Bez kazni za govor mržnje za visokopozicionirane političare u BiH.

foto: Pixabay

Govor mržnje sastavni je dio političke komunikacije u Bosni i Hercegovini (BiH). Narativi o drugima kao zlikovcima i neprijateljima već trideset godina koriste se za osvajanje političkih poena. Iako govor mržnje koji dolazi od visokopozicioniranih političara može da ima daleko veće posljedice u odnosu na, recimo, govor mržnje anonimnih korisnika na portalima, u BiH ne postoji nijedna presuda kojom se kažnjava politički vođa za širenje i podsticanje mržnje prema drugima. Huškački govori prema drugima bili su prisutni i tokom ove izborne godine, a koristili su se kao način privlačenja glasača.

Tokom kampanje za Opće izbore 2022. godine, Centralna izborna komisija (CIK) primila je 32 prijave za govor mržnje. Za dva slučaja zaključeno je da su politički subjekti prekršili odredbe u vezi sa govorom mržnje.

U prvom su kaznili Liberalnu partiju BiH, jer je njen pristalica koristio govor mržnje u Goraždu prema kandidatkinji BH Demokrata. Iako je ovaj predmet pokrenula Centralna izborna komisija, Apelaciono vijeće Suda BiH je, međutim, poništilo odluku CIK-a, zbog, prema ocjeni Suda, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na osnovu nezakonito pribavljenih dokaza.

Sud BiH je potvrdio odluku CIK-a kojom se kažnjava Partija demokratske akcije (PDA) i kadidatkinja te stranke Elzina Pirić, jer je koristila jezik mržnje na tribini u Mjesnoj zajednici Aljkovići-Općina Banovići. U prigovoru objavljenom na stranici CIK-a se navodi da su aktivisti Opštinskog odbora PDA u Banovićima 9. septembra 2022. godine ispred prostorija te Mjesne zajednice podsticali prisutne na širenje mržnje protiv Bakira Izetbegovića, Fadila Novalića, Bege Gutića nazivajući ih pogrdnim imenima, upoređujući ih sa Hitlerom. U govoru je spominjano i oružje koje će na dan izbora biti ostavljeno po strani, jer je "oružje" za "divljač" aludirajući na glasače Stranke demokratske akcije (SDA).

CIK je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak utvrđivanja odgovornosti Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) zbog govora Milorada Dodika na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (RS) 14. septembra na kojoj je, između ostalog, rekao da muslimani i hrišćani ne mogu živjeti zajedno. U tom se postupku, kako se navodi na stranici CIK-a, traži izjašnjenje od SNSD-a i Milorada Dodika. Nekoliko dana kasnije u intervjuu za rusku agenciju Tas Milorad Dodik je kazao i  da u RS-u sa muslimanima ne mogu imati zajedničke škole i udžbenike.

Govor mržnje targetira, stvara napetosti, strah i tenzije

Govor mržnje u političkom prostoru BiH nije novost i on samo eskalira tokom izborne kampanje, kaže novinarka Gordana Katana i dodaje da je kada se o tome govori „šampion bez sumnje lider SNSD-a Milorad Dodik“.

„On svaki put u nedostatku argumenata kojima bi branio svoje stavove poseže za najprizemnijim uvredama i iskazivanju neskrivene mržnje kako prema pripadnicima drugih naroda, tako i prema političkim neistomišljenicima. Posljedice govora mržnje su uvijek pogubne po cijelo društvo, pogotovo u multietničkim državama kakva je BiH. Nažalost, takav narativ ne ostaje samo u krugu politike, jer se on iz nje seli na ulicu i onda to, nažalost, vrlo često postaje obrazac po kojem se rukovode i drugi ljudi“, objašnjava ona.

Takav način komunikacije, kako kaže, produbljuje nepovjerenje i dodatno doprinosi nerazumijevanju među ljudima.

„Dakle, govor mržnje kod dijela političara je ustaljen, često izraženiji na nižim nivoima vlasti gdje ga olako koriste, žargonski rečeno, lokalni šerifi kako bi prestrašili ili ponizili ili pripadnike drugog manjinskog naroda ili političke neistomišljenike, građanske aktiviste“, navodi Katana.

Novinarka Vanja Stokić smatra da se u Bosni i Hercegovini govor mržnje ne osuđuje i ne kažnjava, već naprotiv podstiče, prenosi i nagrađuje, te da je toliko prisutan da se na njega više i „ne pale alarmi“.

„Kao kad cijeli život živite u memljivoj kući, toliko ste navikli na taj smrad da vam više ne ometa disanje. Tako su i naši sugrađani navikli da loše žive, da su stalno u strahu, da se konstantno brane od nekoga, ali ne znaju koga i zašto, već im je tako rečeno. A oni slušaju jer su navikli da slušaju autoritet i da nemaju pravo da se pobune. Govor mržnje uvijek nekog targetira, stvara tenzije i napetost, unosi strah. U takvom okruženju ljudi ne razmišljaju o tome kako ne mogu da priušte mlijeko ili pelene, već se brinu da će ih prvi komšija ubiti. Razmišljaju o izmišljenim problemima, a ne o stvarnim, što pokazuje da njihove taktike imaju efekta“, dodaje ona.

Stokić smatra da bi glasači i institucije trebali kazniti svakog političara koji se odluči da huška, potpiruje i sije mržnju, umjesto što im aplaudiraju i biraju ih na visoke funkcije. Sve to, kako kaže, mediji prenose bez pogovora.

„Sve dok oni koriste govor mržnje, a građani padaju na te trikove, ovdje neće doći do promjene. To se neće desiti sa trenutnim političarima. Oni nikad neće promijeniti način na koji rade i komuniciraju. Zašto bi promijenili taktiku koja im donosi pobjedu?“, dodaje ona.

Nacionalistička retorika i retorika podjela se intenzivira iz godine u godinu, naročito pred izbore, navode u pisanom odgovoru za Mediacentar Sarajevo iz Misije OSCE u Bosni i Hercegovini. Zapaljiva retorika, kako kažu, skreće pažnju sa stvarnih problema koje mnogi političari odbijaju da riješe.

„Ona ne vodi ka zapošljavanju, boljem obrazovanju, boljim putevima i infrastrukturi niti ka zdravstvu. Govor mržnje normalizira i trivijalizira netoleranciju te može dovesti do incidenata motivisanih mržnjom koji imaju negativan uticaj ne samo na žrtvu nego i na društvo“, objašnjavaju oni.

Mediji su odgovorni za prenošenje govora mržnje

Nacionalistička retorika, protkana govorom mržnje, već dugo je jedan od glavnih političkih narativa u Bosni i Hercegovini. Još veći problem nastaje kada mediji bez konteksta i kritičkog uklona prenose i naslovima naglašavaju huškačke izjave, ne razmišljajući o uticaju koji one mogu imati na javnost. Mediji su odgovorni za ono što objavljuju, samim tim su odgovorni i kada prenesu govor mržnje.

„Iskreno, meni su tu još gori mediji koji takve izjave prenose bez stavljanja u kontekst, bez osude. Našim medijima se nikako ne može objasniti da su oni odgovorni za sve što puštaju u javnost, pa čak i izjave svojih sagovornika. To što je neko drugi rekao nešto, a vi ga 'samo' prenijeli, vas ne oslobađa odgovornosti. Ne postoji tu 'samo'. Vi ste mu dali prostor i omogućili da se zlo širi dalje. Vi ste saučesnik“, kaže Vanja Stokić.

Gordana Katana smatra da ovakve vrste vijesti novinarima stvaraju dilemu – kako pristupiti prenošenju takvih vijesti. Postavlja pitanja -  da li se prešućivanjem minimalizira značaj izrečenog, te da li su mediji, ukoliko bez cenzure u javni prostor puštaju govor mržnje, saučesnici u njegovom propagiranju?

„Smatram uz upozorenje javnosti šta takve poruke znače bolje je objaviti i kritički se prema tome odnositi. I to uvijek, jer nema opravdanja da nas žurba da se vijest plasira oslobađa od odgovornosti. No, u BiH poseban problem je RTRS, dakle javni servis koji se vrlo često kroz izbor sugovornika i izjave podobnih političara i analitičara koristi govorom mržnje i raspirivanjem etničke, vjerske, rasne, političke netrpeljivosti. I naravno krajnje neodgovorno ponašanje Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH koja sve to mirno posmatra pa tako i sam RAK postaje saučesnik“, zaključuje Katana.

U nekim državama su vijeća za štampu, podsjećaju iz Misije OSCE, pozvala na potpunu zabranu prenošenja govora mržnje u osjetljivim vremenskim periodima, na primjer pred izbore. Njihov je stav da ne izvještavajući o takvim komentarima mediji pomažu da se zaustavi širenje poruka mržnje.

„Sa druge strane, mediji takođe igraju ulogu od vitalnog značaja u razotkrivanju govora mržnje i ljudi koji se njime koriste. Ne izvještavajući o govoru mržnje, novinari rizikuju da prikriju poruke mržnje koje su izrekli ljudi o kojima oni izvještavaju. Mediji se trebaju držati podalje od senzacionalizma u izvještavanju, a ako se u nekom od komentara tvrdi da je zasnovan na činjenicama, treba provjeriti vjerodostojnost tih činjenica“, navode oni.

Dodaju da bi novinari i urednici trebalo da pronađu ravnotežu između potrebe javnosti da bude informisana i potencijalno štetnog uticaja. Da bi se povećao nivo povjerenja javnosti u medije, kako dodaju, potreban je visok nivo profesionalizma novinara i medijskih djelatnika. Važno je uložiti u odgovarajuću obuku novinara tako da oni mogu kritički procjenjivati informacije i izvore, izvještavati nepristrasno i profesionalno i pružiti javnosti odgovarajuće propratne informacije i kontekst.

Odgovornost zvaničnika bi morala biti veća

Misija OSCE je evidentirala mnoštvo neodgovornih izjava političkih kandidata tokom i nakon izbora. Kao rezultat toga, kako se navodi u pisanoj izjavi za Mediacentar Sarajevo, OSCE-ova predstavnica za slobodu medija Teresa Ribeiro je pozvala političare u BiH da se uzdrže od retorike mržnje i zastrašivanja upućene medijima, iznova ističući da takvo ponašanje šalje zabrinjavajuću poruku u vezi sa slobodom medija i predstavlja prepreku otvorenoj javnoj debati u demokratskom društvu.

„Međunarodni stručnjaci Ujedinjenih nacija za zaštitu ljudskih prava, uključujući OSCE-ovu predstavnicu za slobodu medija i UN-ovu izvjestiteljicu za slobodu mišljenja i slobodu izražavanja, su nedavno osudili rastući trend opasnih izjava ispunjenih mržnjom koje dolaze od nekih političara i javnih zvaničnika. U Zajedničkoj deklaraciji o političarima i javnim zvaničnicima i slobodi izražavanja iz 2021. godine je konstatovano da je takva retorika opasna zato što se njome šire netolerancija i podjele, negiraju utvrđene činjenice, podriva povjerenje u demokratske institucije i ljudska prava, ohrabruju napadi na novinare i zaštitnike ljudskih prava te se manjine izlažu riziku“, dodaju iz Misije OSCE-a.

Na političke izjave, kako navode, primjenjuje se viši stepen zaštite prema međunarodnom pravu. To je utvrđeno, na primjer sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj politička rasprava o pitanjima od opšteg interesa predstavlja područje u kojem se primjenjuje usko tumačenje ograničenja slobode izražavanja.

To, kako kažu, stavlja veću odgovornost na političare i javne zvaničnike za poštivanje vladavine prava, ljudskih prava, slobode medija, razumijevanja između različitih kultura, kao i za očuvanje povjerenja javnosti u demokratske sisteme vladavine. 

Ovaj tekst nastao je u okviru saradnje Mediacentra Sarajevo i Reporting Diversity Network 2.0.

___