Procjene su da bude podignuto 100 do 200 tužbi za klevetu godišnje.

Zakoni o zaštiti od klevete u BiH – dva na entitetskom i jedan na nivou Brčko distrikta – usvojeni su prije više od 15 godina (od 2001. do 2003. godine), ali i dalje postoje neujednačenosti u njihovoj primjeni i sudskoj praksi, kao i slučajevi zloupotrebe. Veliki broj tužbi – prema procjenama Udruženja BH novinari 100 godišnje, a nekad i više od 200 – opterećuje bh. novinarstvo i utiče na slobodu izražavanja.

Borka Rudić, generalni sekretar Udruženja BH novinari, kaže da najveći broj tužbi podnose javne ličnosti, političari i visoki dužnosnici, a karakteristično je i da veliki broj tužbi podnose iste osobe. Prema riječima medijskog eksperta Mehmeda Halilovića, tačan broj o odbačenim i povučenim tužbama, o vođenim  i okončanim sudskim postupcima nije dostupan, jer se ne vode posebne evidencije postupaka za zaštitu od klevete, što onemogućava detaljniju analizu.

Zakoni o zaštiti od klevete okupio je novinare, advokate, sudije i medijske eksperte na seminaru Sloboda izražavanja i etički standardi, slobodno i odgovorno novinarstvo i dobra sprovedba pravosuđa, kojeg su organizirali Vijeće Evrope i Udruženje BH novinari na Trebeviću 10. i 11. februara.  

Halilović je podsjetio da su zakoni o zaštiti od klevete, kojima je kleveta potpuno dekriminalizirana, uspostavili balans između medijskih sloboda i zaštite privatnosti, dali garanciju novinarima da koriste informacije zaštićenih izvora i onemogućili vlastima i javnim ustanovama da podnose tužbe. Naglasio je da ti zakoni pravo na slobodu izražavanja štite i po sadržaju i formi, što se odnosi i na sadržaje koji mogu uvrijediti, ogorčiti, i šokirati, te da sudovi trebaju prihvatiti i prokovativni jezik. Sudovi često ne uzimaju u obzir sve okolnosti, te ne prave razliku između vrijednosnog suda i činjenica, što je jedan od najvećih nedostataka domaće sudske prakse.

Tokom seminara se razgovaralo o spornim članovima u zakonima o privremenoj sudskoj mjeri zabrane prenošenja ili iznošenja i izražavanja neistinitih činjenica, o problematičnim medicinskim vještačenjima koja se često vrše po principu copy paste, te su analizirani pojedini slučajevi, među kojima i oni koji se tiču komentara na Facebook stranicama i web-portalima. Najveću debatu izazvalo je pitanje odgovornosti za klevetu prilikom navođenja drugih citiranih osoba, kao u slučaju intervjua, kao i iznošenje mišljenja i činjenica u formi komentara. Advokatica i međunarodna ekspertica za pitanje klevete, Vesna Alaburić, naglasila je da je novinar dužan iscrpiti sve načine provjere informacija, te u slučaju intervjua koji se naknadno objavi, tj. ne emituje se uživo, a koji može da šteti nečijem ugledu, novinar bi također trebao uzeti stajalište s druge strane, kako bi provjerio informacije. Naglasila je i da novinari trebaju biti svjesni da ukoliko u komentaru iznose činjenične tvrdnje na osnovu kojih izvode svoj komentar, da su odgovori za tačnost iznesenih činjenica.

Pozitivna iskustva u bh. sudskoj praksi su presude koje se pozivaju na Član 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o čemu je govorila sutkinja Općinskog suda u Sarajevu, Sanela Gorušanović Butigan. Ona je naglasila elemente koji su bitni za sudske postupke kao što su interes javnosti, utvrđivanje činjenica i dobre namjere, ali da novinari često dolaze nespremni na ročišta i da sudovi često ne mogu utvrditi dobru namjeru u medijskim sadržajima.

Drugi pozitivan pomak su i niže naknade od štete u odnosu na prve godine kada su zakoni doneseni i danas iznose od 500 do 10.000 KM, iako, kako je rekla Rudić, zahtjevi nekad znaju biti i milionski. Sud prema zakonima mora uzeti u obzir činjenicu da li bi iznos dodijeljene štete mogao dovesti do velikih materijalnih poteškoća, ipak to nije poštovano u pojedinim presudama, te je dovelo do finansijskog kraha magazina Slobodna Bosna, koji je pod tim pritiscima prestao izlaziti 2015. godine.