Klimatske promjene i zaštita životne sredine su jedna od najvažnijih globalnih tema.

foto: British Council

Ne postoje granice u izvještavanju o okolišu jer se taj aktuelni globalni problem tiče svih. Mediji u zemljama Zapadnog Balkana, s obzirom na “ekološke bombe” koje se nalaze na tom prostoru, a koje najčešće utiču na okoliš većine tih država, svakodnevno imaju o čemu da izvještavaju. Zajedničkim radom trebali bi dosegnuti do građana i građanki, ukazati na postojanje tih problema i nuditi mogućnosti rješenja.

Novinarstvo usmjereno na rješenja (tzv. SoJo, eng. ‘solutions journalism’) jedan je od načina koji novinari i novinarke mogu primijeniti kako bi pored informisanja javnosti mogli približiti eko-pitanja kroz prizmu rješenja. Regionalno uvezivanje novinara i novinarki je bitno u izvještavanju o ekološkim pitanjima koja bi trebala biti integrisana u redakcijama, što je navedeno i u Povelji o unaprijeđenim novinarskim praksama za bolje izvještavanje o ekološkim i ekološkim vanrednim situacijama koju je potpisala Evropska federacija novinara (EFJ) u septembru prošle godine.

Ekologija se više ne može ograničiti na zasebnu rubriku te mora postati prizma kroz koju se pristupa pričama, piše između ostalog u Povelji. Potpisnici navode da su posvećeni boljem tretmanu klimatske krize, dok istovremeno, EFJ ohrabruje sve novinare/ke da je promovišu u svojim redakcijama kako bi mediji integrisali glavna ekološka i društvena pitanja 21. stoljeća u svoja svakodnevna promišljanja i novinarske prakse.

SoJo – važan segment u izvještavanju o okolišu

Važnost izvještavanja o okolišnom novinarstvu prepoznali su i u British Councilu gdje su kroz program Media for Youth - Environment, podržali devet projekata fokusiranih na izvještavanje o bitnim okolišnim problemima u lokalnim zajednicama. Projekte zajedno implementira devet omladinskih medija iz Zapadnog Balkana u saradnji s devet nevladinih organizacija koje se specijalizovano bave zaštitom okoliša.

Kroz program Media for Youth - Environment, omladinski mediji su takođe imali priliku da sarađuju sa ekspertima/cama i novinarima/kama u oblasti audio-vizuelne produkcije, podcast produkcije i korištenja potencijala društvenih mreža. Uz to, ove redakcije su u novembru prošle godine posjetili London, gdje su uz program SoJo edukacije posjetili neke od vodećih nevladinih organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu u oblasti zaštite okoliša i borbe protiv dezinformacija.

Redakcija iz Srbije, magazin Oblakoder, u okviru programa je predstavila dokumentarni film “Pazi, vazduh” kojim su željeli, kako za Mediacentar Sarajevo govori Marina Zec, glavna i odgovorna urednica, da probude ljude iz letargičnosti i da ih podsjete da je pravo na vazduh njihovo pravo, i da apsolutno mogu da traže od države da im to pravo omogući, umjesto da ih, kako naglašava, svjesno ugrožava.

„Hteli smo da ljude podstaknemo na promišljanje i na to da zaista obrate pažnju, da ne kažem vide ovaj ‘nevidljiv’ problem”, kaže Zec, dodajući da je publika na premijeri filma koja je održana početkom februara u Beogradu reagovala bolje nego što su očekivali.

Kroz film je ekipa magazina Oblakoder nudila i rješenja za problem zagađenosti vazduha u Beogradu, a o tome da li je novinarstvo usmjereno na rješenja jedan od načina na koji bi mediji trebali izvještavati o ovakvim temama kako bi podigli svijest građana o zaštiti životne sredine, Zec odgovara kako je to samo još jedan naziv za “re-otkrivanje osnovnih vrijednosti novinarstva - da informiše, zabavi, ali i posebno edukuje”.

Prema istraživanjima, mladim ljudima su privlačniji medijski sadržaji koji nude potencijalna rješenja za probleme, što je bio smjer kojim su se vodili u British Councilu, kako govori Ivan Koroman, voditelj programa Media for Youth, dodajući da British Council posljednje tri godine promoviše značaj inovativnih pristupa novinarstvu, poput mobilnog novinarstva (MoJo), novinarstva usmjerenog na aktivno sudjelovanje publike (engagement journalism) i novinarstva usmjerenog na rješenja.

„Glavni cilj našeg rada sa medijima za mlade jeste osnaživanje kapaciteta nezavisnih lokalnih medija, u ovom slučaju nezavisnih lokalnih medija koji se pokušavaju fokusirati na mladu publiku. Dakle, jačanje njihovih kapaciteta da budu održivi, da su u stanju da proizvode kvalitetne novinarske sadržaje, da održavaju novinarski integritet, ravnotežu u pogledu rodne i manjinske zastupljenosti i da povećaju domet kod svoje publike”, kaže Koroman.

Buđenje je pojam koji je veoma važan kada pričamo o ekološkim temama, kako na nivou pojedinaca, tako na nivou zajednice ili kolektiva, kaže Vladimira Dorčova Valtnerova, osnivačica portala Storyteller.rs – jednog od medija koji su učestvovali u ovom programu. Mediji, kako dodaje, sve više pažnje daju pitanjima životne sredine i bude se zajedno sa ekološkim građanskim pokretima.

„Ovo važi pre svega za 'velike' ekološke teme, koje su postale nacionalne teme i koje zadnjih godina spajaju ekološke novinare/ke i aktiviste/kinje u Srbiji u glasnoj i neprikosnovenoj borbi za okoliš, kao što je na primer tema malih hidroelektrana ili iskopavanje litijuma“, ističe Dorčova Valtnerova.

Ipak, novinarske priče o životnoj sredini nisu prilagođene zajednici kojoj su namijenjene, dodaje ona, što predstavlja problem jer ili se koristi relativno naučni jezik i terminologija koju svi ne razumiju pa ne mogu da, kako objašnjava, osjete težinu i suštinu teme i problema, ili su formati neprilagođeni. Kaže i kako novinari/ke često zaboravljaju da sadržaje na kojima rade moraju nuditi i mladima.

Ona smatra da su, kada su definisane karakteristike, procesi, procedure i glavne odluke SoJo novinarstva, u fokusu bile upravo ekološke teme.

„To daje široku lepezu mogućnosti novinarima i novinarkama kako da približe konkretne ekološke teme i probleme, ukažu na njihove negativne uticaje, ponude ili ukažu na rešenja, ali i da analiziraju ta rešenja – jer nijedno rešenje nije idealno, a iz analize njihovih ograničenja se mogu roditi ili unaprediti ta rešenja. Ili doći do sasvim novih ideja kako rešiti neki ekološki problem“, navodi Dorčova Valtnerova.

Značaj izvještavanja o okolišu

Nije fraza da klimatske promjene, kao i zaštita životne sredine, predstavljaju jednu od najvažnijih globalnih tema, kaže za Mediacentar Sarajevo režiser i novinar Dragan Gmizić, koji ima dugogodišnje iskustvo u izvještavanju i vođenju treninga o eko-pitanjima. On je takođe u okviru programa Media for Youth -Environment za omladinske redakcije sa Zapadnog Balkana održao trening na temu okolišnog novinarstva, gdje se između ostalog razgovaralo o tome kako edukovati građane o važnosti očuvanja okoliša, kao i kako podstaći mlade da budu odgovorniji prema svojoj životnoj sredini.

On podsjeća na istraživanje Reutersovog instituta, koje je zasnovano na razgovorima sa urednicima najznačajnijih svjetskih medija, a koje pokazuju da su navedene teme u samom vrhu njihove pažnje.

„Opšti je trend da se u okviru redakcija formiraju specijalizovani novinarski timovi koji pokrivaju oblast ekologije. Naravno, uvek postoji aktuelna kriza kao što je trenutni rat u Ukrajini, ali onoga trenutka kada zaćute topovi na novom Istočnom frontu vratićemo se najvećoj istini na svetu, a to je da priroda ne poznaje nacionalne granice. Kada krene cunami ili oluja, zaista niko ne pita da li ste Rus ili Ukrajinac? O Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i ostalim plemenima da i ne govorim. Pravo pitanje glasi - kako je do toga došlo i šta možemo uraditi da to sprečimo?”, ističe Gmizić.

On dodaje kako u regionu postoje novinari/ke i mediji koji prepoznaju značaj ove teme te navodi primjer Drugog programa Radio Beograda koji pune tri decenije ima emisiju “Čekajući vetar” koja se bavi tim  temama.

„Štaviše, ide korak dalje i dodeljuje nagrade ‘Zeleni i Crni list’ i na taj način informiše, edukuje i širi ekološku svest. Lice Aleksandre Vukićević, urednice navedene emisije, jeste lice svesti o značaju ekoloških tema, ali i nade da se prilike mogu promeniti. Ona nije jedina naravno”, govori Gmizić.

Dorčova Valtnerova kaže kako je ona oduvijek gajila poseban odnos prema ekološkim temama i zaštiti životne sredine i uticaja ljudi, ali da se tek nedavno, kako kaže, „probudila“ i shvatila da su, prema njenom mišljenju, to najvažnije teme o kojima novinari i novinarke mogu i treba da informišu.

„Te teme se tiču svih nas, cele naše zajednice, kako na globalnom, tako na lokalnom nivou. Tiču se naših života i života svih živih bića, tiču se opstanka živog sveta na ovoj planeti, a u drugim nivoima možemo pričati o kvalitetu života i suživota ili simbioze različitih vrsta živih bića, zdravlja naših života i zar to nije dovoljno da barem malo i povremeno novinari i novinarke odškrinu vrata ovim temama i ponude ih javnosti, zajednici, ljudima?“, izjavila je Dorčova Valtnerova.

Ona kaže da, kako novinari i novinarke treba da informišu o ovim temama na kvalitetan način, tako građani i građanke treba da budu aktivniji u borbi za zaštitu zdrave životne sredine i da zajednički brane život.

I Ena Čaušević, novinarka RadiYo Active iz Zenice, community radija kojeg vode i uređuju djeca i mladi, naglašava kako pitanje okoliša nije pitanje samo jedne države, već problem u svijetu. Smatra da kao društvo nismo svjesni koliko je okoliš ugrožen, te da u podsvijesti građana i građanki nije da razmišljaju da li njihove navike narušavaju okoliš u kojem žive.

„S obzirom na to da kao pojedinci utičemo na narušen ili zaštićen okoliš, tako smatram da i kao pojedinci trebamo da reagujemo i da radimo sve u našoj moći da zaštitimo svoj okoliš. Bitno je da mediji izvještavaju o narušenom okolišu, onima koji ga narušavaju, ali i o načinima zaštite, jer na taj način podsjećaju javnost na posljedice koje već osjećamo u velikoj mjeri, kako lokalno tako i globalno”, kaže Čaušević.

Redakcija RadiYo Activa je u sklopu programa Media for Youth - Environment sarađivala sa Ekolistom, magazinom iz Srbije čiji je fokus briga o životnoj sredini. Ovom omladinskom mediju su, kako kaže Čaušević, predstavnici Ekolista bili od pomoći jer su im svojim znanjem i iskustvom uspjeli dati jasne smjernice za efikasniji rad. Sadržaj Ekolista bi mogao poslužiti kao inspiracija medijima, navodi Čaušević, i dodaje kako se sadržaj iz Ekolista treba čitati jednako kao i dnevni listovi.

U Ekolistu, prema riječima Majde Adlešić, poduzetnice i novinarke, nastoje ispratiti sve događaje, izvještavati o dobrim primjerima, ali i pratiti incidentne situacije, ekološki aktivizam i donosioce odluka. Važan im je i glas, mišljenje i iskustva građana, tako da je to često, kako objašnjava, dio njihovih istraživanja na ovu temu.

Sa medijima dobro sarađuju na nivou razmjene informacija, komunikacije o određenim problemima, s tim što mediji koji nisu proaktivni i nezavisni - ili selektivno objavljuju njihove priloge ili ih na kraju ignorišu. 

„Uglavnom su aktuelni događaji ili situacije kakvih ima često, na žalost, kao izlivanje opasnih materija, uništavanje predela zaštićenog biodiverziteta, donošenje loših zakonskih ili planskih dokumenata, povod da se mediji obrate nevladinom sektoru ili preduzetnicima koji se time bave. Naše projekte u kojima nastojimo provoditi edukacije i informisanje stanovništva nedovoljno prate. Osim onih koji su zaista kolegijalni, a ima ih ipak dovoljno, da informacije stignu do građana”, kaže Adlešić za Mediacentar Sarajevo.

Izvještavanje medija o okolišu

Mediji u Bosni i Hercegovini, uključujući i one iz zemalja Zapadnog Balkana, sve češće se bave temama o okolišu. No, to je i dalje sporadično, i većinom onda kada se desi neki izolovani slučaj koji izaziva pažnju javnosti. Ovim temama se kontinuirano bave tek specijalizovani medij, čiji fokus su upravo teme o ekologiji, ocjenjuju to sagovornici Mediacentra Sarajevo.

“Kao građanka koja prati medije vidim dosta selektivno izveštavanje, posebno u dnevnoj štampi i javnim medijskim servisima. Teme o okolišu se sporadične, često marginalizovane i nepotpune. Tako da ljudi uglavnom kroz društvene mreže dolaze do informacija, posebno kada je u pitanju neki incident ili aktivnosti civilnog sektora u nastojanjima sprečavanja nekih aktivnosti koje narušavaju okoliš a instruirane su od strane vlasti ili nekih investitora”, mišljenja je Adlešić. 

Kaže da je uzrok takvog pisanja medija, koje je vrlo često bez kritičkog osvrta, takođe i cenzurisanje koje, kako je naglasila, postoji u javnim medijskim servisima dok su manje medijske kuće suzdržane da bi izbjegle konfrontiranje.

„Pre svega, o problemima u okolišu potrebno je pisati objektivno i istinito da bi javnost stvorila realnu sliku. Neophodno je pisati kroz prizmu rešenja odnosno primere dobre prakse kojih ima i u regionu, posebno u Evropi. Tako bi osnažili svest građana, unapredili njihovo znanje, ali sigurno i podstakli na akciju i promenu navika. Mi ovde u regionu Zapadnog Balkana zaista imamo ekološke bombe koje nisu i ne tiču se samo država unutar čijih granica se nalaze te je povezivanje i saradnja, posebno medijska, neophodna”, naglasila je Adlešić.

Sličnog je mišljenja i Marina Zec koja kaže da mediji o ovome problemu izvještavaju rijetko i sporadično, što je slučaj i sa pitanjem ljudskih i radnih prava, društvene nepravde.

„Ovo su teme koje su mejnstrim medijima i medijima koji zavise od klikova neprofitabilne jer nisu u dovoljnoj meri atraktivne. Verujem da su svesni da su ovo teme od javnog značaja, ali očigledno u njihovom poslovanju javni značaj nije relevantan faktor. Postoje i mediji koji o ovome izveštavaju, ali su oni zaista u manjini i najčešće su u pitanju mediji civilnog sektora”, mišljenja je Zec.

„Bitka za klik je ipak nešto drugo”, kaže Dragan Gmizić dodajući da je velika tema izboriti se za pažnju ljudi u eri kojom dominiraju društvene mreže. On objašnjava da je važno razumjeti da novinarstvo i klikovi nemaju veze i da u tom smislu odgovor na pitanje kako osvojiti pažnju publike predstavlja nerješivu jednačinu.

Takođe, kao izvor pouzdanih i najnovijih naučnih informacija za novinare i redakcije za sva pitanja vezana za problematiku okoliša, prema njegovom mišljenju je, kako ističe “dobri stari terenski rad” i direktno upoznavanje sa ljudima, ali da društvene mreže jesu problem koliko i rješenje.

„Na mrežama možete pronaći i povezati se sa zaista fenomenalnim organizacijama i pojedincima. Uvek me fascinira koliko ima pametnog i obrazovanog sveta angažovanog na izuzetno značajnim stvarima”, govori.

Pitanja okoliša bi se trebala konstantno spominjati u medijima kroz izvještaje, razgovore s ekspertima/cama ili stanovništvom, promovisanje dobrih primjera i ideja koje će inspirisati građane/ke da promijene svoje navike, navodi Ena Čaušević. Njeno mišljenje je da se većinom plasiraju sadržaji o toj temi tek kada se desi neka ekološka katastrofa poput one na Drini o kojoj su svi mediji izvještavali u januaru.

Postoje i dobri primjeri u izvještavanju, ističe Vladimira Dorčova Valtnerova, ali ukoliko se u novinarskim izvještajima i pričama uvijek insistira na traženju krivca u političko-stranačkim redovima, a ne ukazuje se na suštinu problema na jednostavan i razumljiv način, kao i na moguća rješenja, odnosno ograničenja postojećih rešenja, i ako u novinarskim prilozima nema svih ili skoro svih zainteresovanih strana – od građana/ki, predstavnika/ica državnih institucija, stručnjaka/kinja, predstavnika/ca nevladinog sektora i građanskih ekoloških inicijativa, novinarski sadržaji, kako kaže, mogu dodatno polarizovati društvo.

Kako zainteresovati javnost za teme o očuvanju životne sredine

Medijska pažnja bi posebno trebala biti usmjerena ka temi okoliša, a potencijalna kompleksnost ovog problema ne bi trebala biti razlog da mediji o tome ne izvještavaju. Iako je teško zainteresovati javnost, novinari/ke moraju naći zanimljiv način da predstave ovaj problem ali i edukovati publiku o načinima kako zaštititi životnu sredinu.

„Potrebno je da kao mediji budemo inovativni, zabavni i informativni u isto vrijeme, a još je teže kroz te sadržaje inspirisati publiku da nas zaista shvate i razmisle o svojim navikama”, govori Ena Čaušević, dodajući da je upornost i konstanta pri plasiranju sadržaja o zaštiti okoliša bitan faktor uticaja na publiku.

Ljudi, kako kaže Vladimira Dorčova Valtnerova, na svojoj koži osjećaju negativne uticaje, ne samo klimatskih promjena, već nesavjesnog djelovanja ljudi zbog čega je javnost sve više zainteresovana za ove teme.

Dodaje da je najbolji način da se dosegne do šire publike onaj u kojem će građani/ke medijima biti saveznici/ce, saborci/kinje, a novinari/ke pričati jezikom koji svi razumiju.

„Potrebno je da svi krenemo da menjamo i svoje navike, ali i da usvajamo nove navike, kao što je na primer navika da se svi konačno aktivno borimo za bolje sutra i na naše ljudsko pravo na zdravu životnu sredinu. Ovu novu naviku neki stručnjaci zovu i ekološkim opismenjavanjem, odlično, zar ne?“, kaže Dorčova Valtnerova.

A da bi javnost zaista razumjela eko-pitanja koja se plasiraju u medijima, novinar/ka suštinski mora razumjeti društvo u kojem živi, objašnjava Dragan Gmizić. O ekološkim problemima, ako govorimo o balkanskim zemljama, ne može se izvještavati ukoliko se u obzir ne uzme značaj drugih problema poput siromaštva i niskog nivoa obrazovanja. Posao novinara/ke je, zaključuje on, da sve veze u društvu i u prirodi prepozna i razumije.

___