Predizborni muk u gradiću Twin Peaks

Predizborni muk u gradiću Twin Peaks

Predizborni muk u gradiću Twin Peaks

Zašto su mnogi mediji na području TK predizbornoj kampanji pristupili bez posebnog entuzijazma.
 
Dvije najveće federalne stranke – SDA i SDP – su u predizbornu kampanju krenule iz Tuzlanskog kantona. U slučaju SDP-a izbora nije bilo puno, jer je „crvena Tuzla“ vjerovatno posljednje preostalo uporište stranke; SDA, koja je za mjesto početka kampanje izabrala „gradić Twin Peaks“ – Banovići - iznenadila je ipak mnoge. 
 
Sa bine u Banovićima smo mogli saznati da se radi o „najuspješnjem izbornom štabu u Bosni i Hercegovini“ pod palicom lokalnog moćnika i šefa Opštinskog odbora stranke Mirsada Kukića koji tu titulu opravdava izbornim rezultatima od 90 i kusur posto. Metode postizanja ovih uspjeha govornici nisu ispitivali, no svim Banovićanima su one manje-više poznate. Nijedan od predstavnika SDP-a ne može opstati u Banovićima zbog lične sigurnosti pa se oni uglavnom sele u obližnju Tuzlu. Pretučenih lidera drugih stranaka ima na desetine, a radna mjesta u lokalnom rudniku rezervisana su za politički podobne.
 
Banovići se reklamiraju
 
No, „najuspješnijeg izbornog štaba u Bosni i Hercegovini“ ne bi bilo bez krajne ravnodušnosti lokalnih medija prema takvom njegovom djelovanju. Informacije o primjerima nasilja nad banovićkim neistomišljenicima i kritičke analize poslovanje RMU Banovići lakše je naći u Sarajevu nego u Tuzli, dok se širom tuzlanskog kantona uglavnom promovišu njegovi (ponekad vrlo sumnjivi) uspjesi.
 
Kako to izgleda u praksi mogli smo vidjeti ovih dana tokom skupa SDA koji je u ponekim lokalnim medjima mutirao u svojevrsne „dane Banovića“, a to zahvaljujući dva strateški raspoređena događaja - „Danu opštine Banovići“ (10. septembar) i „Rudarijadi“ (13. septembar). Iako se u teoriji radi o „neizbornim“ aktivnostima, one su iskorištene u vrlo „izborne“ svrhe promocije Rudnika, njegovog rukovodstva, a, između redova, i u njemu vodeće stranke.
 
„Rudarijada“, na primjer, iako sportski događaj, predstavljena je u medijskim izvještajima bez gotovo ikakvog osvrta na sport. U prilogu RTV Slon je najviše prostora dobio direktor RMU Banovići Munever Čergić koji je isticao uspjehe Rudnika, prije svega nedavno na federalnom nivou dogovoren projekat izgradnje banovićke Termoelektrane. O kontroverzama koje je on je izazvao u stručnim krugovima ni riječi, o tome, pak, šta za narod znači nova Termoelektrana je Čergić rekao sljedeće: „Znači puno radnih mjesta, znači puno veći općinski budžet, znači puno više sretnijih ljudi sa daleko većim primanjima jer su to firme koje su profitabilne i koje dobro zarađuju. Narvno, i puniji budžeti i drugim institucijama na nivou kantona, općine i države BiH.“
 
 
Prema Čergiću, Termoelektrana treba da donese toliko sreće Banovićanima da se čak i sport stavio u njenu službu: „Učesnici ovogodišnje Rudarijade nosili su majice sa slikom buduće termoelektrane RMU „Banovići“ i samim tim dali podršku realizaciji projekta izgradnje. Izgradnjom termoelektrane, RMU „Banovići“ neće samo izvoziti na tone najkvalitetnijeg uglja nego i kilovat sate/kWh“. 
 
Informaciju o obilježavanju „Dana opštine“ je na sebi svojstven način prenijela, pak, kantonalna RTV TK: „Investicije koje su zacrtane kao kapitalne, a koje je predstavio načelnik Midhat Husić, nisu samo kapitalne za Banoviće. One su kapitalne za TK, Federaciju i državu Bosnu i Hercegovinu, kazao je premijer Umihanić prilikom obraćanja. Riječ je o projektima za izgradnju termoelektrane, cementare, kamenoloma i fabrike građevinske opreme koju očekuje blizu 22 hiljade građana Banovića, a za čiju izgradnju Općina i Rudnik mrkog uglja u Banovićima već traže strateške partnere.” Još jedanput, dakle, prilog izgleda kao reklamni spot krunskog termoenergetskog projekta SDA i SDP-a, bez da se iko upita kakvi su njegovi eventualni nedostaci.
 
Ovo ne iznenađuje s obzirom da je RTV TK finansirana isključivo iz kantonalnog budžeta, pa je, osim po vječitim finansijskim problemima, poznata i po naklonosti vladajućim garniturama. Zato je u maju, mjesec i po nakon dolaska na vlast Bahrije Umihanića, ona morala proći izvjesne kadrovske promjene. Dosadašnjeg kadrovika Stranke za BiH- Kemala Nurkovića, je na mjestu direktora zamijenila Edina Isaković. Iako se nova v.d. direktora našla na čelu RTV TK po preporuci SDP-a, idila koju je ova stranka postigla u kantonu sa SDA je dovela do situacije u kojoj je program televizije potpuno bezličan i sveden na promociju Vlade TK i skupštinske većine SDA- SDP koja, ipak, nikad nije eksplicitno imenovana. Očigledno je činjenica da se dvije stranke tako dobro slažu na kantonalnom nivou neugodna istina pa se je od očiju javnosti pokušava sakriti uz pomoć, između ostalih, i ovog emitera.
 
TK sam sebi nezanimljiv
 
Jer vladajućim strankama u kampanji nisu potrebni dogovori već antagonizmi. Upravo je zato SDP vješto iskoristila položaj svojih funkcionera u Banovićima, gdje je nedavno pretučen sin SDP- ovca Kadrije Modrića što je na uvodnoj konvenciji stranke u Tuzli spomenuo Bakir Hadžiomerović: „U Banovićima ljudi teško žive. Kucaju im na vrata u pola noći, zastrašuju ih... Moram ovo predivno veče i ovu predivnu atmosferu pokvariti viješću da je sinoć u Banovićima pretučen sin Kadrije Modrića. Tamo ima onaj njihov Senor Matanza, kojeg ćemo mi uhapsiti poslije 12. oktobra. Neće nas zaustaviti, ali im poručujem kako se i mi znamo tući, kako se i mi znamo šaketati i da to neće biti problem. Moramo pronaći te siledžije koje su pretukle sina Kadrije Modrića. Oni kad nas vide, mislim na te batinaše, najviše bi volili da nas nema.“
 
Zanimljivo je da su ove riječi, iako „lokalnog karaktera“, u tuzlanskim izvještajima sa konvencije prošle bez većeg odjeka, dok skoro pa nema portala iz Sarajeva koji ih nije prenio.
 
Razloga za to ima nekoliko, a vjerovatno je glavni činjenica da ako banovićki „Senor Matanza“ Mirsad Kukić bude uhapšen,  trebalo bi razotkriti po SDP neugodnu istinu o dogovoru oko Termoelektrana gdje se kao presudnno pokazalo njegovo novostečeno prijateljstvo s SDP- ovim stručnjakom za energiju Mirzom Kušljugićem. Jer, da budemo potpuno pošteni, moramo priznati da je Kukiću (nekad glavnom savezniku Sulejmana Tihića) veću glavobolju od SDP- a zadavao Bakir Izetbegović čiju je ruku nedavano morao iz određenih razloga „poljubiti“. Očigledno je, da je i u ovom slučaju temeljito izvještavanje palo kao žrtva ne „platformaške svađe“ već „platformaškog dogovora“.
 
U ovakvoj političkoj situaciji mnogi mediji na području TK kampanji su pristupili bez posebnog entuzijazma. Portal tuzlanski.ba, na primjer, prenosi samo informacije o najznačajnijim događajima kao što su bile konvencije u Banovićima i u Tuzli, dok popularne Tuzlarije imaju rubriku „Izbori 2014“ ali vrlo neredovno ažuriranu tako da posljednji članak u njoj datira od 12. septembra i najavljuje početak kampanje. Još jedan tuzlanski portal, Tuzlalive, je u potpunosti odustao od prenošenja informacija o toku kampanje i, barem za sada, nije informisao o nijednom od predizbornih događaja.
 
Iako se zvanične informacije, u nevelikom broju, još ponegdje i pojavljuju - nedostaje komentara i analiza. Jedini primjer kritičkog osvrta na skup u Banovićima – i to vrlo kratkog i nepotpunog - našao se na Vidi portalu, koji je primjetio prisutstvo rektora Univerziteta u Tuzli Envera Halilovića na konvenciji, gdje mu kao čelniku visokoškolske ustanove sigurno nije bilo mjesto. 
 
Dokazi koji ne dokazuju
 
Jedna od mana autorskih komentara tokom kampanje je opasnost svrstavanja medija na nečiju stranu, no – kako pokazuje primjer Bportala, koji se među ostalim medjima iz TK ističe po naklonosti SDA – stranačku boju moguće je dobiti i bez direktnog izražavanja svog mišljenja. Uprkos činjenici da se radi o tuzlanskom portalu, Bportal redovno prenosi, na primjer, saopštenja i informacije kantonalnog odbora SDA Sarajevo koje stranka inače objavljuje na svom zvaničnom sajtu, a Denis Zvidzdić, šef KO SDA Sarajevo, spada u najčešće pominjane političare u ovom mediju.
 
 
Zanimljivo je također da portal zadušno prenosi informacije o aktivnostima lokalne SDA, a isti takav tretman ne dobija od njega nijedna od ostalih tuzlanskih stranaka, s izuzetkom možda Regionalnog demokratskog saveza.
 
Na Bportalu se rijetko pojavljuju autorski tekstovi, pa je zato interesantna kompilacija informacija koju je pripremila redakcija a koja je uperena protiv Emira Suljagića. U članku „Lezi bijeli hljebe da te jedem: Emir Suljagić bio ministar 13, platu primao 25 mjeseci“ naći ćemo čitav niz sitnih novinarskih manipulacija.
 
Anoniman autor prvo tvrdi da „U infografici portala RadioSarajevo.ba Suljagić je lažno predstavio da nije podnio zahtjev za „bijeli hljeb“. Iz rješenja koje možete vidjeti uz ovu vijest, jasno se vidi da je podnio zahtjev i da mu je odobrena 12-mjesečna isplata naknade plate”, uprkos tome što Suljagić niti je autor infografike u kojoj je utvrđeno da nije podnio zahtjev, niti je uz članak na Bportalu priložen dokaz o postojanju tog zahtjeva. 
 
 
FOTO: Suljagićevo Rješenje objavljeno na Bportalu 
 
Također, Bportal prenosi informaciju Federalne televizije o tome da je Suljagić zarađivao „volontiranjem u Prvom martu” iako je sam Suljagić ovaj podatak demantovao i objavio je ugovor s Al-Jazeerom. Na kraju članka, da namjere Bportala budu posve jasne, naći ćemo snimak s odgovarajućom najavom: „Na Youtubeu smo pronašli video pod naslovom „Emir Suljagić: Ne smijemo lagati ovaj narod“, gdje DF-ov kandidat za člana Predsjedništva BiH govori kako se ne smije lagati narod, a kao što se moglo vidjeti, on ga je već slagao, i prije nego je i dobio šansu da uđe u zgradu Predsjedništva BiH.” 
 
Ovo je ipak jedan od rijetkih propagandnih poduhvata na koji možemo naići u tuzlanskim medjima i nije slučajno da je on iskorišten u borbi protiv kandidata za državnu funkciju, i to podjednako mrskog kantonalnim saveznicima SDA i SDP-u. Lokalnom outsideru  – Komunističkoj partiji koja je mjesta na svojim listama ustupila nekim ličnostima vezanim za februarske proteste i tuzlanski plenum – medijski prostor jednostavno je uskraćen a informacija o njegovom skupu u Tuzli pojavila se samo na portalu tuzlanski.ba.
 
 
 
Eventualne protivnike u TK „eliminiše“ se dakle tišinom, što je samo još jedan dokaz da je raspodjela moći u kantonu gotova stvar – u kojoj nema mjesta za previše predizbornog medijskog žara.