Studija donosi niz preporuka za rješavanje problema 'sistemske infrastrukture kontrole' i potrebe za kolektivnim zagovaranjem

foto: IFJ

Međunarodna federacija novinara (IFJ) objavila je istraživanje koje otkriva kako su novinari širom svijeta izloženi sistemskoj infrastrukturi kontrole putem sve sofisticiranijih tehnologija digitalnog nadzora. Studija također pruža hitne preporuke za jačanje sigurnosti novinara i zaštitu medija, rečeno je iz IFJ.

Istraživanje „Globalni nadzor nad novinarima: Tehničko mapiranje alata, taktika i prijetnji“ pruža jedinstven i sveobuhvatan pregled ekosistema nadzora s kojim se suočavaju novinari širom svijeta i njegove dalekosežne posljedice za nezavisno izvještavanje. Otkriva i kako su se prakse koje su nekada bile ograničene na izolirane državne operacije razvile u globalnu industriju koja uključuje komercijalne dobavljače špijunskog softvera, telekomunikacijsku infrastrukturu i slab ili nepostojeći nadzor.

Oslanjajući se na intervjue sa stručnjacima za cyber sigurnost, forenzičkim analitičarima i novinarima iz različitih dijelova svijeta, kao i na tehničku dokumentaciju i verifikovana istraživanja između 2021. i 2025. godine, IFJ ističe da studija pruža sumornu sliku u kojoj je novinarski rad povezan s rizikom od praćenja, nadzora ili hakovanja.

Nalazi IFJ-a pokazuju kako se obični phishing e-mailovi, lažne web stranice i stalkerware sada pojavljuju uz državni špijunski softver, što stvara kontinuirani spektar prijetnji nadzora nad novinarima.

Studija pokazuje kako je sofisticirani špijunski softver, kao što su Pegasus, Predator i Graphite, nekada rezervisan za vojnu obavještajnu službu, prepakovan kao tehnologija „zakonitog presretanja“ i plasiran vladama širom svijeta. IFJ piše da ovi alati za špijunski softver sada nude takozvane mogućnosti „nultog klika“ ili vrlo nametljive mogućnosti „jednog klika“, koje omogućavaju kompromitovanje uređaja bez značajne interakcije korisnika.

U analiziranim slučajevima ukazuje se na sličan obrazac: spajanje komercijalnog špijunskog softvera, državne obavještajne službe i slabog nadzora. Izvještaj prikazuje svijet u kojem je izvoz špijunskog softvera često neregulisan, pravni, parlamentarni i/ili nezavisni nadzor izostaje, a odgovornost za zloupotrebe postaje gotovo nemoguća.

AI automatizuje nadzor

Studija je pokazala i kako se podaci prikupljeni putem ovih mehanizama unose u kontrolne ploče umjetne inteligencije (AI) koje povezuju pozive, poruke, podatke o geolokaciji i online aktivnosti – automatizujući nadzor na do sada nezamislivom nivou.

„U konfliktnim zonama, poput Gaze ili Ukrajine, AI sistemi sada spajaju telekomunikacijske i podatke prikupljene dronovima kako bi identifikovali i pratili novinare, brišući granicu između nadzora i fizičkog targetiranja“, navodi IFJ.

IFJ dodaje da izvještaj donosi i niz studija slučaja iz različitih regija i političkih sistema.

Dokumentovani slučajevi potvrdili su incidente digitalnog nadzora nad novinarima, identifikujući korištene alate, uključujući komercijalni špijunski softver, presretanje telekomunikacija i forenzičko izdvajanje podataka, kao i uključene državne, institucionalne ili korporativne aktere.

Među ispitanim slučajevima, navodi u Grčkoj ukazuju na zloupotrebu zakonitih mehanizama presretanja za praćenje novinara, uz odvojeni skandal sa špijunskim softverom Predator, što pokazuje kako se različiti slojevi nadzora mogu spojiti u ciljanje medijskih aktera.

Studija završava nizom preporuka za rješavanje problema „sistemske infrastrukture kontrole“ i potrebe za kolektivnim zagovaranjem, uključujući transparentnost u izvozu špijunskog softvera i odgovornost u njegovoj upotrebi, ulaganje u regionalne forenzičke kapacitete, obuku novinara o digitalnoj sigurnosti i zaštitu enkripcije i anonimnosti kao osnovnih prava na slobodu medija.

Autorica studije je Samar Al Halal, inženjerka računarstva i komunikacija i stručnjakinja za digitalnu sigurnost i digitalna prava. Al Halal je kazala da je nadzor oružje koje se koristi za tiho ubijanje slobode izražavanja.

„Kada se novinari prate, izvori nestaju, istrage prestaju i autocenzura postaje normalna. Kada izvori znaju da se novinari prate, prestaju pričati. Kada se novinari samocenzurišu kako bi ostali sigurni, javnost gubi pristup istini. Javnost ne samo da gubi informacije, već gubi i sposobnost da pozove vlast na odgovornost. Kada nadzor postane normalan, demokratija se pretvara u predstavu – vidi se ali više nije stvarna“, rekla je Al Halal.

Izvor: IFJ

___