Autorska prava: Početak interneta boljeg od onog kakvog znamo?

Početak interneta boljeg od onog kakvog znamo?

Autorska prava: Početak interneta boljeg od onog kakvog znamo?

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. aprila, a odluka o obilježavanju donesena je na Općoj konferenciji UNESCO-a održanoj 1995. godine. Ideja koju UNESCO promovira obilježavanjem dana knjige i autorskih prava jeste poticanje čitanja, izdavaštva i zaštite autorskih prava. Autorska prava su privatna prava, pripadaju stvaraocima i vezana su za njihovu ličnost. Autori imaju pravo da dozvole ili zabrane upotrebu svojih djela, da budu označeni kao autori, da se suprotstave svakoj izmjeni djela koja bi predstavljala deformisanje, sakaćenje ili drugu izmjenu i korištenje djela koji ugrožavaju njegovu čast ili ugled, i ništa manje bitno – budu plaćeni za korištenje njihovih djela.

Pred ovogodišnje obilježavanje dana autorskih prava usvojena je Direktiva o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, koja bi na nivou Evropske unije trebala „urediti digitalno tržište i za sve njegove dionike osigurati uravnoteženu tržišnu utakmicu“. Značaj ove Direktive, jednako kao i kritike izrečene povodom usvajanja iste, zapravo ukazuju na ulogu autorskog prava – kreativnog sadržaja na internetu. Tačnije: dostupnosti kreativnog sadržaja, kako se smatralo, gotovo bez ograničenja svima, svugdje i u bilo koje vrijeme. Ideja otvorenosti ('free use') jeste privlačna iz pozicije krajnjeg korisnika, no šta bi ona trebala značiti za osobe čija se djela koriste bez njihovog odobrenja i bez naknade za njih? I ujedno za one koji omogućavaju dostupnost autorskih sadržaja (pružatelji usluga – internetske platforme), time kreirajući nove poslovne modele? Razvojem digitalnih tehnologija promijenio se način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih zaštićenih sadržaja: pojavili su se novi načini upotrebe te novi korisnici. Preciznosti radi: nije da niko ne zarađuje na omogućavanju online korištenja (tuđih) autorskih djela – samo to, nažalost, nisu autori.

Direktivu,  koja se suočila sa kritikama „tehnološke zajednice“, Evropska komisija opisuje kao propise o autorskim pravima koji se prilagođavaju digitalnom dobu.

„Europa će imati jasne propise kojima se jamči pravedna naknada za stvaratelje i snažna prava za korisnike te utvrđuje odgovornost platformi. Kad je riječ o dovršenju jedinstvenog europskog digitalnog tržišta, reforma o autorskim pravima predstavlja posljednji dio slagalice“. Konačni tekst Direktive je rezultat (teškog) kompromisa između Evropskog parlamenta i država članica u Vijeću EU i došao je dvije i po godine nakon što je Komisija prvi put iznijela prijedlog Direktive.

O čemu se, dakle, radi u ovoj Direktivi?

Zamislite sljedeće: Taksi firma GN svako jutro sa parkinga stambene zgrade izabere i uzme nekoliko privatnih automobila, ponekad i vaš. Ovo radi bez najave, vaše dozvole, bilo kakve naknade a vašim autom obavlja usluge taksiranja tj. prevoza putnika za malu ili nikakvu naknadu. Na vaš, i druge automobile, stavi reklame sponzora, koje skine prije nego vam vrati automobil. Kada se pokušate zaštititi od ovakovog uzurpiranja imovine, postupci su dugi, skupi i iscrpljujući a taksi firma GN vam poručuje da oni zapravo obavljaju važan posao u omogućavanju ljudima njihovog prava slobodnog kretanja i dostupnosti kvalitetnog prevoza, i to besplatno. Zašto da se vozite samo vi kao pojedinac, kada se istim, vašim vozilom, može prevesti mnogo više ljudi umjesto da se voze javnim prevozom za koji moraju platiti naknadu. Prije nego odmahnete glavom i kažete da je to drugačija situacija, pogledajte: autorsko pravo na autorska djela jeste 'imovina' autora, bez obzira što se radi o duhovnoj tvorevini – to je 'imovina' i izdavača koji pored autorskog rada ulaže i sredstva za objavu djela (vijesti, časopisa, knjige); na internetu se sadržaji učine dostupnim, što je vrsta korištenja koju obezbjeđuju platforme – za krajnjeg korisnika obično ne košta ništa, zato što su sadržaji popraćeni reklamnim, sponzorskim oglasima od čega koristi imaju samo platforme (ne autori ni izdavači sadržaja koji se prenose); i argument – zašto bi autorska imovina pripadala samo autorima kada širokom upotrebom sadržaja neko treći omogućava slobodu izražavanja/informisanja za društvo u cjelini. Dakle, jeste li spremni dozvoliti korištenje svog automobila bez dozvole i naknade a zbog ostvarivanja 'viših vrijednosti'? (Ako jeste, uvijek se možete služiti Creative Commons licencama)

Ciljevi Direktive nisu 'kraj interneta kakvog znamo', već regulacija autorskih prava u online sferi.  Suprotno najavama da više ništa neće biti isto, kao i da će krajnji korisnici biti oni kojima će biti uskraćeni pristupi sadržajima, Direktiva predviđa odgovornost platformi koje omogućavaju činjenje dostupnim ili stavljanje na raspolaganje javnosti autorskih djela i to: da imaju pribavljeno odobrenje nosilaca prava ili da uklone sadržaj za koji to odobrenje nemaju. Kako navodi profesorica Romana Matanovac-Vučković, „niti jedna odredba nije usmjerena prema krajnjem korisniku, odnosno nekomercijalnom korištenju medijskog sadržaja na internetu, nego prema internetskim platformama koje bi trebale postati odgovorne za dijeljeni sadržaj. A cilj je i da te platforme dio zarade podijele sa stvarnim autorima te proizvođačima medijskog sadržaja“.

Ovdje se ne radi o cenzuri, već omogućavanju autorima održivost njihovog rada. Primjera radi, Direktiva daje „novinskim izdavačima mogućnost kontrole korištenja njihovih sadržaja i oni će moći, pozivajući se na svoje novo pravo iz Direktive, slobodno odlučiti hoće li i pod kojim uvjetima nekom medijskom agregatoru ili drugoj sličnoj internetskoj platformi dopustiti korištenje svojih sadržaja“. Novinski izdavači ovime dobijaju mogućnost kontrolisanja korištenja njihovih sadržanja online, „kao i ubiranja naknade od internetskih platformi, koje ostvaruju golem profit masovnim te praktički neometanim korištenjem sadržaja što su ga proizvele medijske kuće i njihovi autori“.

Ove odredbe o odobravanju i naknadi se odnose samo na komercijalne pružatelje usluga na internetu, kao što su servisi za prikupljanje vijesti, a ne na krajnje korisnike – korisnici će i dalje moći razmjenjivati te sadržaje na društvenim medijima i dijeliti linkove na internetska izdanja novina.

Da li će Direktiva ugroziti novinare?

Kako se navodi u medijima, izdavači će novinare 'ucjenjivati' za odricanje prava kako bi povećali svoj prihod. Da li je to baš tako?

Novinari imaju pravo na pravičan dio naknade koji će pripadati izdavačima, no ovdje se radi o dva različita prava – autorsko pravo novinara i pravo srodno autorskom koje pripada izdavačima. Novo pravo izdavača nije uslovljeno niti se ostvaruje nauštrb prava koja novinari imaju. Potencijalni prostor za zloupotrebu uvijek postoji, pa ipak imajući u vidu da do sada nije uopšte bilo ovog prava ni za izdavače ni za novinare, ovo se može smatrati izazovom koji će se tek možda pojaviti.

Šta Direktiva propisuje?

Direktivom o autorskim pravima štiti se sloboda izražavanja, koja je temeljna vrijednost Europske unije. Njome se utvrđuju stroge zaštitne mjere za korisnike i jasno ističe da je upotreba postojećih djela za potrebe citiranja, kritike, pregledavanja, karikature te parodije svugdje u Europi izričito dopuštena. To znači da se internetski memovi i slični parodijski uradci mogu slobodno koristiti. Interesi korisnika zaštitit će se i pomoću djelotvornih mehanizama za brzo osporavanje svakog neopravdanog uklanjanja njihova sadržaja s platformi. Direktivom će se istodobno poboljšati položaj stvaratelja u pregovorima s velikim platformama, koje u velikoj mjeri ostvaruju korist od njihova sadržaja. Pisci, novinari, pjevači, glazbenici i glumci lakše će pregovarati o boljim uvjetima sa svojim izdavačima ili producentima. Zahvaljujući novim propisima istraživačke organizacije, sveučilišta, škole, knjižnice i muzeji moći će se više koristiti internetskim sadržajem. Direktivom se uzimaju u obzir nove tehnologije kako bi se osiguralo da istraživači u potpunosti iskoriste rudarenje teksta* i podataka.“

Što se tiče sljedećih koraka, Direktiva se mora objaviti u Službenom listu Europske unije, a države članice moraju transponirati odredbe Direktive do 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu (što je 20. dan nakon objavljivanja). Ostaje da se vidi kakav će biti uticaj Direktive.

Da li je usvojena regulacija idealna za autore? Nije. Ali jeste pozitivan korak ka stvaranju balansa na digitalnom tržištu EU između stvaralaca i platformi, te svakako u koristi krajnjih korisnika. Komisija će preispitati Direktivu ne kasnije od sedam godina nakon njenog stupanja na snagu.

Svjetski dan knjige i autorskih prava

U vrijeme lake dostupnosti, dijeljenja, umnožavanja: sretan Svjetski dan knjige i autorskih prava!

Dok uživamo u printanim, elektronskim ili online člancima, istraživanjima, knjigama, časopisima – sjetimo se da bez onih koji su ih stvorili ni internet ne bi bio zanimljiv koliko god da je besplatan i dostupan svima, i koliko god ga mi tumačili vlastitim pravom na informisanje i izražavanje.

* „Rudarenje teksta i podataka” znači svaka automatizirana analitička tehnika čiji je cilj analiza teksta i podataka u digitalnom obliku u cilju stvaranja informacija kao što su uzorci, trendovi i korelacije.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.