Finansiranje medija iz javnih budžeta, uz valjan zakon, ne mora nužno da bude loša odluka.

Objektivno novinarstvo u Bosni i Hercegovini suočava se sa mnogim izazovima. Jedan od njih jeste narastajući trend finansiranja medija iz sredstava javnih prihoda – u prevodu, općinskih, gradskih i kantonalnih budžeta. Takav trend ima negativne posljedice ne samo po reputaciju medijskih kuća nego i na samu objektivnost i pristrasnost medija koji, u utrci za sredstvima i o(p)stankom na medijskoj sceni, često moraju pogledati u drugu stranu kada je riječ o profesionalnom izvještavanju o radu onih od kojih su dobili finansijske subvencije. Pod posebnim pritiskom se nalaze male medijske kuće sa skromnim materijalno-tehničkim mogućnostima i ograničenim ljudskim resursima koje, u surovoj borbi sa većim medijima, nemaju priliku privući pažnju većih i moćnijih oglašivača.

U proteklih 5 godina općina/grad Tuzla je iz budžeta izdvojila 305.000 KM za dodjelu sredstava medijskim subjektima sa područja grada Tuzle. Praksa dodjele novčanih sredstava se pokazala uspješnom za gradsku vlast koja, prema neformalnim izvorima, nije (u većoj mjeri) predmet kritike u medijima nego opaske uglavnom dolaze iz komentara posjetilaca portala koji otvoreno pričaju o zataškavanju činjenica, spinovanju informacija i dezavuiranju javnosti u vezi sa pitanjima od javnog značaja. Iako urednici i vlasnici medija ne žele direktno priznati ikakav vid pritiska sa nivoa vlasti koji ih finansiraju opravdano je postaviti pitanje: da li se na (medijskom) tržištu može ostvariti značajan novčani priliv a da zauzvrat (mediji) ne moraju vratiti uslugu? Podsjetimo, istraživanje iz 2012. godine koje je obuhvatilo osam (tada) najposjećenijih lokalnih portala na području Tuzlanskog kantona pokazalo je da je njih pet apliciralo na grantove ili javne pozive za sufinansiranje rada medija a da je polovina i dobila sredstva. Tada su urednici i novinari priznali da je pritisaka na uređivačku politiku bilo (negdje više a negdje manje). Polovina portala je priznala da je bilo ponovljenih pritisaka u vezi sa objavljenim medijskim sadržajem dok su tri portala morali nekoliko puta ukloniti ili korigovati svoj sadržaj.

Ko kome koliko i zašto daje javni novac?

U 2016. godini grad Tuzla je podijelio ukupno 50.000 KM medijskim kućama na području grada Tuzle. Više od polovine sredstava su dobili mediji koji su i inače, protekle tri godine, dobivali javna sredstva. Prednjači RTV Slon sa 15.000 KM a potom dva portala – String d.o.o. Tuzlarije sa 7.000 KM i Tuzlanski.ba sa 9.000 KM. Iste tri medijske kuće su imale najznačajnije finansijske subvencije i u 2015. godini s tim da je RTV7 te godine bila druga najviše finansijski potpomognuta medijska kuća sa područja grada Tuzla. U 2015. godini su web portali dobili oko polovinu od ukupnog iznosa sredstava predviđenih javnim pozivom dok su 2016. godine od 50.000 KM web portali dobili više od 30.000 KM. To je indikator rasta značaja informativnih web portala koji i dominiraju kao izvori informiranja za građane Tuzle (ako ne po značaju i utjecaju onda definitivno po posjećenosti i aktuelnosti). Javni novac – legalno podijeljen iz budžeta grada Tuzle – informativnim portalima i drugim medijskim kućama predstavlja loš primjer prakse koja više nije čak ni novost u bosanskohercegovačkoj medijskoj realnosti. Ta se praksa – s pravom – u medijskim krugovima naziva legalizirana korupcija. Urednici, novinari i ostali zaposleni u medijskim kućama koji ostvare sredstva na taj način čak i ne smatraju da rade nešto loše; tako urednik jednog od portala (identitet poznat autoru) koji je dobio novac na javnom pozivu za dodjelu sredstava kaže kako „biti režimski medij danas nije sramota“ i da „tržište nikog ne pita i nema milosti pa su stoga sva sredstva dozvoljena“.

Kako riješiti problem?

Legalizovana korupcija u vidu javne podrške medijima kroz grantove, javne pozive i konkurse kojima svi nivoi vlasti žele “pomoći objektivno i profesionalno medijsko izvještavanje” veliki je problem u radu medija. Nivoi vlasti koji plate određenim medijima (legalno, kroz javni poziv/konkurs/grant) za “objektivno i profesionalno” izvještavanje imaju direktnu korist jer su (naravno, neformalno) kupili njihovu šutnju ili barem značajno otupili njihovu kritičku oštricu. Ako to stavimo u kontekst zajedno sa proliferacijom novih medija (portala u prvom redu) te veoma kompleksnom i turbulentnom medijskom situacijom definiranom insuficijentnim medijskim kapitalom (ali i specifičnostima bh. tržišta) teško je govoriti o nezavisnim medijima. Medij može zadržati nezavisnost (od utjecaja nivoa vlasti) na samom početku dok je nov, recentan i nekorumpiran. O neovisnosti medija i zdravoj medijskoj politici možemo govoriti uglavnom ako kapital odnosno sredstva za rad dolaze izvana (recimo Al Jazeera) gdje ne postoji potreba da se aplicira na grantove i javne pozive. Mnogi mediji nemaju takav način fungiranja i finansiranja i stoga polako ali mjerljivo tonemo u jednu vrstu medijskog mraka. Medijska promjena mora doći iznutra (iz medijskih kuća) i podrazumijeva postojanje kritične mase koja je spremna podnijeti žrtve kratkoročno da bi dugoročno mediji profitirali od ponovo aktuelizirane i reafirmirane uloge koju imaju u društvu uopšte. Svakako, javni novac može ostati vid finansiranja za medijske kuće što ne mora nužno biti loša odluka. Okvirni zakon o medijima ili kreiranje nove medijske politike bi mogao pomoći ukoliko bi zakon sadržavao odrednice koje će na veoma transparetan rad (kroz analizu nezavisnih posmatrača npr.) pratiti koliko su izvještavanje, kritička analiza i objektivnost rada u korelaciji sa finansiranjem sa nekog nivoa vlasti. Ukoliko bi mediji zadržali svoju objektivnost i njihov profesionalan rad ne bi bio ugrožen činjenicom (i imanentnim pritiscima) da su dobili sredstva sa nekog nivoa vlasti (u što moramo biti jako skeptični) model koji za sada funkcionira bi mogao imati budućnost u kojoj se medijima vjeruje iako su finansirani iz budžeta javnih prihoda.

Ovaj tekst je originalno objavljen u prvom izdanju specijalnog biltena Udruženja BH Novinari, koji se realizira u okviru projekta "Mediji i javni ugled", kao doprinos javnoj raspravi o temi transparentnosti medijskog vlasništva i zagovaranju donošenja zakona za unapređenje medijskog prostora i tržišta informacija u BiH. Elektronsku verziju biltena možete preuzeti ovdje.

Ovaj projekat finansira Evropska unija. Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost autora i Konzorcija koji čine Udruženje BH novinari, Vijeće za štampu i online medije u BiH, Mediacentar Sarajevo i NVO JaBiHEU i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije.