Uticaj lažnih vijesti na glasače u SAD-u i očito loši mehanizmi procjene popularnosti kandidata glavne su teme glede medija koje su iznjedrili američki predsjednički izbori nakon 8. novembra. Mnoge je iznenadila pobjeda Donalda Trumpa, a smatra se da su lažne vijesti doprinijele takvom ishodu izbora.

Tako je Mark Zuckerberg, vlasnik i izvršni direktor Facebooka, već 13. novembra u Facebook statusu naglasio da su uposlenici i menadžeri te društvene mreže itekako svjesni pitanja koliki su uticaj lažne vijesti imale na same rezultate izbora, kao i da pored korisnika, veliku odgovornost za dijeljenje istih ima i sam Facebook.

Facebook je ovog ljeta dao otkaz timu kustosa koji su prethodno bili zaduženi da prate "najbitnije" vijesti, dok je algoritam samo sortirao linkove. Lažne vijesti i dezinformacije su se širile poput požara, te se Facebook našao usred nekoliko skandala i na udaru kritike. Sam Zuckerberg je priznao da je problem "kompleksan, kako tehnički, tako i filozofski", pritom izostavivši da je to također jedan od najvećih praktičnih, ali i etičkih problema online novinarstva danas.

Sama činjenica da se Facebook koristi kao agregator i izvor dnevnih vijesti daje određenu dozu skepse. Facebook očito nije medijska kuća, ali jeste profitabilan biznis, te je uređivanje takvog sadržaja itekako vođeno prije svega zakonitostima tržišta, a ne kodeksima novinarske etike. Ipak, 2016. je godina, i internet i njegovo korištenje će se po pravilu uvijek organski razvijati u skladu sa zahtjevima krajnjih korisnika, te je svejedno potrebno Facebook posmatrati kao bitan faktor u novinarstvu danas.

Upravo se iz Zuckerbergovog Facebook statusa vidi sva problematika izvora informacija koji pored tržišnih zakona također podliježe vlasničkoj filozofiji relativiziranja pojma istine u informaciji - sam Zuckerberg je tako rekao kako je "identificiranje 'istine' komplikovano", gdje je "istinu" sam stavio pod navodnike.

U novinarstvu, istinitost informacije se vrlo lako može kvantificirati i definisati bilo objektivnošću, koja zahtijeva više izvora, ili tačnošću, koja zahtijeva samo činjenice čiju je tačnost potvrdio određeni broj izvora. Novinarska istina je tako, ako je prava, uvijek bez navodnika. Komplikovanost o kojoj Zuckerberg govori s druge strane dolazi iz stvarnog problema trenutnog mehanizma za obilježavanje onih vijesti koje su lažne, gdje sami korisnici vrlo lako mogu proglasiti lažnom bilo koju vijest s kojom se ideološki ne slažu.

Mark Zuckerberg je objavio i prvi konkretan plan putem kojeg će Facebook izaći na kraj sa lažnim vijestima:

1. poboljšanje detekcije, koja će predstavljati automatski sistem koji bi trebao biti u stanju prepoznati priču koju će korisnici obilježiti kao lažnu;

2. pojednostavljenje sistema prijave lažnih vijesti, što bi trebalo ubrzati proces uklanjanja te vijesti;

3. sistem verificiranja informacija kroz druge kompanije;

4. upozorenje na samoj stranici, koje bi jasno označilo vijest kao lažnu;

5. poboljšanje kvalitete vezanih članaka,

6. borba protiv ekonomskog sistema zarađivanja na dezinformacijama;

7. direktan rad sa novinarima na razvoju boljih sistema provjere informacija.

Zuckerberg nije predstavio rokove za primjenu tih koraka, niti je obećao da će oni riješiti problem ili kako sam kaže "neke od ovih ideja će dobro funkcionisati, neke neće", ali jeste naglasio da je Facebook posvećen pronalaženju pravog rješenja u konačnici.

Ipak djeluje da Zuckerberg i njegov tim nisu svjesni činjenice da pravi problem informisanja putem Facebooka nije velika količina lažnih vijesti (po Zuckerbergu, radi se o manje od jedan posto ukupnih vijesti na Facebooku), već način na koji sam sistem funkcioniše. Sistem "najbitnijih" vijesti funkcioniše po principu praćenja kako na informaciju reaguju vaši prijatelji i prepoznavanja patterna vašeg ranijeg ponašanja sa sličnim linkovima i vijestima, gdje Facebookov algoritam koristi te vrijednosti da odredi koje informacije bi vama mogle biti od važnosti.

Sa programerske strane, to zvuči jako inteligentno, ali tu dolazi do skandala poput onog u kojem je jedna od najvažnijih vijesti bila lažna vijest o podršci pape Franje Donaldu Trumpu. Tako ukoliko je Facebook prepoznao da je korisnik osoba koju interesuju i Trump i papa Franjo, automatski bi mu pokazao tu vijest bez kvalitativne raspoznaje o samom sadržaju teksta. I to nije jedini problem.

Za razliku od ostalih medija, gdje se (osim ako ne posjećujete isključivo sajtove sa jednoobraznim političkim ili drugim sadržajem) morate suočiti sa vijestima iz politike ili društva u cjelini, na Facebooku će vam biti istaknut samo onaj sadržaj koji odgovara vašim stavovima i interesovanjima. Pritom je očito da je problem lažnih vijesti daleko manji od činjenice da jednostrano informisanje jednostavno nije informisanje, već – propaganda.

Drugi problem koji Facebook nije adresirao jeste taj da se, kao što je to slučaj sa ostalim medijima, jedan dio korisnika nezadovoljnih načinom na koji Facebook sortira prave vijesti od lažnih može okrenuti protiv samog Facebooka kao izvora informacija.

Kao što je to bio slučaj sa samim Donaldom Trumpom, koji nije prezao od toga da kritički, a nisko udari na svaki medij s čijom se uređivačkom politikom nije slagao, moguće je da će za rezultat Facebook stvoriti čitavu jednu armiju korisnika koji će ga diskreditirati na svakom koraku.

Čini se da svjedočimo kako stvaranju prve relativno sintetičke tj. mehaničke uređivačke politike, tako i prvom političkom profiliranju jedne društvene mreže, pogotovo ako se uzme u obzir slučaj Breibart.

Breibart News, desničarski informativni portal, je u toku izborne kampanje često objavljivao vijesti sa obmanjujućim naslovima i ispolitiziranim uglom informisanja, te napisane vrlo rasističkim i mizoginim tonom. Rezultat: Breibartove vijesti su redovno uklanjane iz sekcije najvažnijih vijesti, što im je samo diglo rejting među radikalnim desničarima, te je bivši izvršni direktor, Steve Bannon, dosegao takvu popularnost da ga je Trump već postavio kao svog glavnog stratega Bijele kuće za njegovog mandata.

I sam predsjednik SAD-a, Barack Obama, oglasio se povodom sve većeg negodovanja o problemu lažnih vijesti, upozorivši na "aktivno dezinformisanje" koje bi moglo ugroziti i samu demokratiju. Njegov komentar nas upravo dovodi do najvećeg problema ovakve selekcije vijesti: da li je demokratski unaprijed eliminisati lažne vijesti iz cirkulacije, ili je sama suština demokratije omogućiti svakom građaninu i građanki da sam donese sud o vrijednosti te informacije? Čini se da je Obama ovdje u krivu: po demokratskim principima, pristup svakoj informaciji bi morao uvijek i za svakog biti samo i jedino jednak, te postoji i određena klasna dimenzija, u kojoj je očito da su lažnim informacijama podložniji oni manje privilegovani, te se čini da bi se bolji rezultat, umjesto uklanjanja takvog sadržaja, mogao postići razvojem kritičke misli kod svih slojeva stanovništva.

Kako se moglo vidjeti na primjeru Brexita, ali i Trumpovog izbora za američkog predsjedništva, postoji korelacija između nižih, loše informisanih klasa i katastrofalno loših političkih odluka. Ukoliko je zaustavljanje lažnih vijesti pokušaj da se takvo što onemogući u budućnosti, umjesto pokušaja pronalaženja rješenja u edukaciji, može se posmatrati i kao cenzura, koja je dugoročno jako loša ideja.

Ipak, na kraju treba sagledati i ukupnu sliku: slučaj Facebook je prvi veliki primjer potencijalnog rješenja problema kvalitativne selekcije sadržaja i informacija na internetu, te će mnogima u struci biti interesantno pratiti sa kojim stepenom uspješnosti će Zuckerberg i ekipa izaći na kraj sa ovim problemom.

Vrlo je lako moguće da bi, ukoliko bude uspješan, sistem uklanjanja lažnih vijesti mogao biti implementiran kako na postojećim, tako i na svim budućim društvenim mrežama. Zato bi bilo dobro ukoliko bi Facebook, uz postojeće, adresirao i gorenavedene probleme.

Ostaje nam pitanje: da li želimo živjeti u svijetu u kojem su informacije koje svakodnevno primamo unaprijed odabrane isključivo za nas, te da li je život u takvom informacionom balonu, koliko god on ugodno djelovao, zaista informacijski, ali i životno vrijedniji od trenutnog sistema, u kojem je sam korisnik primoran da plijevi žito od kukolja?