RTRS je još jednom potvrdio da ne postoje granice u kršenju profesionalnih i etičkih normi u njihovom izvještavanju.

foto: Pixabay / Ilustracija

Informativni program Radio televizije Republike Srpske (RTRS), javnog servisa tog bosanskohercegovačkog entiteta, po ko zna koji put potvrdio je da ne postoje granice u kršenju profesionalnih i etičkih normi u njihovom izvještavanju.

Posljednji u nizu, prilog o Bošnjacima kupcima stanova u Istočnom Sarajevu, emitiran je u političkom magazinu „Pečat“. Urednica „Pečata“, ujedno i urednica Informativnog programa, Nada Veletić i novinar Gvozden Šarac bez trunke zazora sačinili su izvještaj na trasi iste one propagande, zasnovane na etničkoj netrpeljivosti, kojoj smo na Srpskoj TV svjedočili ratnih godina.

„Okupacija Istočnog Sarajeva“ iz vizure Šarca i pomno biranih sugovornika, prebrojavanje po godinama koliko je Bošnjaka kupilo stanove u tom gradu, jasno crtanje ne samo međuentitetske linije razgraničenja nego i one etničke, na noge su digli bosanskohercegovačku javnost. Istu onu javnost koja se, nažalost, već godinama do te mjere navikla na kršenje profesionalnih standarda u radu RTRS-a da su ozbiljne reakcije na rad javnog servisa entiteta Republika Srpska gotovo pa izostale.

Psiholog i kolumnista Srđan Puhalo u gorkoj satiri, referirajući se na način na koji su se vlasti bosanskih Srba odnosile prema nesrpskom stanovništvu tokom rata, preporučuje da „stanovnici Istočnog Sarajeva zahtijevaju da Bošnjaci, Hrvati u Istočnom Sarajevu na balkone postave bijele čaršafe kao znak lojalnosti Republici Srpskoj; da Bošnjaci i Hrvati nose bijele trake na rukavima kada šetaju, trče ili obavljaju bilo kakvu aktivnost u Istočnom Sarajevu... da Bošnjaci i Hrvati, kada krenu iz Istočnog u Sarajevo, mogu ponijeti samo 300 KM u kešu i potpišu pristanak da stan pripada Republici Srpskoj“.

'RTRS posegnuo za šovinizmom najgore vrste i otvorenim huškanjem'

Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH Dragan Mioković, uz osudu priloga, naveo je da se Radio televizija Republike Srpske „nikada nije suočila s vlastitim mračnim naslijeđem iz vremena Riste Đoge, ali ga je […] možda i nadmašila“.

„Emitovanjem priloga koji proizvodi strah od Bošnjaka, koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu, RTRS je posegnuo za šovinizmom najgore vrste i otvorenim huškanjem“, podvukao je Mioković.

„Sramni prilog nije samo stav autora i Javnog RTV servisa Republike Srpske“, ocijenila je u svom statusu na društvenim mrežama Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH. Prema njenim riječima, to je „javni pečat politike huškanja protiv Bošnjaka, njihove dehumanizacije i širenja međunacionalne mržnje nakon izostanka reakcije pravosudnih institucija, između ostalog, i na predizborni govor mržnje Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu“.

„Podsjećam da je tada reagovala Centralna izborna komisija kaznivši SNSD najvišom zakonom određenom novčanom kaznom. To, naravno, nije dovoljno, kao što neće biti dovoljno ako RAK kazni RTRS“, naglasila je Jurišić.

Njeno mišljenje, mada nenamjerno, potvrđuje i Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i funkcioner SNSD-a kao jedan od sugovornika iz spornog priloga, koji je istakao da „prije svega, mora jasno naglasiti da u onome što je rečeno u prilogu RTRS-a, kao ni u razmišljanjima ljudi koji su u njemu govorili, nema šovinizma“.

RAK se rijetko po službenoj dužnosti bavio RTRS-om

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) je potvrdila je da će po službenoj dužnosti postupiti u skladu s Pravilnikom o postupku rješavanja povreda uslova dozvole i propisa RAK-a, te ispitati navode u vezi s prilogom emitovanim u emisiji RTRS-a „Pečat“.

Bez namjere da prejudiciramo odluku RAK-a, treba podsjetiti da se regulator, posebno od kada je na njegovo čelo došao Draško Milinović, rijetko po službenoj dužnosti, iako im je to obaveza, bavio programskim sadržajem RTRS-a.

To ne treba čuditi jer je Milinović 2020. godine imenovan za direktora RAK-a s pozicije direktora RTRS-a. U vrijeme njegovog mandata, RTRS je kontinuirano kršio kodekse Zakona o javnim emiterima o čemu svjedoče i brojni prigovori upućeni od pojedinaca, opozicionih političkih stranaka u entitetu Republika Srpska i nevladinih organizacija upućenih RAK-u.

Na kršenje standarda profesionalnog izvještavanja, korištenja jezika mržnje, izazivanja vjerske i nacionalne netrpeljivosti, uskraćivanja mogućnosti opoziciji u entitetu Republika Srpska na jednak tretman u informativnom programu upozoravao je kroz monitoring Dnevnika 2 i portal Analiziraj. Monitoring su u tom periodu, za svoje potrebe, provodile i Srpska demokratska stranka (SDS) i Partija demokratskog progresa (PDP).

U konačnici, i Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 2017. godine RAK-u je naložio da, po službenoj dužnosti, mjesec dana provodi monitoring Dnevnika 2 RTRS-a koji je ukazao na niz propusta u izvještavanju i uskraćivanje prostora opoziciji u tom bh. entitetu.

Agencija je u periodu mart 2017. – april 2018. godine, zbog kršenja pravičnosti i nepristranosti definiranih u Kodeksu o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, RTRS-u izrekla novčane kazne u visini od 67.000 konvertibilnih maraka. RAK je 2019. godine kaznio RTRS sa 12.000 konvertibilnih maraka zbog priloga o događajima iz 1995. godine na tuzlanskoj Kapiji.

I to su samo neke od izrečenih kazni do 2020. godine.

RTRS već niz godina nije, osim u nazivu, javni servis svih građana od kojih uredno naplaćuje RTV taksu i pri tome nezakonito uskraćuje isplate koje je po zakonu dužan BHRT-u.

Nedovoljna medijska i informacijska pismenost građana

No, kao što je problem uređivačka politika ovog javnog servisa, koja je postala glasnogovornik vlasti u entitetu Republika Srpska, ali prije svega SNSD-a i čelnika te stranke Milorada Dodika, pa i odnos RAK-a, problem su i sadržaji koje dio medija kreira i nudi javnosti kao i nedovoljna medijska i informacijska pismenost građana.

U kontinuiranoj utrci za što više pregleda na portalima i što većom gledanošću / slušanošću svjedočimo sve većem broju nepotpunih ili netačnih informacija koje se plasiraju u javnosti. Za posljedicu to ima eroziju moralnih i etičkih vrijednosti, česte populističke i nacionalističke narative.

Malo ko se pita ko je autor vijesti, koji su izvori korišteni, ko je vlasnik medija. Kada se tome doda da je dio medijske scene otvoreno naklonjen određenim političkim opcijama, istinita informacija postaje kolateralna žrtva.

Bosna i Hercegovina je zbog svoje ratne prošlosti plodno tlo za medijske manipulacije upravo radi snažnog utjecaja politike. Političari su često glavni izvor dezinformacija, te je stoga neophodno javno ukazivanje na lažne i manipulativne izjave i govore mržnje.

Ratna dešavanja, ali i sve njihove posljedice, u javnosti se često plasiraju kroz „istine“ upravo onako kako ih tumače političke elite. Kada se tome doda i činjenica da novinari često ne propituju iznesene stavove i tvrdnje političara, ne samo o političkim nego i ekonomskim, socijalnim i ekološkim otvorenim pitanjima, niti traže pojašnjenja ili izvore na kojima političari to temelje, građani primaju kao neupitnu istinu sve što im se predoči.

'Isključi TV, otvori oči'

Jedan od dugogodišnjih urednika Radio Slobodne Evrope Nenad Pejić napisao je knjigu Isključi TV, otvori oči s jasnom poruku da sve što je na televiziji, u novinama, na portalima nije nužno i istina.

No, da bi se „progledalo“ potreban je angažman cjelokupnog društva. Od fakulteta koji obrazuju buduće novinare i obaveze da ih nauče kritičkom promišljanju društva, ali i da se čvrsto, u svom radu, drže profesionalnih standarda. Alibiji da se kodeksi gaze zbog plate i radnog mjesta društvo u cjelini samo uvlače u blato i mrak.

Na medijsku i informacijsku pismenost može utjecati i civilno društvo otvarajući javne debate i edukativne radionice na kojima bi se razgovaralo o medijskim sadržajima, te upoznalo građane kako prepoznati lažne vijesti.

To su samo neki od mehanizama kojima bi se poboljšala medijska i informacijska pismenost. Borba protiv manipulacija, govora mržnje, selektivnog izvještavanja nije cenzura već zahtjev za dokazima, razlikovanje činjenica od stavova, kultura argumentirane rasprave.

Kada su pitanju elektronski mediji nedvojbena je i depolitizacija i nezavisnost RAK-a, ali protiv medijskih manipulacija ne može se boriti samo zakonima ili tehnologijom, već edukacijom građana koji moraju znati postaviti pitanja, tražiti odgovore i razumjeti kontekst.

Bez toga, iako je najjednostavnije ne gledati, ne slušati ili ne čitati određen medij, posljedice koje će manipulacije, govor mržnje, širenje netrpeljivosti prema bilo kojoj društvenoj grupi izazivati, zapravo će biti povod novih strahova i nerazumijevanja.

Samo medijski pismeni građani neće biti slijepi konzumenti informacija i navijači pred ekranima TV-a, telefona i kompjutera, već objektivni posmatrači koji postavljaju pitanja i traže odgovore.

___