Pandemija je donijela poplavu dezinformacija, a njihov uticaj je bio razarajući.

foto: Facebook/SEE Check

Pandemija koronavirusa je donijela poplavu dezinformacija o jednoj temi, dezinformacije su se objavljivale konstantno i intenzivno, a uticaj na ljude je bio razarajući, ocjenjuju iz fact-checking platformi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.

Tijana Cvjetićanin, koordinatorica istraživanja u Udruženju „Zašto ne“ i članica uredničkog kolegija portala Raskrinkavanje.ba, kazala nam je kako u brizi za klikove, umjesto za sadržajem vijesti koju plasiraju, prednjače anonimni portali. Takvim portalima je, kaže, najvažnije da imaju „skandalozne ili šokantne priče“ koje će privući šire narodne mase.

„Pandemija je do sada ubjedljivo najveći dezinformacijski događaj. Još i prije nego je virus bio otkriven u našoj i u zemljama regiona krenule su informacije o tome kako je zabilježen prvi slučaj, a sve s ciljem klikanja na te tekstove, što je izazivalo i paniku kod građana. Kako su stvari postajale ozbiljnije i kako nam se pandemija sve više približavala, tako su se i ti dezinformacijski narativi razvijali, pa smo se našli u zabrinjavajućem stanju u kojem jako veliki broj ljudi misli kako je sve to bilo izmišljeno, da ne postoji ni virus ni pandemija, da se radi o globalnoj zavjeri u kojoj učestvuju svi. To je jedan narativ koji gradi paralelnu stvarnost i zastrašujuće je kako se to brzo to sve širilo. Najzaslužnije za to su društvene mreže, a dio odgovornosti spada i na medije koji su objavljivali sadržaje sa sagovornicima koji su također razmišljanja o tome da je to sve izmišljeno“, istakla je Cvjetićanin.

Izmišljanje sadržaja zarad klikova i zarade

Pojavom velikog broja portala, od kojih se za mnoge ne zna ni ko je vlasnik, niti ko ih uređuje, postalo je važnije objaviti što više vijesti, staviti što skandalozniji naslov koji će privući pažnju većeg broja čitalaca, nego provjeriti da li je informacija koju plasiramo u javnost tačna.

Pri tome se vrlo malo ili nikako pazi na to kakve posljedice može izazvati objavljivanje takvih dezinformacija, jer se gleda samo da na tom tekstu bude što više klikova i posjeta, čime je portal svoj cilj obavio – ima posjećenost, klikove, a onda dolaze i klijenti koji će platiti reklamu želeći da je vidi veliki broj ljudi koji taj portal posjećuju.

„Što se tiče nekih stvarnih medija, onih ozbiljnijih, oni imaju već neke druge motive za objavljivanje dezinformacija. Naprimjer, imate medije koji su politizovani, naklonjeni nekim političkim strankama i oni će objavljivati najviše dezinformacija koje odgovaraju tom nekom stranačkom propagandnom narativu. Imate i medija koji to rade zbog čitanosti, to je ta neka tabloidna verzija dezinformisanja, ali imate i medija koji nemaju dovoljno kapaciteta za proizvodnju kvalitetnog sadržaja pa se onda okreću copy-paste novinarstvu. Tu onda dolazi do prenošenja dezinformacija koje je neko drugi kreirao“, kaže Cvjetićanin.

Društvene mreže poput Facebooka i YouTubea ključne su platforme putem kojih se dešava masovno i „vrlo maligno dezinformisanje“. Najbolja zaštita od dezinformacija je, kaže Cvjetićanin, medijska pismenost.

„Ako znate da razlučite kvalitetnu informaciju od one koja je sumnjiva, ako znate da prepoznate šta je stvarno i legitimno naučno istraživanje i izvor, a šta špekulacija ili manipulacija, to je nešto što vam u startu daje putokaze za navigiranje za taj jedan splet informacija na internetu, pogotovo u situacijama kao što je pandemija, koja je nova čak i ljudima koji su medicinski profesionalci, jer ni oni često nisu sigurni u neke stvari, a kamoli ostali ljudi koji ne znaju ništa o tome. Nekad je teško i kada imate osobu iz medicinske struke koja izađe u javnost i kaže 'ja mislim da ovo sve nije istina'. Dakle, nema tu nekog recepta. Kritičko razmišljanje i sposobnost da se razlikuje kvalitetan i kredibilan izvor je ključna stvar koju svako od nas može da koristi kao lični štit od dezinformacija“, dodaje Cvjetićanin.

Ono što daje slobodu anonimnim portalima da objavljuju brojne dezinformacije jeste nepostojanje organa koji bi ih natjerao da preuzmu odgovornost za takve postupke, te da plate kaznu za širenje dezinformacija, jer na internetu nema zakonske odgovornosti za one koji su anonimni, bilo da je riječ o pojedincu ili portalu.

„Za dezinformaciju kao takvu nema zakonskog osnova da se podnese tužba. Postoji kodeks za štampu i online medije, ali oni nemaju nikakav mehanizam da prisile bilo koga da ih poštuju, to je odluka koju mediji sami donose, ali sankcija nema. Veliko je pitanje i šta bi značilo uvesti sankcije, kako bi se to moglo izvesti, a da se ne tretira kao gušenje slobode govora. To je teška granica za povući, između zaštite opšteg dobra i javne sigurnosti, i slobode izražavanja, mišljenja i govora. Tu bi najveću ulogu trebale da imaju platforme koje omogućavaju distribuciju takvih sadržaja, a koje to rade malo ili nimalo. Pandemija je donekle izuzetak jer su počeli da se uklanjaju sadržaji kao što su ti da ne postoji virus, da je to 5G mreža, da ne moramo da se štititmo... Znači nešto što je otvorena laž i što potiče ljude na riskantna ponašanja, to je počelo da se uklanja, ali to je kap u moru“, kaže Cvjetićanin.

Regionalna mreža organizacija protiv dezinformacija

Kada poredimo BiH i zemlje regiona, istraživanja su pokazala kako prema broju dezinformacija iz oblasti politike prednjači Srbija gdje se proizvodi nevjerovatan broj teorija zavjere, netačnih vijesti i raznih oblika propagande koje se onda šire po regionu, prvenstveno po BiH.

Vesna Radojević, urednica portala Raskrikavanje.rs, za Media.ba kaže kako su u Srbiji najpopularnije vijesti na početku pandemije bile u vezi sa liječenjem i preveniranjem koronavirusa, te da su se ubrzo počele nizati vijesti o djelotvornosti bijelog luka, ispijanju tople vode i slično.

„Bilo je tu i opasnih lažnih vesti, poput onih da će ispijanje varikine da vam pomogne. Zbog toga je u svetu zabilježen veliki broj ljudi koji su se otrovali. Mi uvek imamo nekoliko saveta za čitaoce, a to je da je važno da traže izvore u vesti za tvrdnje koje čitaju, da proveravaju ako imaju vremena. Da ne poveruju i ne dele na prvu loptu vesti koje u njima izazivaju neke posebne emocije, jer sa takvim vestima nešto po pravilu nije u redu. Bilo je dosta ljudi koji su želeli da zarade na klikovima, a za to je pandemija, kao zdravstveni problem, bila idealna“, kaže Radojević i dodaje kako je regionalna mreža SEE Check pokazala da se mnogo istih lažnih vijesti objavljuje u regionu.

Kada su u pitanju vijesti o lijekovima i teorijama zavjera, kaže, one su stizale u Srbiju iz svijeta sa oko mjesec i po zakašnjenja, naročito cirkularne poruke preko aplikacija.

I u Hrvatskoj u širenju dezinformacija sudjeluju anonimne internetske stranice, na kojima se ne može naći impressum, niti su tekstovi potpisani imenom autora. Petar Vidov, glavni urednik Faktografa iz Hrvatske, kaže kako se dezinformacije mogu naći i u ozbiljnijim hrvatskim medijima, ali kako je to najčešće rezultat nepažnje i nebrige za tačnost objavljene informacije.

„Najpopularnije su dezinformacije vezane za pandemiju novog koronavirusa, bilo da se radi o lažnim lijekovima, zavjerama prema kojima je virus umjetno stvoren ili agresivnoj propagandi protiv cjepiva koju na društvenim mrežama intenzivno vodi antivakserska zajednica. Najbolja zaštita od dezinformacija je provjeravati informacije prije nego što u njih povjerujete. Sve informacije koje kruže internetom poželjno je tretirati kao netačne dok se ne dokaže suprotno“, kaže Vidov.

Saradnja sa drugim medijima, kažu naši sagovornici, uglavnom je dobra, ali je bilo i onih koji su se ljutili kada neki od portala mreže SEE Check objavi da je vijest koja je objavljena ustvari netačna, ali dešavalo im se i da dobijaju prijetnje kada pokušaju dobiti komentar od vlasnika ili urednika nekog medija.

„Proizvođači dezinformacija povremeno nam prijete sudskim tužbama, ali do sada još nismo tuženi. Takve prijetnje nas ne uznemiravaju naročito. Puno su alarmantnije prijetnje smrću i fizičkim nasiljem koje redakcija Faktografa prima gotovo svakodnevno, posebno otkad smo postali partneri u Facebookovom Third Party Fact-Checking programu. U sklopu ovog programa Faktograf označava dezinformirajući sadržaj na Facebooku kao činjenično netačan, nakon čega Facebook takvom sadržaju smanjuje doseg. Za vrijeme pandemije koronavirusa, Facebook je počeo sa svoje mreže i uklanjati sadržaj koji bi mogao biti štetan po ljudsko zdravlje. Iako Faktograf nije uključen u brisanje sadržaja s društvenih mreža, mnogi korisnici Facebooka uvjereni su da Faktograf nad njima vrši cenzuru, zbog čega je povećan i broj prijetnji koje primamo“, kaže Vidov.