Koronavirus paradoks i pomoć medijima tokom pandemije u državama EU

Koronavirus paradoks i pomoć medijima tokom pandemije u državama EU

Koronavirus paradoks i pomoć medijima tokom pandemije u državama EU

Pregled programa pomoći prema medijima u državama EU.

foto: pixabay/ilustracija

Pandemija koronavirusa imala je značajan utjecaj na rad medijske industrije. U ovom periodu potreba za tačnim i pouzdanim informacijama je rasla i samim tim i gledanost, slušanost, čitanost medija se povećavala. Međutim, prihodi, posebno tradicionalnih medija, drastično su opadali, što je posebno vidljivo kod onih kompanija gdje je oglašavanje primarni izvor prihoda. 

Podaci pokazuju da je globalno medijska sfera doživjela pad prihoda od oglašavanja za čak 50 posto. Konkretno, uzimajući u obzir posebnosti svake države, istraživanja pokazuju da je pad oglašavanja u odnosu 1 prema 5 sa padom cjelokupne ekonomije. Sa svakim procentom pada ekonomije, pad oglašavanja je 5 posto. Isto tako, negativni efekti su različiti u odnose na vrstu medija. Primjera radi, novine su četiri puta pogođenije od televizije.

Pokazuju to i podaci iz istraživanja “Novinarstvo i pandemija“ u kojem je sudjelovalo više od 1.400 medijskih radnika iz 125 zemalja širom svijeta. Skoro svi ispitanici su potvrdili da su njihove kompanije sprovele određene mjere štednje, od najdrastičnijih, kao što su otkazi zaposlenih kako bi se ublažili gubici, pa do onih blažih kao što je umanjene plate. Ovo se odvijalo paralelno sa intenziviranjem radnog tempa. Pored povećanog obima posla, trećina ispitanika je istakla da su uslovi rada otežani, a čak 15% njih potvrdilo je da im je smanjena plata tokom pandemije.

Sa druge strane, anketirani poslodavci su bili jednoglasni da je državna pomoć bila nedovoljna u toku prvog talasa pandemije. Kako bi se štete na cijeli medijski sektor umanjile, potrebna je veća finansijska pomoć, oslobađanje kompanija i novinara od poreskih obaveza, proširivanje paketa pomoći države ili osnivanje fondova za dugoročnu finansijsku pomoć medijima.

Ili drugim riječima, koronavirus paradoks pokazuje da iako su mediji postigli rekordno visoku gledanost-čitanost-slušanost, prihodi su se umanjili. Pozitivna strana jeste da su građani ponovo posvjedočili značaju profesionalnih i slobodnih medija za razvoj i funkcioniranje društva. U potrazi za vjerodostojnim i provjerljivim informacijama, sudeći po aktuelnom istraživanju Reutersa, tradicionalne medijske kuće imaju značajno veći kredibilitet od društvenih medija. Zbog svega toga, važnost medija je daleko značajnija za vrijeme pandemije nego u normalnim uslovima.

U pokušaju da se pomogne medijima, pored država, u susret su izašle i brojne nevladine organizacije koje su ponudile finansijsku pomoć, grantove i obuke, sa ciljem pružanja podrške medijima da opstanu tokom kriznog perioda.

U cijeloj situaciji se promijenilo i ponašanje konzumenata. Iako se mediji sve više koriste, pristup prema potrošnji je puno pragmatičniji i racionalniji. Nova situacija donijela je tektonske promjene unutar medijske sfere. Mediji se bore da shvate kakva će biti njihova uloga u novoj realnosti. Kao posljedica toga medijima se preporučuje da investiraju u radijske projekte jer sve više ljudi sluša radio kao rezultat promjena životnih navika.

Zbog rizika od izloženosti virusa, sve više se putuje autom, nego bilo kojim drugim prevoznim sredstvima. Sa druge strane, slušanost podcasta, platforme slične radiju, opada. Eksperti to objašnjuju kao rezultat navike da se radio sluša dok se vozi auto, a podcasti dok se džogira, vježba u teretani, i sličnim sredinama.

Ovo samo dokazuje neizvjesnost u budućem radu medija i neprevidljivost okolnosti u kojima će raditi, pa zbog toga institucionalna podrška medijskom biznisu je više nego potrebna. Neki mediji su pokušali da umanje gubitke sa bržom digitalizacijom svog sadržaja jer online mediji su najmanje pogođeni u poređenju sa ostalim platformama.

Ali eksperti potenciraju da situacija nije tako jednostavna jer kod digitalnih medija postoji trend da pobjednik odnosi sav plijen. Nije zagarantirano da će svi dobiti ravnomjerni dio publike. Plus, velike novinske kompanije koje uspješno rade na više platformi, na primjer imaju uspješno digitalno i printano izdanje, otvorili su sve informacije povezane sa koronavirusom i one su besplatne. Čitaoci ne moraju više plaćati kako bi vidjeli te tekstove.

Zbog svega toga, velike novinarske udruge postojano su apelirale na nacionalne i supranacionalne institucije da pronađu metode i načine kako bi podržale medije u ovo krizno doba jer njihova funkcija je nezamjenljiva.

Europska Federacija Novinara (EFJ) je uputila poziv nacionalnim vladama i EU institucijama da paralelno podrže novinare putem hitnih, jednokratnih programa, i dugoročnih planova za oporavak medijskog biznisa. Nekoliko mjeseci poslije početka  programa, EFJ je prikupila podatke o tome da li su i kakvu pomoć mediji dobili od države. Analiza pokazuje da se pomoć fokusirala na četiri segmenta medijskog biznisa.  

-       Interventna pomoć za medije;

-       Dugoročna pomoć za medije;

-       Finansijska pomoć za novinare;

-       Pomoć za slobodne novinare.

Od svih oblika, najzastupljeniji su bili interventna pomoć, i pomoć za slobodne novinare. Programi, u zavisnosti od države do države, kao i forme pomoći, su još na snazi ili su već završile.

Interventna pomoć

Ova vrsta podrške, namijenjena za medije kao cjelinu, dolazi u dva glavna oblika: novčana pomoć, i poreske olakšice za kompanije. Od 27 država članica EU, 15 su dodjeljivale ovakvu pomoć. Pored direktne raspodjele novca, na osnovu više kriterija, bilo je i novih modaliteta raspodjele finansija. Zadržat ćemo se na unikatnim oblicima podjele novca.

-       Belgija je dio sredstava, oko 3 miliona eura, raspodijelila inicirajući reklamnu kampanju za javno zdravstvo. Svaki medij je morao „zaraditi“ svoj dio pomoći objavljivanjem reklame od opšteg interesa;

-       Danska je ohrabrivala privatne medije da ne otpuštaju radnike nudeći kompanijama da država isplati 75% plate, a ostatak od 25% daje firma. Radnici bi trebali da se dobrovoljno odreknu sedam dana godišnjeg odmora;    

-       Estonija se odlučila za indirektnu pomoć. Naime, kompanije nisu dobivale novac na račun, već im je država umanjila PDV sa 20% na 9%. Isto tako, raznošenje novine do domova čitalaca bilo je subvencionirano sa oko 450.000 eura;

-       Italija je pokušala da podrži medije tako što je motivisala oglašivače da se oglašavaju. Svi oglašivači su mogli da umanje svoj godišnji porez za 30% od svih uloženih novaca u reklamama u novinama i online portalima;

-       Latvija je pored direktne finansijske pomoći, ponudila i podršku za dostavu novina do vrata čitalaca;

-       Portugal je također vezao pomoć kao dio reklamne kampanje. Mediji su trebali objaviti vladine reklame od opšteg značaja i za te objave dobili bi novac;

-       Španija je smanjila stopu PDV-a za portale i novine sa 21% na 4%;

-       Švedska, pored direktne finansijske injekcije, pokrivala je i bolovanje medijskih radnika u periodu od tri mjeseca;

-       Nizozemska je također ponudila direktnu finansijsku pomoć medijima, posebno lokalnim i regionalnim, a isto tako i istraživačkim novinarima. Pored toga odgodili su i plaćanje poreza.

Dugoročna pomoć

Kada je u pitanje dugoročna pomoć medijima, stvari su malo drugačije. Samo pet država EU – Belgija, Kipar, Danska, Francuska i Švedska – su ponudile takvu pomoć i to kroz osnivanje dodjelu više novca fondovima za podršku medija.

-       Belgija je osnovala fond za podršku medija;

-       Kipar je produžio postojanje fonda za podršku novina na još tri godine;

-       Danska će preko fonda podržati rad javnih emitera, a ujedno povećati budžet za podršku medija za dodatnih 20 miliona eura;

-       Francuska je osnovala poseban fond za podršku medija, sa posebnim fokusom na digitalnu tranziciju medija i podršku za slobodne novinare;

-       Švedska će dugoročno podržati distribuciju novina, a ujedno daje novac medijima da prošire svoje izvještavanje.

Pomoć za novinare

Ovaj vid pomoći najčešće dolazi u paketu za sve radnike bez obzira na industriju u kojoj rade. No, isto tako je postojala pomoć koja je obuhvatala samo novinare. I jedan od najčešćih modela je - država pokrivala dio ili cijelu neto plaću. Od ukupno 27 zemalja članica, 11 je ponudilo takvu pomoć.   

-       Novinarske fondacije i druga udruženja u Finskoj su dodjeljivale grantove novinarima po vrlo kratkom procesu;

-       U slučaju Njemačke ta pomoć se razlikovala na osnovu porodičnog statusa. Za novinare bez djece benefit je bio 70%, dok za one sa djecom iznosio je 77%;

-       Ugrožene kompanije u Republici Irskoj dobivale su finansijsku potporu kako bi produžile da isplaćuju radnicima plaću. Isto tako u slučaju da je radnik izgubio posao dobivao bi finasijsku pomoć od države.

Pomoć za slobodne novinare

Slobodni novinari, kao jedan od najugroženijih segmenta medijske profesije, su bili u centru pažnje, bar što se tiče finansijske pomoći, u 15 od 27 članica EU-a. Pomoć je bila usmjerena ka fondovima koji su dalje podržavali slobodne novinare. Tako u slučaju gubitka prihoda, primoranosti da se ostane kući zbog zatvaranja škola, ili gubljenja posla, slobodni novinari su dobivali finansijsku pomoć na određeni period. To je bilo u formi direktnog novca ili uključivanja u postojeće programe za samozapošljavanje. Ovo su neke od posebnih mjera:

-       U Belgiji  su institucije podržavale pisanje/kreiranje novinarskih članaka. Isto tako, odgođeno je plaćanje te smanjena stopa socijalnog osiguranja koje slobodni novinari moraju da uplate;

-       Finsko udruženje novinara, pored državne pomoći, nudilo je grantove za podršku novinarskih projekata;  

-       Francuska je imala najliberalniji pristup podrške. Naime, slobodni novinari su jedino trebali dokazati da su primili najmanje tri honorara u zadnjih 12 mjeseci ili da su sarađivali u kreiranju zadnjeg izdanja periodičnog magazina;

-       Njemačka je pored regularne finansijske pomoći isto tako obezbijedila pomoć kao dječji dodatak za roditelje slobodne novinare, a ujedno subvencionirala je korištenje ekološkog transporta;

-       U Portugalu je država slobodnim novinarima koji su morali ostati kući zbog zatvorenih škola isplaćivala trećinu plaće;

-       Švedska je smanjila porez koji kompanije treba da isplate državi za svakog slobodnog novinara kojeg bi uposlili na stalno radno vrijeme;

Solidarnost profesije i postojano lobiranje

Analizirajući konkretne primjere iz Evrope o obimu i načinu pomoći nameće se zaključak da nisu sve vlade imale sluh za situaciju u kojoj se nalaze mediji. Iz Udruženja novinara Finske ističu kako je pomoć u njihovoj zemlji rezultat postojanog i snažnog lobiranja profesionalnih organizacija.

„Puno značajnije je da pored interventne pomoći postoji stabilan sistem podrške medija. Ovo je rezultat snažnog lobiranja od strane Udruženje novinara i Federacije Finskih medija“, ističu za Mediacentar Sarajevo iz Finskog udruženja novinara i skreću pažnju da je i veća potreba za solidarnošću unutar profesije.  

Ali situacija nije svugdje pozitivna šta se tiče rezultata lobiranja i realizacije pomoći medija. I pored tektonskih promjena unutar medijske sfere u Hrvatskoj – izgubljena radna mjesta, smanjena plaće za čak 50% kao u slučaju dnevne novine Glas Istre – pomoć nije bila sveobuhvatna kako se očekivalo. Agencija za elektronske medije je u nekoliko navrata podijelila jednokratnu pomoć za novinare, ističu iz Hrvatskog udruženja novinara.     

Ekstrem je situacija u Sloveniji. Tamo nije bilo nikakve državne pomoći namijenjene isključivo za medije. Udruženje novinara je zatražilo od Ministarstva kulture da pripremi specijalni paket za pomoć medijima, ali to se nikada nije dogodilo.

Iz udruženja čak ističu da je ministar kulture u jednoj prilici izjavio da prema njegovim saznanjima u Sloveniji nema medija koji su u finansijskim poteškoćama, dodajući da su svi mediji slobodni da se prijave na njihove pozive za pomoć biznis sektoru.

__
Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni 
E-bilten ovdje.