo moćna i sveobuhvatna „etiketa“ u stanju je da porazi protivnika momentalno. Sa dvije riječi možete vrlo lako postići da nekom za dan strada ugled koji je imao u svojoj zajednici, da ga omrzne porodica i prijatelji, da je nepoželjan u svom poslovnom okruženju, pa čak da je opasan za samu državu.

Ovu etiketu ponajviše koriste političari i njihova glasila jer se pokazala kao jedan od najefikasnijih alata gušenja bilo kakve kritike na njihov rad. Ukoliko kao istraživački novinar ili aktivista ukažete, pa i dokažete da je neko od političara pronevjerio novac, zloupotrijebio svoj položaj, iskoristio politički uticaj za nezakonite radnje, ne nadajte se tituli heroja. Odmah ćete dobiti upravo pomenutu etiketu: „domaći izdajnik – strani plaćenih“.

Dosad je ova sintagma bila u domenu paušalne tvrdnje, dovoljno efikasne da optuženog za izdajništvo omrzne javno mnijenje, ali se u posljednjih godinu dana Vlada Republike Srpske, tačnije Ministarstvo pravde, a još tačnije, sam predsjednik preko društvene mreže „X“, ozbiljno potrudili da etiketa „strani plaćenik“ dobije svoj zakonski okvir – dispoziciju ali i sankciju.

Prijedlog zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija

Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, trenutno u fazi prijedloga, donio nam je, pored Registra kojim se zapravo i trebao baviti, i definiciju agenta stranog uticaja. Ako smo se kad zapitali šta u stvari znači ta sintagma „agent stranog uticaja“, vjerovatno smo sebi postavili dva ključna pitanja:

1. Ko sve može biti agent stranog uticaja?
2. Šta taj neko radi da bi bio agent stranog uticaja?

U Prijedlogu Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, zakonopisac je u sklopu odgovora na prvo pitanje dao vrlo ograničen odgovor. Pa tako na pitanje ko može biti agent stranog uticaja dobijamo vrlo uzak odgovor, a to je da agent stranog uticaja može biti samo - neprofitna organizacija. Ne privredni subjekat, ne pojedinac, samo i isključivo neprofitna organizacija. Suprotno tome, ako bi se pitali šta ta organizacija ne treba da radi da bi ne bi ušla u kategoriju agenta stranog uticaja, odgovor bi bio otprilike NIŠTA, ili ništa od poslova koje ulaze u sferu javnog interesa.

Ako bi neka univerzalna definicija agenta stranog uticaja bila da je to pojedinac, organizacija ili privredni subjekt koji provodi aktivnosti koje djeluju u ime ili u korist strane države, strane političke partije, ili drugog stranog entiteta, sa ciljem uticaja na političke, ekonomske, ili druge procese unutar države, te da navedene aktivnosti mogu uključivati lobiranje, propagandu, finansijsku podršku političkim grupama ili organizacijama, možemo jasno zaključiti da u Republici Srpskoj trenutno kao pojedinac ili d.o.o. možete lobirati, promovisati interese strane države i urušavati integritet Republike Srpske neograničeno, ali ako ste pak neprofitna organizacija, makar bili i javna kuhinja, onda za svaku doniranu konzervu pasulja iz inostranstva morate popunjavati obrazac, obavještavati Ministarstvo, inspekcije i upisati se u posebni „Registar“.

Ukoliko biste pak, dok dijelite te konzerve pasulja svojim korisnicima javne kuhinje, zaključili da je Vlada zloupotrijebila budžet te umjesto za pomoć socijalno ugroženim novac potrošila na novo službeno auto, te ako uputite kakav prigovor Vladi, to će se onda, temeljem člana 3. Prijedloga, smatrati političkom aktivnošću i ministar će automatski uputiti prijedlog sudu da vam zabrani rad. Pored trajne zabrane rada sudskog odlukom, budite sigurni da ćete trajno biti označeni kao agent stranog uticaja, te da će vas prezirati i vaši sami korisnici jer ste im servirali izdajnički pasulj.

Registar se dakle ne uspostavlja za agente stranog uticaja, kako je to zvanično najavljeno, jer je takvo djelovanje suštinski zabranjeno a ne izdvojeno u poseban Registar. Zakon je pisan za sve nevladine organizacije koje se finansijski ili na bilo koji drugi način potpomažu iz inostranih izvora, pod tim mislimo i na pomenutu konzervu pasulja. Novac ili konzerva ne mora nužno biti primljena od stranih vlada, već bilo kojeg vida inostrane pomoći bilo koje vrijednosti. Nevladine organizacije dužne su u roku od 15 dana od zaprimljenog priliva novca ili primanja druge vrste pomoći podnijeti prijavu Ministarstvu, makar to bila 1 KM ili bilo kakva druga pomoć što praktično podrazumijeva bilo kakvu aktivnost usmjerenu van granica BiH. I ova obaveza je kontinuirana za svaku tranšu ili za svaku pomoć što će suštinski, uz naložene godišnje i polugodišnje izvještaje, rad nevladinih organizacija biti znatno otežan.

Prijedlog zakona stavlja podjednak teret na velike i male organizacije, bez obzira na iznos strane pomoći. Uvodi iscrpne i prekomjerne izvještaje i obrasce, ali i zahtijeva javno etiketiranje materijala. Sve ovo otvara veliku mogućnost birokratskog uznemiravanja jer pored šestomjesečnih redovnih izvještaja, godišnjih redovnih kontrola sprovodiće se i dodatne provjere po bilo čijem zahtjevu.

Pored eksplicitne zabrane političkog djelovanja, ovim organizacijama se zabranjuje bilo kakva politička aktivnost. A pod političkom aktivnošću zakonopisac je praktično obuhvatio sve: svaka aktivnost prema organima, institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine u pogledu formulisanja, usvajanja ili izmjene propisa i politike Republike Srpske ili u pogledu političkog ili javnog interesa.

Prijedlog zakona uvodi teške sankcije, uključujući ne samo novčane kazne već i trajnu zabranu rada.

Na koga ličimo?

Druge zemlje su usvojile ili razmatraju usvajanje zakona koji se odnose na „agente stranog uticaja” od kojih svi, nimalo slučajno, ne nose zvanično takav naziv. Poslednjih nekoliko godina Mađarska, Gruzija, Kirgistan, Velika Britanija, Kanada, Evropska unija i druge zemlje su donijele ili razmatraju takve zakone. Međutim, ovo zakonodavstvo se značajno razlikuje od zemlje do zemlje, sa veoma različitim uticajima ili potencijalnim uticajima na civilno društvo. Ukoliko uporedimo sve ove zakone možemo zaključiti da je zakonodavstvo Republike Srpske posebno dizajnirano da cilja neprofitne organizacije, umjesto stranog uticaja. Ovo je takođe slučaj originalnog ruskog zakona o stranim agentima (usvojenog 2012.), od koga su vlasti u Republici Srpskoj suštinski i prepisivale, ukinutog mađarskog zakona (2017.), nacrta gruzijskog zakona (2023. i 2024.) i zakonodavstva u Nikaragvi (2021.).

U svim ovim slučajevima, zakonodavstvo je viđeno kao pokušaj da se ućutkaju kritičari i da se ograničava nezavisno građansko društvo. Kao rezultat zakona o „stranom agentu“, u Rusiji i Nikaragvi je ukinut jedan broj nezavisnih organizacija civilnog društva. S druge strane, zakoni o stranim agentima u SAD, Velikoj Britaniji i EU obuhvataju sve vrste subjekata, uključujući komercijalne aktere i ne izdvajaju samo neprofitne organizacije, ali daleko da su i oni od mogućnosti zloupotreba od strane države.

Udaljavamo li se od Evrope?

Sloboda udruživanja zagarantovana je svim međunarodnim konvencijama kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Za zemlje članice Savjeta Europe i Evropske unije najvažnije su Opšta deklaracija o ljudskim pravima (čl.20.), Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (čl.22.), Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.11.) i Povelja Evropske unije o temeljnim pravima (čl.12.). Ustav Bosne i Hercegovine ali i Ustav Republike Srpske inkorporisali su odredbe o osnovnim ljudskim pravima prema standardima Konvencije za zaštitu ljudskih prava koja uostalom u BiH ima direktnu primjenu.

 U Bosni i Hercegovini, kao jednoj od siromašnijih evropskih država, preopterećenog i nefunkcionalnog državnog aparata i neodgovorne potrošnje i zloupotrebe javnih resursa, neprofitne organizacije pruzimaju veliki teret i širok spektar javnih poslova, od humanirnih/socijalnih do ljudskopravaških i ekoloških i predstavljaju esencijalni dio bosanskohercegovačkog društva i demokratije.

Primijenimo li pravna stajališta Evropskog suda u pogledu Prijedloga zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, on se ne može ocijeniti drugačije nego nepreciznim i nepredvidivim da bi se smatrao zakonom u kvalitativnom smislu riječi, drugim riječima, nisu ispunjene pretpostavke legaliteta/zakonitosti i „nužnosti u demokratskom društvu“ da bi se predviđena ograničenja slobode udruživanja mogla smatrati dopuštenima u demokratskom društvu:

- Zabrana političkog djelovanja predstavlja suštinski zabranu djelatnostima od javnog interesa što će automatski ugasiti mnoge organizacije.

- Ne postoji legitimni cilj koji bi opravdano ograničio slobodu udruživanja, isključivo po kriteriju novčane pomoći iz inostranstva.

- Obavezivanje neprofitnih organizacija da na svojim materijalima objavljuju bilo kakvu oznaku koja objektivno predstavlja određeno stigmatizovanje može otežati, pa čak i onemogućiti saradnju tih organizacija s drugim subjektima u zemlji i normalno djelovanje.

- Pojam “strani agent” je vrlo kontroverzan, jer je dio retorike korištene u komunističko vrijeme i stigmatizuje nevladine organizacije, škodi njihovom ugledu i ozbiljno ugrožava njihove aktivnosti.

- Ne postoji opravdanje da se nad neprofitnim organizacijama koje se finansiraju iz stranih izvora provodi nadzor kvantitativno i kvalitativno drugačiji od onog koji se vrši nad drugim udruženjima građana.

___