Reizdanje knjige američkog novinara na bosanskom jeziku - „Ljubi bližnjeg svog: Priča o ratu“

foto: Mediacentar

Bosnu i Hercegovinu (BiH) je drugi put nakon rata posjetio Peter Maass. Ovaj američki novinar, koji je pokrivao rat u BiH od 1992.-1993., sinoć je održao promociju drugog izdanja svoje knjige „Ljubi bližnjeg svog: Priča o ratu“ prevedene na bosanski jezik. 

Prvi put je bio u BiH nakon 1998., kada je predstavljeno prvo izdanje knjige koju je na bosanski jezik prevela Senada Kreso.

„Ovo mi je tek drugi put nakon rata da dođem u Bosnu, ali Bosna me ne napušta. I dalje ostajem veoma uključen na druge načine“, rekao je sinoć Peter Maass. 

Promocija knjige je održana u bašti Buybooka u sklopu Međunarodnog festivala književnosti Bookstan koji je počeo jučer, a razgovor je moderirala francuska novinarka i autorica Florence Hartmann.

Licemjerje stranih sila

Knjigu o ratu u BiH je napisao iz razloga što se novinarska priča nakon što se objavi zaboravi nakon 24 sata, kaže Mass.

„Jedan od razloga zašto sam sjeo da napišem ovu knjigu je taj što sam napisao sve ove članke iz BiH. Bili su kao razglednice. Jedan dan iz jednog grada na jednu temu, drugi dan iz drugog grada na drugu temu, a sve to na bezličan način da nisam prenio svoje zaključke o onome što sam vidio“, rekao je.

Pisanje ove knjige omogućilo mu je, kako je istakao, da piše lično, svojim glasom, da koristi riječ 'ja'. „Omogućilo mi je da stvorim narativ umjesto da imam samo ove nepovezane depeše sa različitih mjesta i različitih vremena“, istakao je.

Na promociji knjige govorio je i o stvarima koje su ga šokirale kada je tek došao u BiH da izvještava. Prvi šok je bio kada je u Splitu vidio izbjeglice, a drugi kada je išao u sjevernu BiH i posjetio ​​koncentracione logore u Prijedoru.

U pamćenju mu je ostala žena koja je imala čizme na nogama iako je vani bilo toplo. Na njegovo pitanje zašto nosi čizme, žena mu je odgovorila da je svoj dom napustila kada je bio snijeg i da ih od tad nosi.

„Samo taj mali detalj koji sam spomenuo u knjizi dočarao mi je patnju koja je već počela, a koja je bila u toku i u koju sam tek počeo da ulazim i to je početak knjige“, ispričao je.

Najšokantnije je, kako je dodao, licemjerje njegove i drugih vlada kada je u pitanju pravično sprovođenje zakona o ljudskim pravima.

„Imate zemlje koje imaju koristi od zaštite ljudskih prava kada su neke napadnute, a za druge ne. Pretpostavljam da je to nešto na što bih se trebao početi navikavati, ali i dalje smatram da je to zapanjujuće frustrirajuće, posebno gledajući to ovih dana sa onim što se dešava u Izraelu i Gazi“, rekao je, između ostalog.

Kaže da bi s obzirom na to da ima 64 godine trebao znati bolje nego da bude šokiran ili iznenađen ponašanjem velikih sila.

„Trebao bih znati bolje, pošto sam izvještavao o ovim ratovima, pošto sam pokrivao Bosnu, da se ne čudim cinizmu, vrsti nejednakog tretmana koje velike sile, vlade, daju jednoj ili drugoj strani, u zavisnosti od sopstvenih interesa, bez da imaju na umu interese ljudskih bića. I tako kada se dogodio rat, kada se dogodila invazija na Ukrajinu, bilo mi je drago što su SAD podržale Ukrajinu i što su Amerikanci podržali Ukrajinu“, kaže.

I onda sa dešavanjima u Izraelu i Palestini vidi kako „plemeniti principi o kojima je njegova vlada plemenito govorila”, a koje je i sam, kako je naglasio, podržavao, da tih principa nema kada je druga zemlja u pitanju, odnosno kada je, kako je naveo, američki saveznik odgovoran za činjenje zločina. 

Članci o Peteru Handkeu i intervju sa Miloševićem

Mass je napisao seriju članaka za Intercept o Peteru Handkeu, koji je 2019. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Razotkrio je, kako je rekao, Handkeovo poricanje genocida u Srebrenici i negiranje zločina u BiH.

„Ovaj čovjek negira ratne zločine koji su se desili, genocid koji se dogodio, omalovažava to u svojoj literaturi i daješ mu Nobelovu nagradu za književnost. I tako sam počeo pisati priče o tome“, dodao je.

Kako je ispričao, nakon što je počeo objavljivati priče i razotkrivati Handkea, otišao je u Štokholm i na konferenciji za novinare, koja se održala dan prije nego što je Handke dobio nagradu, postavio mu pitanje: „Zašto si u svojim knjigama napisao da se ratni zločini nisu desili kada su međunarodni krivični tribunali utvrdili da su se ti zločini desili?“.

Odgovor Handkea je bio da su, kako je kazao Maass, njegove priče koje je objavio na Interceptu „kaligrafija s*anja“.

Kaže da ga je Švedska akademija poznavala i da ga nisu željeli tamo, ali su ga, kako je naglasio, morali pustiti unutra. Pitanje Handkeu je uspio postaviti jer mu je novinar koji je sjedio pored njega, i koji je znao da je pisao članke o njemu, dao mikrofon.

Njegov intervju sa Slobodanom Miloševićem se također nalazi u knjizi a publici u bašti Buybooka ispričao je anegdotu sa tog intervjua. 

„U proljeće 1993. kad sam bio u Beogradu, jedno popodne sam dobio poziv iz Miloševićeve kancelarije za medije odakle mi je rečeno da će me sutra primiti predsjednik. Bio sam šokiran i cijeli dan se nisam javljao na telefonske pozive, sve dok nisam otišao u njegovu kancelariju, da me ne bi nazvali i rekli da je intervju otkazan“, prisjetio se.

Kada je ušao u kancelariju Miloševića, zapanjilo ga je to što nije bilo sigurnosnih provjera kako to obično biva kada se rade intervjui sa predsjednicima i premijerima država, kao i to da niko drugi nije bio u kancelariji osim njih dvojice.

Razgovarali su oko sat vremena, a Milošević se, kako je rekao Maass, pretvarao da je žrtva, da je protiv rata. „Sve laži naravno“, rekao je Maass.

U jednom trenutku morao je da okrene kasetu na svom diktafonu, ali, po prvi put u životu to nije mogao učiniti. Milošević ga je ponudio cigarom, te mu uzeo diktafon i izvadio i okrenuo kasetu, želeći iskoristiti tu situaciju u svoju korist. Kaže da je tu noć napisao priču za Washington Post a da je dan nakon toga priča bila zaboravljena. 

Nakon rata u BiH, Maass je nastavio pokrivati ratove te je išao u Afganistan i Irak, ali nikada nije uživao u tome, u ratnom izvještavanju. 

U publici su bili prisutni ljudi koje je nazvao prijateljima a koji su radili tokom rata sa njim, kao i žena, koja je u vrijeme rata bila djevojčica, i kojoj je, kada je došao u njen dom da uradi priču o Božiću, donio voće. Tu priču je, između ostalih o BiH, stalno pričao svojoj kćerci pred spavanje.

Za knjigu „Ljubi bližnjeg svoga” (Love Thy Neighbor: A Story of War) na engleskom jeziku, koju je objavio 1996., Maass je dobio nagradu za knjigu godine Los Angeles Timesa i nagradu Overseas Press Club.

___