Šta je 30.000 maraka za Žepče?

foto: rtvhb/screenshot

Srednjobosanska opština sa oko 30.000 stanovnika, pored lokalnog javnog Radija Žepče, i simbolične podrške privatnom žepačkom radiju i portalu, trebalo bi da finansira i Radioteleviziju Herceg-Bosne. U Žepču je krajem novembra usvojen nacrt budžeta za 2020. godinu u kojem nije jasno precizirano finansiranje RTV HB, ali je prema nedavnoj odluci Opštinskog vijeća utvrđeno da će se za taj medij iz budžeta izdvajati 30.000 maraka godišnje.

Nekoliko dana prije usvajanja odluke oko pedesetak građana je učestvovalo u protestnoj šetnji u Žepču sa porukom na transparentu: „Nećete!!! Finansirati privatnu RTV ‘Herceg-Bosne’ novcem građana.”

Na tom protestnom okupljanju govorio je vijećnik SDP BiH Elvis Botić koji je bio najglasniji protivnik usvajanja odluke i koji će iste stavove iznijeti i nekoliko dana kasnije poslije sjednice Općinskog vijeća koje je prihvatilo da finansira rad RTV HB. Iako je bilo neslaganja sa SDA oko stavljanja odluke na dnevni red Opštinskog vijeća, u jednom se te dvije većinski bošnjačke stranke slažu a to je da novi kanal na hrvatskom jeziku nije pokrenut zbog građana nego u interesu HDZ-a BiH.

„Mislim da je u interesu politike. Nije u redu da se finansira iz budžeta. Sporno je i njeno ime“, kaže Muhamed Jusufović, iz SDA koja je s HDZ-om BiH dio vladajuće većine u Žepču.

„Apsolutno je nelogično da se iz budžeta svih građana plaća nešto što je politički opredijeljeno kao ova televizija. Dragan Čović na ovaj način želi da dobije jedan medij koji će kontrolisati isključivo on i HDZ“, kaže Elvir Botić iz SDP-a.

U dopisu iz kabineta opštinskog načelnika Mate Zovke kaže se da „razlozi za predlaganje i donošenje pomenute odluke su nepostojanje kanala na hrvatskom jeziku na bilo kojoj razini vlasti u našoj državi, kao i potreba stanovnika s područja općine Žepče za programom na hrvatskom jeziku“. Navodi se i da Općina Žepče preuzima osnivačka i vlasnička prava i obaveze nad RTV HB „u visini od dva posto udjela koji će se utvrditi posebnim ugovorom.“

Čija je RTV Herceg-Bosne?

U odluci stoji da je u sudskom registru u Mostaru kao „osnivač odnosno vlasnik sa 100 posto udjelom upisana Hrvatska zajednica Herceg-Bosna Mostar“, s upisanim temeljnim kapitalom u iznosu od oko 600.000 maraka.

Uporedo sa pokretanjem televizijskog programa Radiotelevizije Herceg Bosne (RTV HB) u opštinama i gradovima u kojima su na vlasti članovi Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), utvrđuju se njihovi udjeli u vlasničkoj strukturi i novčani iznosi za finansiranje tog medija čije je pokretanje u BiH izazvalo predvidive i suprotne reakcije, koje ni ranije nisu bile nepoznate.

U odlukama koje se prihvataju na sjednicama lokalnih skupština precizira se da je riječ o „preuzimanju osnivačkih i vlasničkih prava i obaveza nad društvom Radiotelevizija Herceg-Bosne d.o.o. Mostar.” Predlagači tih odluka su načelnici ili gradonačelnici iz HDZ-a BiH. Čelnici lokalnih zajednica te stranke podržali su pokretanje novog televizijskog kanala, a potvrdili su to i krajem maja ove godine u sjedištu stranke u Mostaru gdje su imali sastanak sa stranačkim i predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Draganom Čovićem.

Kako danas izgleda vlasnička struktura, koliko će novca iz opštinskih i gradskih budžeta biti izdvojeno za rad RTV HB,  te je li to dovoljno sredstava, njen direktor Stipo Galić nije želio da odgovori za ovaj tekst.

Kanal na hrvatskom jeziku u BiH

Finansijske obaveze lokalne vlasti u samoj odluci o finansiranju u Žepču nisu jasno precizirane, dok u uredu Mate Zovke, koji nije pristao na razgovor, navode da se radi o „30.000 maraka na godišnjoj razini.“

Predstavnici Stranke demokratske akcije (SDA) i Socijaldemokratske partije BiH  (SDP BiH) u Žepču su napustili skupštinsku salu prilikom glasanja o odluci, koja im je prethodno poslužila za razmjenu međusobnih optužbi o „partnerstvu i pomaganju HDZ-u u realizaciji političkih ciljeva“ odnosno „jeftinom populizmu zbog sticanja političkih poena.“

U Opštinskom vijeću u Žepču ima 25 vijećnika. Za preuzimanje prava i obaveza glasalo je 14 vijećnika HDZ-a BiH i jedan nezavisni vijećnik, koji je ranije bio član HDZ 1990.

„Mi imamo većinu u Vijeću i naša je odluka legalna i legitimna“, kaže Ivica Penić, koji smatra da se radi o finansiranju „privremenog rješenja.“

„Sve opštine sa hrvatskom većinom donijele su odluku da sufinansiraju tu televiziju. To je jedina televizija na hrvatskom jeziku pošto mi kroz državu BiH, Federaciju BiH i kantone ne možemo dobiti svoje ustavno pravo koje tražimo godinama, onda smo mi odlučili i prihvatili da nekakvim privremenim rješenjem riješimo taj svoj problem. To bi bilo privremeno rješenje dok se naše ustavno pravo ne riješi na način koji osigurava ravnopravnost u svakom pogledu pa i tom medijskom“, kaže Penić.

Ovo objašnjenje se naslanja na višegodišnje tvrdnje predstavnika HDZ-a BiH da je hrvatski narod diskriminiran zbog nepostojanja kanala na hrvatskom jeziku u okviru Javnog radiotelevizijskog  servisa BiH (JRTS BiH).

U maju 2009. godine, Ustavni sud BiH odbacio je zahtjev Ive Mire Jovića, koji je u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH zatražio ocjenu ustavnosti Zakona o JRTS BiH.

Ustavni sud BiH je utvrdio da odredbe postojećeg zakona nisu diskriminirajuće za hrvatski narod, te da  hrvatski jezik nije ugrožen u Javnom RTV sistemu u Bosni i Hercegovini, koji  čine Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) na državnom nivou i dva entitetska emitera Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (FTV) i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS).

Za razliku od odluka o izbornom zakonodavstvu predstavnici HDZ BiH potpuno ignorišu stavove Ustavnog suda o Zakonu o JRTS BiH.

Stavovi HDZ-a ostali su nepromijenjeni i „kanal na hrvatskom jeziku, kakve imaju, i druga dva konstitutivna naroda“ je dio političkog programa te stranke. HDZ se godinama otvoreno zalaže za uvođenje nacionalnih kanala i etničku podjelu Javnog servisa.

Političke reakcije zbog „prihvatanja prava i obaveza“ prema RTV HB u Žepču takođe se ne razlikuju da ranijih negativnih komentara koje su izazivali zahtjevi za pokretanjem „kanala na hrvatskom jeziku“ u sistemu javnog emitovanja u BiH.

Nakon odluke žepačkog Općinskog vijeća saopštenjem se čak oglasila i stranka Narod i pravda koja je dio vlasti u Kantonu Sarajevo i ne postoji u Žepču.

“Samo osnivanje Televizije Herceg-Bosne jasan je akt sa ciljem podrivanja Bosne i Hercegovine i svojevrsno medijsko oživljavanje paradržavne tvorevine kojoj je presudio Haški tribunal. Pristajanje SDA da učestvuje u finansiranju jednog takvog projekta pravi je politički skandal”, naveli su iz NiP-a. SDA Žepče je saopštila i da je „izričito protiv takve odluke, posebno iz razloga što BiH kao država ima svoj javni servis, kao i Federacija BiH koje svi trebaju kao legalisti podržavati.“

Ovakvih stranačkih reakcija u BiH, međutim, nije bilo poslije usvajanja odluka u gotovo identičnoj formi u Širokom Brijegu, Čitluku ili na primjer, u manjim lokalnim zajednicama, poput Usore ili opštine Domaljevac – Šamac, koje su donesene prije održavanja septembarske sjednice Općinskog vijeća Žepče.

Žepče i kanal na hrvatskom jeziku

Popis iz 2013. godine pokazao je da je među oko 30.000 građana, oko 59 posto Hrvata, 39 posto Bošnjaka, te nešto manje od dva posto Srba. Iseljavanje stanovništva nije zaobišlo ni ovaj grad, ali službeni podaci o tome, kao i u drugim dijelovima BiH, ne postoje.

„Treba li Opština Žepče budžetskim parama finansirati Televiziju Herceg Bosne?“, pitanje je koje je građanima postavljeno na portalu Žepče.ba. Skoro dvije trećine odgovora bilo je protiv.

„Glasali su mahom ljudi iz Žepča i žepačka dijaspora. 50 posto ljudi je već otišlo iz Žepča. To je sada pust grad“, navodi Albin Smajlović, urednik i vlasnik najstarijeg portala u Žepču, koji je osnovan prije 17 godina.

U Žepču djeluje nekoliko medija. Javna stanica Radio Žepče posluje u okviru „Doma kulture“. U nacrtu opštinskog budžeta za 2020. godinu za Dom kulture je predviđeno 99.000 maraka ili 15.000 maraka više u poređenju sa prethodnim godinama. Postoji i privatna „Radiopostaja Žepče“ koja godišnje, kako kaže glavni urednika Ante Jukić, iz budžeta dobija „simboličan novčani iznos“ i „muči muku sa zatvaranjem finansijske konstrukcije.“

„Odluke donose ljudi koji su izabrani. One su takve kakve jesu. Nisam u stanju utjecati na njih“, kaže Jukić.

Finansijsku podršku tako opisuje i vlasnik portala Žepče.ba Albin Smajlović.

U posljednjih pet godina načelnik Žepča Mato Zovko za „Ugovorene usluge za informiranje i odnose sa javnošću” imao je na raspolaganju 30.000 maraka godišnje. U nacrtu budžeta za 2020. godinu ne spominje se preciznije definiran iznos predviđen za ugovoreno “informiranje i odnose sa javnošću”. U poređenju sa strukturom budžeta predviđenog za načelnika u period od 2014. do 2019. godine, međutim, vidljivo je da je za oko 50 000 maraka veći iznos za “Ugovorene i druge posebne usluge“ za što je predviđeno 148.000 maraka.

„Prostor za isplatu [sredstava] Općina Žepče ima u 10% više povrata iz kantona od poreza na dohodak koji ostvaruje općinska uprava zbog svoje specifičnosti s ciljem zadovoljenja posebnih potreba kao većinska hrvatska općina u kantonu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom“, navodi se u dopisu iz načelnikovog kabineta. Misli se na povrat novca iz Zeničko-dobojskog kantona u opštinski budžet određen odlukom Visokog predstavnika o integraciji Žepča iz 2000. godine kojom su ukinute „paralelne opštinske administracije i institucije bivše Hrvatske Republike Herceg-Bosne.”

“Mi iz kantona dobijamo 100.000 maraka više da bi osigurali neka svoja dodatna prava koja ne možemo osigurati u kantonu. Imamo i taj novac koji koristimo za sve narode u Žepču, tako da to nije ni finansijski sporno. Preostalih 70.000 opet se rasporedi za potrebe kulture, medija, drugih naroda”, kaže Ivica Penić iz HDZ BiH.

Predstavnicima SDA u Žepču, koja je dio lokalne vladajuće koalicije sa HDZ-om, kao ni opozicionog SDP-a, nije bilo poznato da će se iz tih sredstava finansirati rad RTV HB.

“Ne vjerujem da se to može podvesti pod taj dio. Po tom osnovu mi godišnje dobijemo nekih stotinjak hiljada maraka. Sad, da li se taj novac može trošiti tako selektivno, nisam siguran da je to ispravno tumačenje. Nije niko protiv televizije. Znam da je i druge opštine finansiraju, samo je njen naziv problematičan za Bošnjake u Žepču”, navodi Jusufović.

SDA Žepče je, podsjetimo, reagovala drukčije i saopštila i da je „izričito protiv takve odluke.“

“Žepče dobija taj novac kao specifična sredina. Sada ispada da je jedina specifičnost da HDZ može da uzme 30.000 maraka i finansira takav projekat. Specifičnost Žepča je što imamo izražene nacionalne podjele. Bolje bi bilo da su tih 30.000 maraka usmjerili u izradu strategije za ukidanje ‘dvije škole pod jednim krovom’. To su specifičnosti za koje je namijenjen taj novac da bi se prebrodile razlike koje su evidentne. Ovo je prvi put da se otvara pitanje utroška tih sredstava. Ne postoji mehanizam koji kanališe put utroška tih sredstava”, kaže Elvis Botić.

Finansiranje medija iz lokalnih budžeta

Izvor novca za plaćanje jednog medija u Žepču jeste specifičan, ali u suštini se ne razlikuje od budžetskog finansiranja drugih javnih i privatnih medija, na što se u BiH, bez jasno utvrđenih pravila i kriterija, godišnje troše milioni maraka, a mediji pretvaraju u elektronske političke biltene predstavnika vlasti.

RTV HB i njeni finansijeri vrlo transparentno najavljuju takvu praksu plaćenu javnim novcem građana.

U razmaku od samo 24 sata krajem juna ove godine odluke o finansiranju RTV Herceg-Bosne iz opštinskog budžeta su usvojene u Širokom Brijegu i Čitluku i, za razliku od Žepča, u njima su jasno navedeni novčani iznosi za „sufinansiranje“ RTV HB.

U skladu sa vlasničkim udjelom Grada od oko šest i po posto za sufinansiranje rada RTV HB u Širokom Brijegu će mjesečno biti izdvajano 3.700 maraka. Općini Čitluk pripalo je nešto manje od pet posto vlasništva i iz budžeta će plaćati 3.000 maraka mjesečno. Odluke su usvojene jednoglasno i nisu imale značajniji odjek u široj javnosti.

RTV HB započela je emitovanje televizijskog programa prvog jula ove godine. Radijski program postoji od 1993. godine.

„Ne radi o nekoj, novoj 'uspostavi' TV HB, već je jednostavno RTV Herceg-Bosne d.o.o Mostar koja je već imala dozvolu za radijsko emitovanje kupila udio u HRT Kiseljak, odnosno, TV KISS koja je imala dozvolu za radijsko i televizijsko emitovanje. Znači nije novi kanal, a nije ni novo ime i jedino novo je nadogradnja – da sada zaživljava televizijsko emitovanje RTV Herceg-Bosne d.o.o Mostar. Dio predizbornog obećanja predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića je bila uspostava kanala na hrvatskom jeziku i on to nikada nije krio, tako da ni ovaj servis neće biti, ni manje ni više, pod političkom kapom kao ni većina drugih koji već postoje. To je nevjerojatno. Na žalost“, kaže novinarka mostarskog Dnevnog lista Vera Soldo.

Kolumnista nekoliko portala, bosanski franjevac i bivši urednik franjevačke mjesečne revije ‘Svjetlo riječi’ Drago Bojić takođe smatra da je taj televizijski program pokrenut zbog interesa HDZ-a BiH.

„Televizija Herceg-Bosna je projekt HDZ-a i tako ga treba i promatrati – kao medij jedne stranke i njezine ratne i poratne politike, kao što je to uostalom i bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista. Od te televizije Hrvati u BiH neće imati nikakve koristi, ali će zato imati puno štete. Već sam naziv televizije upućuje i na njezin sadržaj, a o tome je sve već rečeno“, navodi Bojić.

HDZ-ovo osporovanje postojećeg Javnog servisa u BiH traje koliko i samo postojanje Zakona o JRTS odnosno (ne)formiranje Korporacije javnih emitera, što je takođe političko pitanje u BiH kao i pokretanje televizijskog programa “kojim će se povezati hrvatska središta od Neuma do Žepča.”

Na tim osnovama u martu 2016. godine sa sjedištem u Mostaru pokrenuta je Naša TV. Taj komercijalni medij na hrvatskom jeziku pokrenulo je 55 privrednika koji su uložili oko million maraka. Rad Naše TV na kraju je obilježen i štrajkom uposlenika zbog neisplaćivanja plata, te je sada postala dio RTV Herceg Bosne.

„Virtuozi obmane nastavljaju svoju staru mantru o ugroženosti nepostojanjem kanala na hrvatskom jeziku u okviru javnog RTV sistema BiH“, tako je pokretanje novog TV programa u BiH opisala Štefica Galić, urednica portala Tačno.net. „U svakom slučaju sigurno će opsluživati hrvatske političke trudbenike“, smatra Galić.

„Hrvatska politika, kao i bošnjačka i srpska, imaju svoje predstavnike na najvišim dužnostima javnih servisa, uredničkim mjestima, upravnim tijelima. Ako unatoč tome hrvatska politika misli da je potreban tv kanal na hrvatskom jeziku, onda ti ljudi ne rade svoj posao za koji su dobro plaćeni jer, kako se čini, hrvatska politika smatra da nema dovoljno sadržaja od interesa za Hrvate u BiH. Međutim, u ovome se pojavljuju i druge dvojbe – znači li to da novinarke/novinari i ostali zaposleni u javnim servisima, koji su po nacionalnosti Hrvati, nisu dovoljno 'dobri Hrvati' iako svoj posao rade profesionalno? Uostalom, što zapravo u jednom demokratskom društvu znači biti 'hrvatski', 'bošnjački' ili 'srpski' novinar?“, pita se Vera Soldo.

“Ono što nam još preostaje jesu novi prostori kroz neko dogledno vrijeme i osposobljavanje novih mladih snaga. U ovom trenutku imamo dopisništva iz Orašja, Kiseljaka, Tomislavgrada, dijela oko Mostara. Mreža odašiljača, njih četrdesetak, jamčit će da svi oni koji budu željeli gledati ovaj program, moći uživati u tom programu bez obzira u kojem dijelu BiH žive”, rekao je ljetos, poput glavnog urednika ili direktora programa nekog medija, Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH,  nakon obilaska RTV HB.

Političku pozadinu nedvosmisleno ima i način finansiranja te medijske kuće.

„To je također politička odluka, a protiv koje kako vidim, nema ništa ni predsjednik SDA Bakir Izetbegović koji je rekao da 'imamo 100 kanala, pa neka to bude 101' i to je očito politički dogovor. Kod Hrvata su prije postojali takvi ili slični medijski projekti no završili su neslavno. Tko tu nešto pita prosječnog Hrvata, a i u drugim sredinama Bošnjaka ili Srbina itd., čiji su se životi pretvorili u slušanje konstatnog huškanja i straha jednih od drugih kako bi upravo ovakve politike i dalje opstajale? Čini mi se da je hrvatskim političarima bitniji TV kanal od, primjerice, jednog Aluminija ili gradnje neke tvornice – onda neka nam bude. Zaslužili smo“, smatra mostarska novinarka Vera Soldo, kojoj novi televizijski kanal nije ponudio dovoljno zanimljiv sadržaj.

„Ispočetka iz znatiželje sam pratila emitiranje, no poslije više ne jer mi ne daje cjelokupnu sliku stanja i zaista nemam toliko vremena za gledanje beskonačnih glazbenih spotova“, kaže Soldo.

___